IGOR GOLUBOVIĆ, LJUBITELJ URBANOG: Zna li podgorički śever što je pljevaljski minus?

Za aktuelno.me

Piše: Nebojša Redžić

”Ne zna ruska zima što je podgorički śever”, pisalo je na transparentu ”varvara” tokom meča u kojem su prije par godina u Ligi šampiona košarkaši Budućnosti pobijedili moskovski CSKA.

Nije mi poznato voli li prvi čovjek Pljevalja, kadar DPS-a Igor Golubović košarku i pamti li ovu utakmicu, ali je u tv nastupu pokušao da se ponaša u stilu “varvara”: “Ne znam da li vi u Podgorici znate, ali mi u Pljevljima tokom zime imamo temperaturne minuse. I kada je minus, onda se zaledi farba kojom treba nešto da se prekreči”, kazao je Golubović, objašnjavajući Gradskoj televiziji zašto neće biti prekrečeni grafiti u gradu kojem je na čelu. Na jednom od njih, veliča se ratni zločinac Ratko Mladić.

Moguće je da u Podgorici ne znaju mnogo o pljevaljskom minusu, baš kao što Rusi nijesu znali za podgorički śever, ali je sasvim izvjesno da Golubović nije računao da će njegov opis pljevaljske zime i relativizacija veličanja genocidnog Mladića, naići na tako žestoku osudu.

U gradu koji se ponosi ulicom kralja Petra I, koja je uz to i glavna, Golubovićev prethodnik Mirko Đačić, takođe kadar DPS-a, predložio je prije tri i po godine da se ulica deklarisanog mrzitelja Crne Gore, preimenuje u ulicu 21.maja. Nije se dugo zadržao na funkciji.

I bivši Đačić i aktuelni Golubović, imaju nešto zajedničko: obojica su se u DPS-u našli zbog sticaja čudnih okolnosti i nakon još čudnijih stavki iz biografije. Đačića, recimo, bije glas da je bio poznati radikal sa pljevaljskih barikada i bukovički mitraljezac koji se, kada je to postalo unosno, priključio DPS-u i postao prvi čovjek grada, kojeg je označavao “srpskim”.

Golubović je, pak, objašnjavajući da “na neki način” pripada srpskom narodu, kazao da su grafiti “jedno od urbanih obilježja gradova”. Posebno, valjda, oni posvećeni Mladiću. Jer, dok je Ratko u Srebrenici obavljao svoj genocidni posao, Golubović je čitavu stvar posmatrao sa stanovišta zaštite urbanih vrijednosti grada. Vjerovatno je bio oduševljen saznanjem da je Mladić očistio grad od 8372 ljudi, a da pritom nije srušena nijedna jedina zgrada! I zato mu urbani Pljevljaci moraju odati počast u vidu grafita. Za koji ima farbe onda kada se ispisuje, ali se ta ista farba zaledi onog momenta kada neko tu umjetnost pokuša da prekreči.

Priča o predsjednicima pljevaljske opštine, nije priča o preletačima i onima koji dobro procjenjuju šta je u određenom trenutku politički kurentno. Ona bi trebalo da bude početak priče o demokrtizaciji DPS-a, o potrebi njegove transformacije i kadrovske reforme. Ipak, moguće da je da će za tu stranku biti bolno saznanje da će, nakon što se otarasi ljudi kalibra Igora Golubovića, ostati bez značajnog dijela članstva koje je nalik njemu. Jer, osim onih koji su klijentelistički vezani za najjaču crnogorsku partiju, DPS je prepoznatljiv po njegovanju upravo takvog profila ličnosti čija će odanost partiji biti zagarantovana zbog grijehova iz prošlosti.

Upravo zato, ohrabruju reakcije Marte Šćepanović i Aleksandra Bogdanovića koji su nakon Golubovićevih izjava poručili da on “više ne može biti član DPS-a”, te da se radi o “nedopustivim stavovima”.

Kako reformisati DPS?

Priča o transformaciji DPS-a nije nova. Pokretana je čak i uoči kobnih izbora 30.avgusta 2020. godine, pa je čak i izborni poraz objašnjavan činjenicom da se stranka nije reformisala.

Koliko god da je takva priča potezana, a iz vrha stranke objašnjavano da se na transformaciji uveliko radi, gledano spolja djelovalo je da se ta okoštala, interesna struktura nije promijenila ni za pedalj. Čak i ono što je trebalo da izgleda kao promjena, više je ličilo na favorizovanje podmlatka iz prvog nasljednog reda partijskih funkcionera, nego na ozbiljnu i temeljitu transformaciju stranke.

Priča o demokratizaciji DPS-a doseže, zapravo, sve do današnjeg dana i aktuelne teme o manjinskoj vladi. Istina, niko nikada nije do kraja objasnio šta bi to DPS morao da uradi i kako da se transformiše da bi se stvorila percepcija da je izmijenjen imidž stranke. Nekada se spekulisalo da sa scene treba da nestanu neki stariji potrošeni kadrovi.

Nekada bi se kao kriterijum za pročišćavanje DPS-a pominjao odnos prema državi i nacionalnom identitetu, nekada prema korupciji i kriminalu, da bi se odmah prelazilo na priču o privilegijama, finansijskim imperijama i članstvu kome je DPS postao izbor samo zato što je to politički i statusno isplativo.

Odnos prema crkvi takođe je značajna stavka u priči o transformaciji stranke, posebno u kontekstu činjenice da su upravo oni članovi DPS-a koji su ga napustili na talasu litija i protesta zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, bili prevaga na avgustovskim izborima. Takve glasače, znaju to dobro u DPS-u, moguće je vratiti. Dijelom zbog toga što nova vlast nije ispunila mnogo od njihovih očekivanja, a moguće i potezima kakav je bio onaj na Žabljaku kada su odbornici DPS-a glasali da se Crkvi Srbije ustupi plac u centru za gradnju hrama.

OVO JE SRAMNO! pic.twitter.com/ozGyZwjWDT

— DIDI (@didileja) January 15, 2022

To što su u stranački program uveli temu crkve koja nije u mandatu modernih partija – a to ih je umnogome koštalo – moguće da će biti nauk za DPS da se okrene modernizaciji stranke bez sličnih izleta ubuduće. Uostalom, evropska agenda traži novi pristup, pa je potrebno prihvatiti vrijednosni okvir koji se Evropi dopada samo ako je okrenut ekonomiji i stabilnosti. Jer, prepoznavanje geostrateške realnosti i stavljanje partije u funkciju regionalne stabilnosti, dugo je bila jedna od osnovnih značajki djelovanja te partije, pa nema razloga da tako ne bude i ubuduće. Sa takvim pristupom, stigli bi vjerovatno i novi glasači koji su, moguće, do sada bili apstinenti na izborima.

Transformacija stranke mora biti bolna

Demokratska partija socijalista će pažljivo pratiti dalje poteze predlagača inicijative o manjinskoj vladi, stoji u sinoćnjem saopštenju stranke i navodi da će se “blagovremeno odrediti prema njihovom prijedlogu izlaska iz dugotrajuće društveno-političke krize, vodeći računa prvenstveno o interesima Crne Gore i dostojanstvu partije, koja je u službi tih interesa”.

To što je DPS pomenuo dostojanstvo partije, možda je indiktivno za procese u stranci koji će uslijediti. Podrazumijeva li to dostojanstvo distanciranje od kadra kakav je prvi čovjek Pljevalja, pitanje je na koje za sada nema dobrog odgovora.

Upravo to djeluje kao najveći rebus za dane koji dolaze. Partiju čine ljudi, a oni koji je predvode, treba da budu uzor i vodilja za biračko tijelo koje treba da im pokloni povjerenje. Ako prosječan član DPS-a razmišlja poput prvog čovjeka Pljevalja, onda se postavlja pitanje hoće li stranka, zadrže li se u njoj takvi, uopšte ličiti na strukturu koja ima novu profilaciju?

Mnogo puta je rečeno da transformacija najjače partije mora da bude bolna i radikalna, pa DPS –  da bi se reformisao –  mora da se odrekne sebe, odnosno najvećeg dijela onoga što je simbolizovao ogromnoj većini građana. Potom bi se ponudio novim biračima na osnovama moderne socijaldemokratije koja će zaštititi ugrožene nacionalne i državne, a ne interese partijskog “plemstva”.

Izbor je na organima stranke, baš kao što Igor Golubović iz Pljevalja ima pravo da sreću potraži na nekom novom derneku sa Milojkom Spajićem i ljudima iz apostolske vlasti, a da DPS ne zažali zbog odlaska takvih. Uostalom, DPS može da potencira činjenicu da je sačuvao gro članstva – ako su reper Nikšić i Mojkovac – a to bi mogla biti dobra polazna pozicija za ono što ga očekuje u Podgorici i vjerovatno na državnom nivou.

Na pitanje hoće li u nekom reformisanom DPS-u biti manje mjesta za priču o “odlasku u šumu”, komitama ili Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, odgovor je jasan: hoće. Ali, ukoliko bi novi, modernizovani DPS, makar za početak kao podrška manjinskoj vladi bio motor ekonomskog progresa, povratka investitora u Crnu Goru i nastavka puta ka Evropskoj uniji, onda bi i priča o identitetskim pitanjima bila manje značajna nego što je to danas. To podrazumijeva i suočavanje sa prošlošću – i sa Bukovicom i sa Srebrenicom.

Igor Golubović i njemu slični, brzo bi shvatili da u takvoj stranci za njih nema mjesta i da je bolje da se sami sklone. Ili, makar, ako već misle kao on, da zauvijek (o tome) zaćute.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta