Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Eraković: Za DANU neprihvatljiva postojeća verzija Temeljnog ugovora

Prema njegovim riječima, za DANU bi ovo, ako bi se prihvatilo, bio pakt sa okupatorom, odnosno, pokušaj i čin legalizacije, odnosno, lažiranja i otimanja istorije Crne Gore i crnogorske državne, nacionalne, kulturne i istorijske baštine, koja nije samo sakralnog karaktera. Nego mnogo više i značajnije: tiče se identiteta crnogorskog naroda i opstanka građanske Crne Gore

Za Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti (DANU) neprihvaljivo je, jer je izuzetno štetno za Crnu Goru i njene vitalne državne i nacionalne interese, ako bi se prihvatila i potpisala postojeća radna verzija, odnosno, skandalozni i anticrnogorski nacrt tzv. „temeljnog ugovora“ između Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, odnosno, Crkve Srbije, koja je uzurpatorska i okupaciona u Crnoj Gori od 1920. godine, kazao je predsjednik, Blagota Eraković. 

“Ko potpiše i prihvati tzv. „temeljni ugovor“, sa ovakvom sadržinom, kakva je data u radnoj verziji istog, ako bi ona bila konačna, a nadamo se da neće, u ime Crne Gore, prema našoj analizi, stavu i ocjeni- počinio bi biće teškog krivičnog djela- veleizdaje Crne Gore i za to bi morao snositi odgovornost -onaj ili oni koji bi to učinili”, poručio je on.

Eraković je kazao da prema sadržini nacrta ovog ugovora, evidentno je da se njime SPC, odnosno, Crkva Srbije (koja je na bajonetima, dakle, nasilno uvedena u Crnu Goru 1920., elem, ona nema viševjekovni kontinuitet u Crnoj Gori, kako piše, prevarno, falsifikovanjem i brutalnom krađom istorije u sklandaloznoj Preambuli nacrta ovog ugovora, kojeg po mišljenju DANU treba izbrisati), želi postaviti i legalizovati kao država u državi, čak i iznad države Crne Gore, što je aposlutno neprihvatljivo i zahtijeva snažnu društevnu reakciju.

“Podvlačimo, SPC, odnosno, Crkva Srbije u Crnoj Gori nema viševjekovni istorijski i pravni kontinuitet i subjektivitet u Crnoj Gori, kako joj se to „priznaje“ u nacrtu navedenog ugovora, već je ona nasilno nametnuta u Crnoj Gori, nakon okupacije i nasilne aneksije Crne Gore 1918. godine i bespravnog ukidanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, u procesu koji je trajao od kraja 1918. do 1922. godine”, dodaje Eraković.

Takođe, ističe, ako analiziramo formu i sadržinu nacrta ovog tzv. ugovora zaključićemo, jasno, da ovo nije ni ugovor, jer ne zadovoljava standardnu formu i sadržinu koji svaki ugovor ne samo treba već mora da ima.

“Naime, mi smatramo da ova varijanta ugovora, radna verzija, nije ugovor, čak i kad bi se isti, u ovom obliku i sadržini, zaključio, između dvije ugovorne strane, već je taj posao samo prihvatanje diktata Crkve Srbije, odnosno, kapitulansko pristajanje na esencijalno jednostrani akt, zapravo, nametanje Crnoj Gori tuđe volje od strane Crkve Srbije i ispunjavanje njenih imperijalnih i asimilatorskih zahtjeva i pretenzija i pravno priznavanje otimačine kulturno-istorijske baštine i nacionalnog blaga Crne Gore”, rekao je Eraković.

Prema njegovim riječima, za DANU bi ovo, ako bi se prihvatilo, bio pakt sa okupatorom, odnosno, pokušaj i čin legalizacije, odnosno, lažiranja i otimanja istorije Crne Gore i crnogorske državne, nacionalne, kulturne i istorijske baštine, koja nije samo sakralnog karaktera. Nego mnogo više i značajnije: tiče se identiteta crnogorskog naroda i opstanka građanske Crne Gore.

“Ako temeljno pročitamo sadržinu nacrta ovog ugovora, lako ćemo viđeti da se stalno govori SPC „ima pravo,…ima prava“, a Crna Gora samo preuzima obaveze prema Crkvi Srbije (SPC), što je suludo, ako bi ove norme nacrta ugovora opstale. Država Crna Gora je, prema slovu nacrta ovog ugovora, eklatantno dovedena u podređeni položaj, potpuno neravnopravni status u odnosu na Crkvu Srbije (SPC). Prema ovoj, još uvijek aktuelnoj i radnoj, verziji ugovora, država Crna Gora nema nikakva prava sem obaveza prema SPC, a SPC ima ekskluzivna prava bez obaveza prema državi Crnoj Gori. Svaki ugovor, pa i ovaj posebito, mora definisati međusobna, uzajamna prava i obaveze. Po ovome što je ponuđeno, sasvim jasno slijedi da Crkva Srbije (SPC) ima samo prava, ali bez obaveza prema državi Crnoj Gori, a Država Crna Gora samo obaveze, ali bez ikakvih prava. Zaista, nemoralno, antiustavno, antizakonito, antistorijski i antipravno”, kazao je Eraković.

DANU smatra da ovaj i ovakav ugovor ne treba i ne smije se zaključiti i potpisati, jer je on antiustavan i nezakonit i on bi predstavljao, ako se to dogodi, akt kapitulacije države Crne Gore pred Crkvom Srbije (SPC) i akt priznavanja okupacije crnogorskog sakralnog kulturno-istorijskog nasljeđa, odnosno, manastira i crkava i druge nepokretne i pokretne imovine, kojima decenijama bespravno gospodari SPC, iako nema pravo svojine nad njima, već oni pripadaju Crnoj Gori i crnogorskom narodu, a ne beogradskoj Patrijaršiji i njenim filijalama u Crnoj Gori.

“Sa SPC u Crnoj Gori, odnosno, njenim eparhijama, ako su registrovane u Crnoj Gori, može se zaključiti, potpisati običan ugovor i to ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa između Vlade CG i SPC u Crnoj Gori, ali ne nikako i nikada tzv. temeljni ugovor, jer Crkva Srbije ili SPC, nije država niti subjekt međunarodnog prava, poput Sv. Stolice (države-crkve Vatikan) da bi se sa njom zaključio Temeljni ugovor, koji je, inače, sinonim za konkordat”, poručio je predsjenik DANU.

On napominje da je  sa SPC u Crnoj Gori, moguće zaključiti i potpisati ugovor, ako je slične sadržine kao što su potpisani ugovori sa Islamskom vjerskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom, a takav ugovor potrebno je zaključiti i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom. Ali sa crkvom Srbije, odnosno, SPC se ne može i ne bi smio zaključiti ugovor ovakve sadržine kakva je u njegovom nacrtu, jer bi to bila omča oko vrata Crnoj Gori ili Damoklov mač koji prijeti njenoj nezavisnosti i suverenosti.

“Očekujemo da se odbaci kao neprihvatljiva ovakva vrsta i sadržina ponuđenog ugovora između Vlade Crne Gore i Crkve Srbije, odnosno, Srpske pravoslavne crkve, koja je nastala 1920., u Kraljevini SHS, dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića, nakon što su prethodno ukinute autokefalne crkve: Crnogorska pravoslavna crkva, Karlovačka mitropolija i Bukovinsko-Dalmatinska mitropolija”, zaključio je Eraković.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve