Period političke stabilnosti i napredovanja Crne Gore prema evropskim integracijama okončan je u avgustu 2020. godine, kad je s jednim glasom većine uspostavljena parlamentarna većina stranaka kojima nije na srcu očuvanje i razvoj konstitutivnog poretka ove države, njena suverenost i samostalnost.
Poručio je ovo u razgovoru za Novinsku agenciju Patria politički analitičar iz Hrvatske Davor Gjenero, koji je secirao aktuelnu političku situaciju u susjednoj Crnoj Gori, koja postaje sve komplikovanija uoči redovnih predsjedničkih izbora zakazanih za 19. mart.
Aktuelnom predsjedniku Milu Đukanoviću mandat ističe 20. maja. U nekoliko prethodnih izbornih ciklusa pokazalo se da prosrpska strana jača. Gjenera su, između ostalog, upitali mogu li se eventualno ovi predsjednički izbori pokazati kao stub odbrane Crne Gore od pojačanog srbijanskog uticaja?
Entropija institucija
– Bojim se da ste u pravu. Razaranje konstitucionalizma u Crnoj Gori odvija se od formiranja vlade Zdravka Krivokapića, pa do današnjeg dana. Crna Gora nije samo izgubila momentum u pregovorima, nije samo izgubila poziciju vodeće u pristupnom procesu, među svim državama takozvanog Zapadnog Balkana, nego je upala u duboku konstitucionalnu krizu, koja je dovela do entropije svih institucija – kaže Gjenero.
Jedina čvrsta tačka, ocjenjuje, bio je predsjednik Republike, ali se minimalna parlamentarna većina potrudila derogiranjem njegovih ustavnih ovlasti, zakonom izglasanim minimalnom većinom, dovesti u pitanje i njegov autoritet.
– Najveći problem je činjenica da se raspala kontrolna vlast u zemlji, jer je zemlja ostala bez funkcionalnog Ustavnog suda, i umjesto da se političke snage koncentrišu na obnovu Ustavnog suda, Vlada, koja ionako nema parlamentarni legitimitet, radila je sve drugo, pa i sklapala štetne ugovore, kao što je Temeljni ugovor potpisan s patrijarhom Prvoslavom Perićem, protivno procedurama odlučivanja u izvršnoj vlasti – naglašava Gjenero.
Jedini ishod iz krize, dodaje, je kompletiranje Ustavnog suda i sprovođenje ne samo predsjedničkih, nego i parlamentarnih izbora.
– U pravu ste kad upozoravate da se odvijaju nepovoljni proces za suverenu Crnu Goru, da raste rezignacija u demokratskom biračkom tijelu, da se manipulacijama Zakonom o državljanstvu mijenjaju odnosi u biračkom tijelu, ali i da se državni budžet koristi za populističke operacije i promjene u biračkom tijelu – naglašava Gjenero.
Klerikalni sljedbenici Krivokapića
Najveća je ona, nastavlja njihov sagovornik, povezana sa stvaranjem pokreta “Evropa sada”, grupe klerikalnih sljedbenika bivšeg premijera Krivokapića, a taj je pokret s jedne strane u dobroj mjeri preoteo biračko tijelo nekadašnjoj stranci Momira Bulatovića – SNP, ali i DPS-u Mila Đukanovića.
– Korupcija je bila problem Đukanovićeve administracije, korupcija je strukturni problem na cijelom Balkanu, a posebno je komplikovana u uslovima kad do 2020. nije bilo smjene vlasti.
Međutim, paradoksalno je da iz Srbije, koja prema Transparency Internationalu ima daleko nepovoljniji indeks percepcije korupcije nego Crna Gora (Crna Gora ima indeks 46 od 100, na 64. je mjestu i s nešto manje korupcije od svjetskog prosjeka, a Srbija je na 96. mjestu, s indeksom od samo 38, te je prema percepciji korupcije iznad svjetskog prosjeka) dolazi tako snažna kampanja o korupciji u Đukanovićevoj administraciji – napominje Gjenero.
Uostalom, dodaje, otkad je koalicija prosrpskih stranaka ovladala zakonodavnom i izvršnom vlašću, istraživanja Transparency Internationala govore o nazadovanju, a ne o napretku Crne Gore u pitanju suočavanja s korupcijom.
– U demokratskom društvu krize se rješavaju prijevremenim parlamentarnim izborima, a Crna Gora je, bez Ustavnog suda, ušla u fazu kad ustavne i legitimne izbore nije moguće provesti. Oni koji su htjeli ugroziti konstitucionalni poredak Crne Gore u periodu od 2020. do danas, bili su vrlo uspješni – zaključuje Gjenero u razgovoru za Patriju.