Episkop Dimitrije: Rusija je neprijatelj pravoslavlja

Priredio: V. J.

Decenijama je mučitelj tvrdio da „veruje u jednoga Boga”, ali je bio zaokupljen planovima za klanje i krvoproliće pravoslavnih — kazao je, aludirajući na Rusiju, episkop batumijski Dimitrije Šiolašvili (na slici gore) iz autokefalne Gruzijske pravoslavne crkve.

Komentarišući tragične događaje u Ukrajini, episkop Dimitrije (61) — inače sinovac katolikosa-patrijarha Ilije II, poglavara Gruzijske crkve — rekao je:

„Ne bih bio toliko oštar da nijesam slušao beśede patrijarha Kirila Gundjajeva. Zato mu se danas obraćam i pitam ga: ‘Rekli ste da služite interesima Rusije. A vaš je interes — da ubijate đecu i pravite pustoš? To nije hrišćanstvo!’”

Episkop Dimitrije se osvrnuo i na traumatična iskustva pravoslavne Gruzije pod okupacijama Rusa. Vjerovatno se iz njegovih riječi mogu povući neke podudarnosti s tragikom Kraljevine i Crkve Crne Gore 1918.

Naime, Kartliju-Katehiju, gruzijsku carevinu, nakon smrti njezina cara Iraklija II iz dinastije Bagrationi su Rusi okupirali i anektirali 1801, a do 1811. nasilno su poništili i drevnu autokefaliju Gruzijske patrijaršije koju su potčinili Moskvi. Gruziju je, nakon kratkotrajne nezavisnosti 1918-1921, opet anektirala sada komunistička Rusija; a Ruska Federacija je 2008. izvršila oružanu agresiju na Gruziju, okupiravši joj djelove teritorije, Abhaziju i Južnu Osetiju, etc.

Kako citira portal „Двери на Православието”, preosvećeni Dimitrije je kazao:

„Naš pisac Konstantin Gamsahurdija [1891-1975, akademik, prim] je rekao, a mi pamtimo: mnogi su neprijatelji — Arapi, Persijanaci, Mongoli, napadali našu zemlju — ali niko od osvajača, kao Rusi, nije razorio naše najintimnije institucije, to su carski i prijesto patrijaršije”.

„Čim su ‘istovjerni’ Rusi stigli”, nastavio je episkop Dimitrije, „ove dvije naše najvažnije institucije su odmah zbrisane. Carska institucija je ukinuta, većina članova carske porodice proćerana u Rusiju, a patrijarh Antonije II [do tada, po redosljedu, 71. katolikos-patrijarh autokefalne Crkve Gruzije, prim] proćeran je u Novgorod 1811, tragično preminuvši nekoliko godina docnije”.

„Svemu se tome kategorički suprotstavio princ Aleksandar Bagrationi [1770-1844, jedan od sinova cara Iraklija II, prim], koji je naš nacionalni heroj. Neumorno se borio i bio prinuđen da emigrira u Persiju. Sahranjen je u Iranu, blizu Isfahana, u dvorištu jermenske crkve. Mnogi renegati i ruski zvaničnici su ga molili da se vrati i potčini ruskome caru, ali je on rekao: Radije ću umrijeti u inovjernoj Persiji nego živjeti u vašem lažnom ‘pravoslavnom’ carstvu”.