Opštinski odbor Demokratske partije socijalista (DPS) Kotor saopštio je da duže vrijeme u tom gradu kulturni događaji i sadržaji nemaju jasan cilj, te pitaju da li novi organizovani kriminal preuzima kulturu u Kotoru.
Saopštenje OO DPS Kotor prenosimo u cjelosti:
Otvoreno pitanje za sve: Da li već duže od godinu dana u kulturi našeg grada vlada diletantizam, neznanje, partiokratija? U čije ime se sprovodi mobing, progon zaposlenih, zloupotreba finansijskih sredstava, nepoštovanje zakona?
Kultura i kulturni sadržaji su samo gomila nekih događaja, bez jasne sadržine i cilja. Novac se ne žali i ne manjka za podobne, koje po pravilu prati atribut – nesposoban. I svi ćute, svakojaki NVO i mediji koji su nekad naricali nad kulturnom baštinom našeg drevnog grada.
A plate nikad više i koeficijenti bolji, kao nagrade za samovolju i iživljavanje nad svima. Al’ pošto nijesmo životinje, kao crni peraški kokot, nema ko dva slova napisati od zavisnih i nezavisnih, privatnih i javnih medija i servisa.
A oni koji nam danas rukovode kulturom grada, iznose pred iste te medije „milione i kamione“, koje oni drugi “dadoše” onim privatnima, a ovi opet nekim NVO-ima i firmama i tako lanac podebeo. Milioni se nabrajaju, ali nikako do kraja da saznamo ko koga kupuje i kome puni džepove. Valja podsjetiti da su obje strane politički partneri, a pritom i trenutna vlast.
Prije toga obavezno prethodi čuvena floskula borbe i brige za kulturu Kotora, želja da joj se vrati stari sjaj. Ovo posljednje, njima samima zvuči dobro i rado se poštapaju tom krilaticom, jedino nijesu definisali što to zapravo znači i koliko unazad treba da se vratimo.
Zato pitanje iz naslova: Je li to novi organizovani kriminal urniše kulturu u Kotoru? Ovaj to radi nevidljivo, tiho, sa scenskim osmjehom i lažnom ljubaznošću u maniru čuvenog filmskog ostvarenja režisera Fransisa Kopole.
Zajedničko je da ćute i nadležni i nenadležni, jedino se uzdamo da je čuvena trojka u ime naroda spasila grad od nazadovanja. Usvojili smo budžet, pa sad možemo, još jače, da zaoremo po dubini. Od daljeg propadanja smo se zaustavili u devedesete, pa nam popovi otvaraju izložbe, a karnevali su poskupjeli kao gremi nagrade ili zlatne palme.
To što smo ove godine umjesto tradicionalne karnevalske povorke gledali štrace, izuzev časnih pojedinaca i prekrasne djece iz vrtića, ne brine dežurne kritičare i spin majstore. Toliko jadno, da ni kapo od karnevala nije htio stati na čelo ovakve povorke. Primjetiste li to tradicionalisti i zaljubljenici Kotora?
Izložbeni depoi se pretvaraju u kafe prostor i jeftine suvenirnice, predstavljajući dostignuća novog doba i pionire “slobode“.
Evo na primjer: Vicko Bujović bi, sigurni smo, skinuo kapu današnjim preduzetnim menadžerima njegove palate. Dopala bi mu se onako u kompletu. Od boje zidova pa do rigipsanih zidova, koji kriju rane ove palate i vlažne fleke, kojih je na pretek. No, malo štuka i piture i sve je riješeno. Kafić na samom ulasku, kao i brendirana suvenirnica.
Za pohvalu je i poslušnost divnih gospođa koje su se školovale da budu etnolozi, istoričari umjetnosti, bibliotekari, profesori jezika, nerjetko magistri. Zavezale su travese i prodaju kafe, sokiće i u nijemoj tišini osluškuju, hoće li biti još strašnije.