Još je jedino ostalo da popovi počnu da pišu školske programe

piše: Vesna Šofranac

Zašto se građani plaše vjerskog, ideološkog uticaja među najmlađom populacijom, zašto otvoreno sve više poručuju da je na sceni pretvaranje vaspitnoobrazovnih ustanova u vjerske organizacije, pišu Dnevne novine.

Nije to zbog smjene direktora, iako je na djelu brutalni politički revanšizam, već zbog alternative koju smijenjenim prosvjetarima nudi ministarka četiri resora, prosvjete, nauke, kulture i sporta, uz otvorenu podršku premijera Zdravka Krivokapića i njegovog kabineta.

Ko su kadrovi Vesne Bratić? Vidjeli smo da je jedno od njenih rješenja bila učiteljica iz Bara Rada Višnjić, prethodno smijenjena zbog grube zloupotrebe djece u vjerske i političke svrhe, ali ona je samo jedan slučaj na koji je javnost burno reagovala. Šta je sa drugima koji neopaženo zauzimaju rukovodeća mjesta u školama? Da li je predlog da se Višnjić nađe među novim vršiocima dužnosti u stvari bio vješt i perfidan manevar kako bi se skrenula pažnja javnosti sa drugih koji ubrzano po dubini zauzimaju čelne funkcije u vaspitno-obrazovnim ustanovama?

Čak je možda Višnjić dobrodošla da se četiri resora Vesne Bratić u kompletu “izvinu” jer navodno nijesu znali za njene “opscene objave na društvenim mrežama”. Na kraju su povukli njeno imenovanje, bacajući maglu građanima u oči da su oni navodno poslušali glas javnosti. Upravo ih je Višnjić razotkrila iznoseći u javnost da je ona prethodno odbila da bude v.d. direktorice škole “Jugoslavija” u Baru.

Dok je Višnjić bila u centru pažnje, niko više nije pominjao Gorana Kikovića, novog vršioca dužnosti upravnika Doma učenika u Beranama, čovjeka koji je jedan od predlagača da ulica u Beranama nosi naziv po Ratku Mladiću, čime je bila šokirana crnogorska i regionalna javnost. Kiković je bio i inicijator da se podigne spomenik Pavlu Đurišiću. Istoričar po struci, Kiković je jedan od organizatora četničkih skupova koji se od 2003. godine organizuju u Gornjem Zaostru u blizini Berana, gdje je tokom rata bio štab Pavla Đurišića.

“BRANITELJI SVETINJA” NA SCENI

Među novim direktorima su ”branitelji svetinja”, poput Bojana Strunjaša, koji je v.d. direktora srednje škole u Pljevljima. Ostaće upamćen po porukama da “za pravoslavnog vjernika ne biti u litiji znači biti rob”.

“Biti u litiji znači biti slobodan, bez obzira koliku cijenu vlastite slobode moraš platiti. Biti u Litiji znači BITI (živjeti)! Ne biti u litiji znači NE BITI (umirati natenane, polako)”, samo su neke od poruka Strunjaša.

Na čelu Osnovne škole “Milorad Musa Burzan” u Podgorici je mlada ženska osoba čiji FB profil obiluje fotografijama pored groba patrijarha Pavla, iz crkvenih objekata…

Kad se to sve ima u vidu, ne treba se čuditi roditeljima koji se plaše ko će sjutra oblikovati identitet njihove djece ili uticati na njega, hoće li morati da uče “Bože pravde”, umjesto “Oj svijetla majska zoro” ili će zbog “pomirenja” morati da znaju obje himne, hoće li svakog 27. januara pjevati “Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi…”

“USKLIKNIMO S LJUBAVLJU…”

Nije bilo tako davno kada su u jednoj podgoričkoj školi prvaci morali da znaju ove stihove napamet i da ih pjevaju u stojećem stavu. Tada su reagovali roditelji i sa takvom praksom se prestalo, ali je očigledno jedan broj nastavnika koji su svoju prosvjetiteljsku misiju vidjeli i u propagiranju svetosavlja ostao u školama i dočekao svojih pet minuta.

Vesna Bratić, “žena četnik”, kako je sama sebe nazvala, ministarka četiri resora, prepoznata po skandaloznim izjavama da su Crnogorci izmišljena nacija, uspjela je, zahvaljujući podršci onih koji su je predložili i izabrali, ali i ćutanja akademske zajednice, nacionalne akademije nauka… da završi sve što je bila njena misija da postavi litijaše za rukovodioce škola, da na ulicu izbaci stotine direktora škola, kršeći otvoreno zakon i da, što je vrhunac, obezbijedi da za novog rektora bude izabran njen saborac, istomišljenik, litijaš, Vladimir Božović.

Kompletan obrazovni sistem je sada zaokružen kadrovima koji su stasali na litijama, odnosno koje je oblikovala Srpska pravoslavna crkva, o čemu svjedoče javni spiskovi profesora koji su podržavali litije i stali u “odbranu svetinja”.

Uz njih su svoj dio kolača dobili aktivisti, članovi porodica partijskih funkcionera nove većine koji su podijelili škole “po ključu”. Tačno se zna koliko je direktora škola dobila URA, koliko Demokrate, a koliko Demokratski front. Sve je odrađeno na brzinu, mimo zakona, kako bi vaspitno-obrazovne ustanove “spremno” dočekale novu školsku godinu.

Unijet je haos tamo gdje se nije smjelo, među đake i nastavnike, smijenjene su osobe koje su bile u punom mandatu i čiji je rad, većine od njih, bio prepoznat u sredinama u kojima škole egzistiraju.

Uz sve to, svi smijenjeni direktori su dobili podršku nastavničkih kolektiva i savjeta roditelja. Sada su oni na ulici, a u škole su ušli “oslobodioci” i “pomiritelji”. A preko njih “umarširala” je i Srpska pravoslavna crkva. Još samo da vladike i popovi počnu da pišu školske programe, zaključuju Dnevne novine.