Subota, 20 Aprila, 2024
Rubrika:

IL TEMPO: Mario Dragi nije primijetio balkansko bure baruta, EU i NATO nijesu reagovali na apele Mila Đukanovića

''U Libiji godinama bjesni građanski rat, dok na Balkanu ''SuperMario'' i njegove evropske kolege nijesu ni najmanje slušale upozorenja Mila Đukanovića, predsjednika Crne Gore koji se sa vizijom već neko vrijeme bori da približiti to područje Evropskoj uniji''

Piše: Luigi Bisignani

Predsjednik Dragi je prorok, ali samo kod kuće. U Libiji više ništa ne možemo da računamo u narednim mjesecima, pod našom totalnom nebrigom je, Balkan takođe rizikuje da eksplodira u destabilizirajućem bratoubilačkom ratu , možda gorem od onog u Ukrajini. Kada Dragi, s neskrivenim ponosom, govori o povećanom međunarodnom kredibilitetu svoje vlade, niko ga ne pita zašto takav kredibilitet nije poslužio za igranje barem ove dvije strane utakmice u kojima je, istorijski gledano, Italija uvijek igrala primarnu ulogu.

U Libiji godinama bjesni građanski rat, dok na Balkanu “SuperMario” i njegove evropske kolege nijesu ni najmanje slušale upozorenja Mila Đukanovića, predsjednika Crne Gore koji se sa vizijom već neko vrijeme bori da približiti to područje Evropskoj uniji. U Madridu je rekao: “Zapadni Balkan je ozbiljno uzdrman i nestabilan, a to se dogodilo zato što EU i NATO nijesu bili politički aktivni koliko bi trebali.” Prema različitim izveštajima, sastavljenim u sjedištu Savezničke komande, koje se nalazi u blizini Monsa, u Belgiji , sada je neizbežan napad Srbije na Kosovo.

Ako se to dogodi, postoji rizik od nekontrolisanog efekta širom Zapadnog Balkana, sa posljedicom sve većeg uticaja Rusije, posebno u zemljama koje nijesu članice NATO-a. Stoga se sukobi i problematična mjesta množe iz dana u dan.

Ako Dragijeva Italija nije preuzela odgovornost oko situacije na Balkanu, kako će se ponašati Melonijeva Italija? Neke nazanke su već tu. Nadležni za vanjske poslove iz Pokreta Fratelli di Italia (FDI), Delmastro Delle Vedove rekao je u parlamentu da postoji veza između pristupanja Švedske i Finske i nove uloge koju je Italija pozvana da igra u NATO-u. Za lojalnu Meloniju, Švedska i Finska se pridružuju onim zemljama koje predsjedavaju evro-istočnim krilom NATO-a, dok je Italiji predodređeno da igra ključnu ulogu kao energetsko čvorište.

Gas i nafta će dolaziti sa juga, dok će gasovodi kojima je gas dolazio do nas sa sjeveroistoka raditi obrnuto (obrnuti tok). Ali kako će pokret Fratelli di Italia da se postavi u odnosu na balkanski haos? U Trstu, nekada našoj kapiji Balkana, desnica, od MSI do Nacionalne alijanse, bila je jaka. Postojao je period u kome se Balkan veoma dobro nosio sa figurama italijanske desnice, a i danas ima mnogo onih koji bi željeli da Beograd bude u NATO.

O ovom pitanju međutim FDI još ćuti, ali Melonijeve proevropske i proatlantske deklaracije su navodno garancija. Veoma delikatan spoljnpolitički “meč” za Giorgiu, ako ikada ode u Palazzo Chigi, kojoj će trebati ministar vanjskih poslova koji savršeno poznaje logiku diplomatije, a ne menadžer fokusiran samo na energiju poput izvršnog direktora Eni Claudio Descalzi.

Najveći menadžment Enija decenijama je uticao na političke izbore jer je zemlja “žedna” inostrane energije poput naše morala da pronađe nove izvore snabdjevanja, inače bi se to odrazilo na ekonomski i politički poredak čitave nacije.

Državna kompanija je nabavljala količine ugljovodonika i sa njima je pala cijena energenata: padom cijene zagarantovan je socijalni mir i rast zemlje. Ova delikatna ravnoteža narušena je objavljivanjem posljednjeg polugodišnjeg izvještaja Enija: sedam milijardi eura profita koji je dijelom utvrđen računom za energiju koji će porasti između 68 i 81 milijarde 2022.

Eni, dakle, više ne predstavlja nacionalnu energijsku sigurnost i interesi njenih dioničara, uglavnom privatnih, više nijesu uporedivi s onima italijanske države.

Descalzijeva putovanja zajedno sa ministrom vanjskih poslova Luigijem Di Maiom u Kongo, Angolu, Mozambik i Alžir nisu poslužila da proizvedu konkretne efekte na cijenu energije i sigurnost snabdijevanja.

Ako nije, zašto Eni još nije zaključio ugovore o snabdijevanju sa kupcima među kojima su i velike kompanije u sjevernoj Italiji? Ako je sav obećani gas već stigao, uključujući i onaj iz Alžira, zašto je italijanska vlada izdvojila 6 milijardi eura da Snam završi skladište? Zašto Eni nije uskladištio više gasa kojeg bi, prema njegovim riječima, imao u izobilju?.

Vidjećemo u septembru koliko će italijanskih preduzeća izjaviti da nijesu sigurni u zalihe gasa za naredne mjesece kada će stići hladnoće, a vidjećemo kako će Snam pokriti disbalans u mreži. I prije svega, očitaćemo račune za struju i plin i tada Italijani više neće imati izbora između mira ili toplih radijatora.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve