Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Evropa laž

A kad se pojavio ambiciozni Jakov bilo je glasnog negodovanja, bilo je buke, i mnogo kišobrana u zraku. Jer, tog dana je padala kiša. Nasilja, koje su pokušali konstruisati spin majstori, nije bilo. Ali ga je moglo biti, da je kojim slučajem Andrej Milović upotrijebio pištolj, koji je imao kod sebe. Da li je imao? Mediji kažu da jeste. Objavljeni snimci kažu da jeste. Ili nas oči varaju? Vjerovati svojim očima ili Miloviću?

Piše: Đorđe Šćepović

Ništa nas ne može iznenaditi u ovoj našoj zemlji čuda. Naročito nas ne mogu iznenaditi postupci partija koje su od 2020. godine marljivo radile na razoru Crne Gore. Jedan od ministara anticrnogorske vlade Zdravka Krivokapića je i Jakov Milatović. Kad je Zdravkova vlada pala ugasila se i ljubav između Isusa i njegovih apostola. Raspetom Zdravku su svi okrenuli leđa. Hrišćanstvo ne pamti toliko Juda Iskariotskih. Ambicije mladih apostola narasle su do neba. Iako su ni krivi ni dužni bili i ministri, to im nije bilo dovoljno. Nakon kraha Krivokapića Milojko i Jakov počeli su rad na novoj prevari. Nastala je Evropa sad. Budući da su na populizmu i laži izgurali i svoje ministarske mandate, svoju političku budućnost odlučili su da grade na, pogodite čemu? Pa, na populizmu i laži. Jedinim resursima kojim raspolažu.

Da su kojim slučajem čitali Drainca mogao bih pomisliti da je statut prijevarnog pokreta Evropa sad varijacija na njegove stihove: “Glad mi je beskrajna, a ruke večno prazne”. Da, svetosavskim junošama je glad zaista beskrajna. Ni dobar, na populizmu i laži ostvaren, rezultat u Podgorici nije nahranio njihove ambicije. Nakon Milojkovog fijaska Jakov je dospio u prvi plan. Jakov Milatović želi biti predśednik Crne Gore. One Crne Gore koju je poslužio na tacni Vučićevoj Srbiji. One Crne Gore čiju istoriju, kulturu i identitet ne priznaje. One Crne Gore čije je sinove i šćeri kanio žrtvovati da bi se ustoličio pop tuđe crkve?! Da li je? Mediji su pisali da jeste. Da je, u danu ustoličenja, u takozvanoj “gluvoj sobi” rekao: “Pa šta ako na Cetinju pogine deset Crnogoraca?”. Da li je ovo ikad demantovao? Na način koji bi bar i najnaivnijeg među nama mogao razuvjeriti u medijske navode?

Ako i zanemarimo ovu skarednu izjavu, koja će se valjda uskoro potvrditi ili demantovati, kako da zanemarimo prizor iz Vlade, i čajanku upriličenu za odabrane, koji na televizoru gledaju direktan prijenos nasilnog ustoličenja Jovana Mićovića? A na čajanci i nonšalantni Jakov Milatović. Ti ljudi, u toj sobi, su odgovorni za svaki gumeni metak, za svaku šok bombu, i svaki suzavac ispaljen na Crnogorce. Naravno, odgovorni su i oni koji nijesu bili na čajanci, ali su koordinirali službama bezbjednosti. Naravno, i svi funkcioneri Ure, koji su blagoslovili nasilje nad Crnogorcima. Naravno, i Božena Jelušić, koja je, naravno, gledajući teror nad Cetinjem od stida u zemlju propala. Elem, u petak je predśednički kandidat Jakov Milatović došao na Cetinje. Ne da se izvini za ono u čemu je učestvovao, već da beśedi na promotivnoj tribini. Ispred sale, u kojoj je organizivana tribina, dogodilo se spontano okupljanje Cetinjana.

A kad se pojavio ambiciozni Jakov bilo je glasnog negodovanja, bilo je buke, i mnogo kišobrana u zraku. Jer, tog dana je padala kiša. Nasilja, koje su pokušali konstruisati spin majstori, nije bilo. Ali ga je moglo biti, da je kojim slučajem Andrej Milović upotrijebio pištolj, koji je imao kod sebe. Da li je imao? Mediji kažu da jeste. Objavljeni snimci kažu da jeste. Ili nas oči varaju? Vjerovati svojim očima ili Miloviću? Ohrabrimo nadležne organe da utvrde istinu o navodno naoružanom funkcioneru Milatovićeve partije. U pokušaju da izmaštaju nasilje nad kandidatom Milatovićem beogradskim fabrikama laži pridružili su se i neki crnogorski novinari i vlasnici portala. Zgroženi nad scenama nasilja (kojeg nema) oni su lamentirali nad sudbinom mladog Jakova, i Cetinjane označili kao agresore. I lagali su. Cetinjani su žrtve, agresor se kandidovao za predśednika. No, Evropa laž samo rabi dobro poznate matrice. Sopstvenom viktimizacijom do slabih umova potencijalnih birača. Ako je njihov mentor Aleksandar Vučić u stanju da zaplače na konferenciji za štampu, zar je muka isprovocirati sukob s demonstrantima, i saplesti se o svog tjelohranitelja? A onda vikati: Atentat! Atentat kišobranom?

Jakov Milatović je jedan od sedam predśedničkih kandidata koji su pozvani da na Gradskoj televiziji predstave svoje političke programe. Iako su prethodno svi, osim Alekse Bečića, prihvatili poziv, naknadno su svi, osim Đukanovića, otkazali. I ne čudi takvo ponašanje beogradskih kandidata, ali pokušavam da razumijem razloge Draginje Vuksanović Stanković. Zašto se ovim činom bojkota Gradske televizije pridružila onima protiv čijih se retrogradnih i anticrnogorskih ideja iskreno i posvećeno bori? Poslanica Stanković nema problem da gostuje na televiziji Vijesti. Poslanica Stanković ima problem da gostuje na Gradskoj televiziji. Očekujem da će mi poslanica Stanković pomoći da razumijem njen bojkot Gradske televizije. No, na koncu, sve je slobodna volja. Pa i izbor televizije na kojoj ćete izlagati svoje programe. Ako je nekom ugodnije u studiju televizije koja je medijski pokrovitelj razaranja Crne Gore, onda je to sasvim u redu. I ne moramo baš sve da razumijemo, zar ne?

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Petar
13.03.2023-07:09 07:09

Bravo
Odličan tekst.
Apostolčić Jadov nikako da poraste a čini mu se da je div.
Kupite mu novi kišobran Cetinjani.