A ako se potvrdi svih 17 lista za predstojeće parlamentarne izbore, znači da će svaka od njih iz državnog budžeta dobiti po zagarantovanih nešto više od 37 hiljada eura za troškove kampanje. I to ne bi bilo sporno, da taj novac ne potroše i oni koji na izborima ne pređu cenzus. Zato je izdvajanje ne male sume državnog novca i pred ove izbore aktuelizovalo potrebu hitne reforme izbornog zakonodavstva.
Da je politika sve primaljivija potvrđuje i veliko interesovanje za učešće na ovim parlamentarnim izborima. Do ponoći predato je 17 izborih lista među kojima pored javnosti poznatih političkih igrača ima i nikad više grupa građana. A, šta može biti njihov motiv da se oprobaju u politici.
“Postoji značajan finansijski imput za političku utakmicu koji određenim subjektima može biti motivacija”, kazao je Miloš Vukanović iz CEMI-ja.
“Jedan od motiva može biti novac ali ne i jedini. Možemo govoriti o drugim motivima o trgovini uticajem. Ako znamo da te liste dobijaju glas u Državnoj izbornoj komisiji”, kazala je Milena Gvozdenović iz CDT-a.
Jer po jedan predstavnik potvrđenih izbornih lista 20 dana pred izbore ulazi u prošireni sastav DIK-a i svojim glasom utiče na sve odluke o izbornom procesu. I ne samo to. Sve potvrđene lista mogu računati na zagarantovani novac iz budžeta. Tako će i za ove izbore 20 odsto od preko tri miliona eura koliko će se iz budžeta izdvojitiza finansiranje kampanje podijeliti potvrdjene izborne liste. Ako DIK potvrdi svih 17 predatih lista njimaće iz budzeta pripasti po nešto više od 37 hiljada eura.
I tu ne bi bilo ništa sporno da se u praksi ne dešava nešto potpuno drugačije.
“Imamamo te situacije da pojedine liste na kraju ili kandidati kao što smo viđeli ne mogu da dobiju ni onaj broj glasova koliko su potpisa prikupili. Kada govorimo onovcu u politici moramo voditi računa da demokratija košta i mislim da je taj novac praktično smiješan naspram novca koji naše političke elite troše kako troše kako kroz partisjko zapošljavanje i mnoge druge načine koje mi gledamo već posljednjih 20 godina”, kazala je Gvozdenović.
Isto toliko godina svjedočimo i konsenzusu vlasti i opozicije da sebi “ne zavrnu slavinu” kada odlučuju o iznosima kojima će se iz državne kase finansirati partije,zarade poslanika i izborne kampanje. Široke ruke bili su i kadasu usvajali labave mehanizme kontrole trošenja tog novca.
“Mi od izborne utakmice suštinski dobijemo finansijsko takmičenje gdje određeni političli subjekti čisto iz lukrativnih razloga ulaze u političku utakmicu.Tu je dobar primjer iz regiona ali i Njemačke gdje su politički subjekti u obavezi da predaju kauciju u iznosu koji dobijaju koji bi trebalo da zagarantuje da suštinski oni imaju tu političku podršku. U suprotnom dužni su da vrate novac”, kazao je Vukanović.