Esej o maloj Ukrajini

Piše: Mihailo Burić

Srećna li je zemlja koja ima ovakvu elitu ličnosti koja vrši vlast, kao sto je danas ima Crna Gora. To se najbolje može vidjeti kroz pojedinačni uvid u poslanike, članove vlade i institucija, religijskih i političkih organizacija. Njihove izjave, stavove, kulturu, stručni kapacitet i posebno dobre namjere, osmotrite pojedinačno, i vidjećete, bićete srećni koga imate i opet ćete ih izabrati, zar ne? Nijedna zemlja svijeta nema takvih ceremonijal majstora za “pretvaranje nenormalnog (nemoralnog) u normalno (moralno).

Neznanje ili namjera novih apostola, rezultat je uništenje privredne i životne supstance Crne Gore. Dimna zavjesa od hapšenja i drugih aktivnosti neuspješno sakriva suštinsku propast u koju nas beli (ulcinjiski nadimak) vodi. Zar nije velika umjetnost toliko trošiti, a ništa ne proizvodiit. Ali ima Crna Gora neku ludu sreću, da preživi okupaciju 1912. godine, okupaciju 1918. godine, okupaciju 1944. godine, okupaciju 1990. godine . Tako da smo stekli otpornost za današnje djelovanje. Ko ne vidi sad da je ovo projekat uništenja Crne Gore, neće nikad.

Velja zbrka je nastala između pojmova legalnog i ilegalnog kriminala. Opasni kriminal mu dođe organizovanje kriminalnih organizacija, sumnja, uticaji, droga, privredni prestupi, što je teoretski tačno. Ali sa druge strane, neopasni kriminal je rušenje spomenika na Lovćenu, prijetnja uništenja države putem targetiranja kao Male Ukrajine, nepriznavanje države i naroda, progon ljudi koji slave 13. jul, krađa Krimovice i televizora, i slični kriminali.

Sve je počelo otimanjenjm groblja, crkava i manastira. Kako možete oteti ono što nije vaše? Što je pravno krivotvoreno ne može biti realizovano. Nemanjići su bili okupatori samostalne kraljevine Duklje. A sve što je okupator radio u okupiranoj zemlji, je samo po sebi pravno ništavno. A to znači da ćemo se morati navići na novu Crnu Goru. Zato što je ona je članica UN-a. Za svakoga nomalnog je ta priča završena. Kao što je i pitanje imovine Knjaževine/Kraljevine Crne Gore, a time i njene nasljednice današnje Crne Gore.

Nepriznavanje države i nacije mu dođe kao neki obavezan običaj naših slučajnih vlastodržaca, bilo da to rade popovi, ministri ili poslanici. Oni stu toliko zaslužni po ovom osnovu, da ih hapsitelji ni pipnuti neće. Na kraju, to nije tako opasan kriminal kao šverc, uticaj na odluke, loše privredne oduke i slično. To je to, rekao bi beli. Ceremonijal majstor za pretvoriti nenormalno u normalno, a normalno u nenormalno.

Ono što nas istorijski veže sa Ukrajinom i njenim susjednim zemljama je porijeklo Dukljanskih Slovena. Oko 650 identičnih naziva iz prostora Polablja u današnjoj Crnoj Gori, to najvjernije pokazuje. Ono što nas danas veže za Ukrajinu je moguća identična situacija. Pokušaj uništenja države Crne Gore, kao Male Ukrajine. A to se ne može, pa čak i ne smije, po aktuelnoj vlasti, smatrati krivičnim djelom.

Rušenje mauzoleja na Cetinju je danas na dnevnom redu. Neki Jole (komunistički nadimak) sa Cetinja, zbori kako vrh Lovćena pripada stranoj Mitropoliji. I da tu nema nikakve dileme. Ma nije Jole tako. Prestankom okupcije prestaju i sva prava stečena okupacijom neke teritorije. Ada učio si nauke još dok si bio komunista, valjda nijesi to zaboravio. I da znaš, mi poštujemo Avalu i spomenik neznanom junaku, pod kojim se grade popovske vile (da li je Jolu to nepoznato?), i nikada tamo poći nećemo da ga rušimo.

Crna Gora je čudo. Velja Amerika nudi nagradu od 10 miliona za informaciju o učešću Rusije u njene izbore. Za izdaju male Crna Gore duplo više, 21 milion, iako se ni do današnjeg dana ne sazna zašto i ko, ali se zna kome.
Klinika na poklon jeste ili nije- ova tema neku tajnu krije. Ali to je svakako daleko od bilo kakve osnovane sumnje.
Šenluk sa noćnim vukovima je klasičan humanitarni skup, ako nijeste znali. Ada samo što su nam branili naš manastir, pa su nam se vukovi odužili, zar ne?

Kupovina glasova u Ulciju je montaža političkih neprijatelja beloga.

Paljba policije na građane ekstremiste što slave Crnu Goru, je naravno ispravna. Pa ko im je kriv što su ekstremisti. Zapeli da se bore za svoju državu.

Kritika postavljanja Robijaša na čelu ANB-a, klasični je izraz mržnje prema belome koji to sprovodi, zar ne? Ni mrvice osnovane sumnje nema da je vojska Crkve Sbije Tvrdoš u Nikšiću došla nešto loše uraditi Crnoj Gori? Hapsiteljima je to niži nivo kriminala.

Bitku na Vučjem dolu vodili su Srbi, ako niste znali. Crnogorci su sebe tada pogrešno nazivali Crnogorcima. To je bio pogrešan naziv zbori Šešelj.

Da je živ Risto, a da je predsjednik Krivokapić, Risto bi danas reka: “E blago meni! Ko potpisao ovakav Ugovor sa Crkvom Srbije dabogda živo meso sa njega otpadalo, proklet bio tri puta i 3000 puta!” Ali Risto ne mora brinuti, jer pravno nevaljan ugovor je nevaljan, pa ne može da važi. A ovaj je pravno nevaljan, jer pravi okupaciju Crne Gore, i jer ga je donijelo 13 ljudi u ime čitave Crne Gore. Otuđenje teritorije i državne imovine je moguće samo putem refernduma. Tako da mu je ovo zaludan posao. A čo’jek zapeo oće da potpiše, oće pa oće, za inat. Bogomi kao da je to lično njegovo vlasništvo. Da nije užasno bilo bi smiješno.

Ali znate, možete varat’ neko vrijme cio narod. Možete cijelo vrijeme varat’ dio naroda. Ali ne možete cijlelo vrijeme varati cio narod. Ovo više nije šala. A ako si baš toliko zapeo onda raspiši Referendum o ustupanju državne teritorije i objekata, jer drugačije ne može biti pravno ustupljena. Ako ni to ne uradis, vjeruj da ćeš se teže raskantati sa Crnom Gorom no sa “popovima”, pod čijom si komandom.

I zato sperm’te se sprem’te građani Crne Gore , za njenu odbranu. Svi masovno da se zna da se pitaju građani, a ne šverceri – iako nije droga. I gledajte sad će beli uz grananje rukama, ono kao na belo (bez crnog) reći, ovo je poziv na pobunu, uznemiravanje građana. Je li bogoti, a krađa države nije pobuna? Gotovo je to ti više u Crnu Goru proći neće, dobro zapamti! Mi podržavamo normalni Ugovor. Ali ovdje se radi o prodaji države. A prodaja i izdaja države nikad nikome ne može biti oproštena.

(Autor je član Predsjedništva DANU)