Svetosavski kult ”krvi i tla”, javnosti poznat kao parapolitičko-finansijski konglomerat koji se vodi pod imenom Srpska pravoslavna crkva (SPC), na sjednici broda direktora zakazanoj za sjutra trebalo di da izabere novog šefa crnogorske filijale ove organizacije.
Za sjutra je, ako ne dođe do nekih nepredviđenih okolnosti, zakazan takozvani Arhijerejski sabor SPC kojim će predsjedavati zvanični šef SPC Porfirije Perić. Međutim, jasno je da će nezvanični patrijarh Aleksandar Vučić donijeti odluku ko će biti nasljednik Amfilohija Radovića kao šef mitropolije crnogorsko primorske.
Izbor za prvog čovjeka crnogorske Mitropolije je veoma bitan za organizaciju sa sjedištem u Beogradu jer ovaj ogranak osim što osigurava političku kontrolu nad Crnom Gorom, donosi ogromna finanasijska sredstva Srpskoj crkvi.
Kao glavni kandidati za šefa crnogorskog ogranka SPC u medijima se pominju trenutni v.d. Joanikije Mićović, episkop dioklijski Metodije i bivši vikarni episkop (zamenik mitropolita) Kirilo Bojović.
Pojedini tabloidi bliski srpskoj crkvi već su pisali da je Joanikije viđen kao novi mitropolit, jer je došlo do izmirenja između vodećih ljudi Vučićevog DF-a i Mićovića.
Međutim, postoji mogućnost da bord direktora SPC uopšte i ne izabere mitropolita već da produži v.d. mandat Mićoviću, ili da se, umjesto Mićovića, postavi novi administrator. Sve će zavisiti od nezvančnog patrijarha Vučića i političke volje Beograda koji MCP posmatra kao ekspozituru za hegemonističko, političko djelovanje u Crnoj Gori od koje takođe imaju ogromnu materijalnu korist.
Grobari hišćanstva
Potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Stevo Vučinić kazao je za portal Aktuelno da je Arhijerejski sabor Srpske crkve koji, između ostaloga, treba da izabere i načelnika Cetinjske filijale beogradske patrijaršije, ”najobičnija reprezentacija mračnjaka, ustanika protiv civilizacije i grobara pravoslavnoga hrišćanstva”.
”Devedesetih godina prošloga vijeka, u vrijeme ratova na tlu bivše zajedničke domovine, u ime Svetoga Save, organizovali su klanicu koja je odvela u smrt skoro sto hiljada građana. Tamo đe su oni kadili tamjanom tamo je bilo umrlo hrišćansko milosrđe i ljudskost. Ako je nacizam svjetski simbol zla XX vijeka onda je svetosavlje, kao preplet posvećenosti vjeri, neprosvećenosti, vjerske zatucanosti i sklonosti vršenju zločina u ime Svetoga Save, čiji su oni zastupnici, balkanski simbol zla toga istoga XX vijeka. Od 1918. godine, kad je na vrhovima srpskih mačeva uspostavljena u Crnoj Gori pa do danas, zajedno sa srpskom vojskom i žandarmerijom, Srpska crkva je kod Crnogoraca izgradila zastrašujuću reputaciju”, napomenuo je Vučinić govoreći o posljedicama koje bi izbor novog mitropolita imao na Crnu Goru.
On napominje da se ljudima u Crnoj Gori ”kosa diže” pri pomisli što nas sve može snaći od Crkve koja je kanonizovala neke učesnike pokolja 9.500 muslimana Sandžaka, u februaru 1943. godine.
”A još združena s beogradskom štampom, anticrnogorskoj po suštini, koja je u službi propagande zla, na temeljima koje je postavio nacista Julijus Štrajher, između dva rata, osnivač ratnohuškačkoga i antisemitskoga “Der Šturmera”, kome liče sve beogradske novine. Zato se od njenoga budućega mitropolita, ma ko bio, koji treba da stoluje na Cetinju, nemamo čemu dobrome nadat”, rekao je Vučinić.
Zaklanja se sluština problema
Ističe da rasprave koje se vode unutar te organizacije i u srpskoj javnosti o tome ko će śesti na uzurpirani tron Svetoga Petra Cetinjskoga – Amfilohijev ili Vučićev izabranik – zaklanjaju suštinu problema i ne tiču se Crnogoraca.
”I za Srpsku crkvu i za bivšu i sadašnju vlast problem je bila i ostala Crnogorska pravoslavna crkva, obnovljena 1993. godine. Protiv nje su združenim snagama, u kontinuitetu, od tada do dana današnjega vodili rat, prvi, podupirući se podgoričkim političarima, namjerni da za račun Srbije osnaže u mjeri da mogu da uspostave svetosavsku državu, što im je pošlo za rukom, a drugi, da je preoblikuju u Pravoslavnu, lojalnu podgoričkim vlastima. Takva pravoslavna crkva je nemoguća po dva osnova: prvi, što je Srpska crkva jedini instrument Beograda i Moskve, kojim unutar Crne Gore, za njih zemlje od geostrateškoga značaja, mogu manipulisati crnogorskom javnošću u njihovom interesu; oni to ne bi dozvolili ni po koju cijenu, sem ukoliko bi Crna Gora postala svjetska velesila, sposobna da se tome odupre. Drugi razlog: nije moguće promijeniti nacionalno biće jedne pravoslavne crkve, u ovom slučaju Srpske”, navodi Vučinić.
Kako je kazao, političari koji su favorizovali takvu ideju jednačili su naciju i ideologiju, zaboravljajući da je nacija datost stečena rođenjem u određenome znaku a ideologija promjenljiva zavisno od prostora i vremena.
”Srpska crkva će po suštini, dejstvu i cilju uvijek biti srpska, i nikad bilo kakva druga. Takvoj politici, prvi se hrabro i mudro ispriječio vladika Mihailo, koji je odbio da poklekne pred pritiscima, o čemu će suditi istoričari u budućnosti. Zato je protiv njega i cijele Crnogorske crkve pokrenuta kampanja rušenja njihovoga autoriteta, što je djelimično dalo rezlutate. Povjerenje javnosti u CPC koje je 2004. bilo 34 odsto svedeno je 2020. godine na 12 odsto. Na koncu, pitao sam se i pitam se i danas kako je ikome moglo panut na pamet da 25 crnogorskih klirika može da “potopi u more” od 1.200 svetosavskih mračnjačkih fanatika u zemlji, i čemu se to nadao. Niti bi se oni prihvatili toga podlačkoga i izdajničkoga posla, niti bi to Crnogorci dozvolili”, rekao je Vučinić.
Svejedno ko će biti novi šef filijale u CG
Vučinić je podsjetio da se Amfilohije s vlastima bio dogovorio da iz naziva crkve ukloni pridjev srpska, a one da ga riješe noćne more – Crnogorske crkve.
”Vlasti su umišljale da formom riješe suštinu crnogorskoga crkvenoga problema, a Amfilohije da uklanjanem forme sačuva suštinu Srpske crkve. Na to ga je podsticao oprez prema Crnogorcima, kojima je neutralnim nazivom Crkve, prepredeno namjeravao da otupi slobodarski refleks, i ukloni ih s puta velikosrpske šovinističke ‘bujice’ koja nas je već preplavila”, navodi naš sagovornik.
Vučinić je kazao da posljedice takve politike ovih dana gledamo u raskošnom izdanju, počev od promocije četničkog šovinizma pa do Ljotićevog fašizma.
”Tako da nam je svejedno ko će biti beogradski svetosavski delegat na uzurpiranoj cetinjskoj mitropolitskoj stolici – Vučićev ili Amfilohijev – i kako će se Srpska crkva zvati. Ko gođ dođe, otjeloviće ekspanizionističke težnje militarističkih i velikosrpskih beogradskih krugova, imaće podršku cijele Srpske crkve u zemlji i vani i biće podržan od aktuelne vlasti. Crnogorci mu se neće ni poklonit ni priklonit, a Crnogorska crkva će nositi svoj krst dok je svijeta i vijeka, pa ma što o tome mislili podgorički i beogradski političari, srpski akademici i patrijarsi”, poručio je Vučinić.
B.K.
Crkva na konobu.
Živjela Crnogorska pravoslavna crkva! Gospode Bože, blagost Tvoja neka udostoji namučene Crnogorce. Ne da se više trpjeti ovo posrbljavanje i zadiranje u živo tkivo Crnogoraca.