Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Đonović za Aktuelno: Krivokapić skandal za državu, Crna Goro na koje si grane spala

''O Dritanu Abazoviću može se puno reći, a gotovo ništa lijepo. Jeste mlad, ima finu frizuru i kako reče, obožavaju ga žene, no to su za potpredsjednika Vlade nebitni “kvaliteti”. Prije par godina u crnogorskom parlamentu tadašnji premijer Milo Đukanović nazvao ga je imenom koje mu savršeno u političkom smislu pripada, a što sam Abazović svakim danom sve više dokazuje. Oni koji su mentori, odnosno politički očevi ovakvog Abazovića tj. Miodrag Perović i Žarko Rakčević mogu na to ime položiti veće pravo, makar za onoliko koliko su stariji od njega.''

Od kada se Zdravko Krivokapić pojavio na crnogorskoj političkoj sceni, nije dao nijednu suvislu političku izjavu. On je kao politička ličnost skandal sam po sebi, a kada se nađe kao padobranac na mjesto premijera onda je to ipak skandal države koja ga ima, poručio je u razgovoru za portal Aktuelno, Ranko Đonović, bivši direktor i predsjednik LSCG-a i bivši poslanik u Skupštini Crne Gore.

Komentarišući pitanje o šteti koju je Krivokapić napravio Crnoj Gori i odnosima sa BiH,  čestitajući neustavni Dan Republike Srpske, Đonović ocjenjuje da ga nista od novog premijera ne iznenađenje, jer se radi o čovjeku koji je “politički nepismen”.  S obzirom na problem koji je Krivokapić napravio miješajući se u unutrašnje odnose druge, nama prijateljske države, smatra da bi bilo dobro da poruku izvinjenja državi BiH, upute sve crnogorske političke patriotske partije, NVO, profesionalna udruženja…Tim prije što to još nije uradio sam predsjednik Vlade CG.

Osvrćući se na „bilbord kampanju“ SPC za povratak Karađorđevića kapele na vrh Lovćena, naš sagovornik ističe da je jasno da  Srbija i Srpska crkva žele da ponize Crnu Goru i pokažu svoju dominaciju tako što će ukloniti Njegošev mauzolej, a na  “Jezerskom vrhu postaviti srpsku šajkaču”.

Aktuelno: Počela je kampanja za osvajanje Lovćena. Od  Božića do danas svakodnevno niču bilbordi – obnova kapele na Lovćenu kako bi se navodno ispunio Njegošev zavjet. U isto vrijeme pojavljuju se posteri, murali sa istom porukom i likom Amfilohija u Nikšiću i Pljevljima. Šta se ovim najavljuje?

Đonović: Najkaraće i najpreciznije rečeno akteri te kampanje nadaju se da najavljuju kraj državi Crnoj Gori i svemu Crnogorskom. To što neki glasači i izvršioci takvih naloga ne vide suštinu i nijesu je svjesni svakako da ne znači da se takvo nešto i ne dešava. Uvjeren sam da će tom svojom aktivnošću najaviti kraj svoje politike. Zapravo kampanja ove vrste nije počela sada već je počela vrlo žestoko prije trideset godina, odnosno nije prestajala više od dva zadnja vijeka. Popisom stanovništva za par mjeseci i novim prijevremenim parlamentarnim izborima žele da svoj dželatsko-grobarski posao dovedu do kraja: ubiju i sahrane državu Crnu Goru. Na tom putu država Srbija preko srpske Patrijaršije u Beogradu i srpske Mitropolije na Cetinju već  je uknjižila kao imovinu Srbije svu crnogorsku crkvenu imovinu, a time i najvažnije materijalno-istorijsko nasleđe Crne Gore. Osvajanje Lovćena za njih je u simboličkom smislu jedan od primarnih ciljeva jer žele da uklanjanjem mauzoleja na Jezerskom vrhu postave Aleksandrovu kapelu i srpsku šajkaču, time i da ponize i ponište crnogorski Olimp. Prije 102 godine (1918. godine) takvo beščašće izveli su srpski okupatori i domaći izdajnici zalivši svaki crnogorski kamen krvlju crnogorskih rodoljuba.

Aktuelno: Pominjete 1918. godinu i pravite paralelu sa današnjom situacijom. Zašto?

Tada nijesu bili pošteđeni ni crnogorski starci, ni žene ni djeca. „Bratska okupacija“ trajala je 25 godina, a potom je ubijena Crna Gora vaskrsla što će reći da je neuništiva. Siguran sam da će Crna Gora to svoje pravilo državno-nacionalnog opstanka dokazati i ovog puta, dakle opstati. Ostaje, međutim, nejasno zašto toliko puta moramo da skupo plaćamo obnavljanje časne i slobodarske a zaboravljene crnogorske istorije. Nadam se da ćemo ovog puta ubjedljivo objasniti sami sebi apsolutnu istinu i razumjeti pravilno ono što svima nama može da služi na ponos. Valjda nećemo ponovo ostavljati prikrivene istine pa da generacije poslije nas muče naše muke i naših predaka.

Aktuelno: Premijer Krivokapić prije par dana izazvao je skandal čestitajući dan Republike Srpske koji je država BIH proglasila neustavnim. Opšte kritike na ovakav politički potez stigle su i iz BIH da bi potom kabinet Premijera saopštio da se radilo o ćaskanju. Šta je ovim Krivokapić pokazao?

Đonović: Od kada se Zdravko Krivokapić pojavio na crnogorskoj političkoj sceni, po mom mišljenju, nije dao nijednu suvislu političku izjavu, a dodao bih da se najčešće nalazi u lošem društvu ili je sa onima kojima je loše društvo pravilo. On je kao politička ličnost skandal sam po sebi, a kada se nađe kao padobranac na mjesto premijera onda je to ipak skandal države koja ga ima. Došao nam je na poslednjim parlamentarnim izborima kao kandidat SPC u Crnoj Gori po izjavama crkve i onih koji su ga postavili. Nije došao da donese dobro Crnoj Gori već zlo što SPC permanentno radi, a naročito poslednjih30  godina. Svi koji to nijesu do danas razumjeli ne zaslužuju dodatna objašnjenja, dok oni koji su to znali prije 20-30 godina a danas su u društvu sa takvima, dajući im nadu za njihov beščasni politički projekat, zaslužuju osudu i prezir najšire političke zajednice.

Aktuelno: Kakve posljedice ovakvo premijerovo ponašanje, neznanje ili namjera ostavljaju?

Đonović: Što je kod Zdravka Krivokapića rezultat neznanja a što loša namjera u odnosu na njegovo ponašanje i rad gotovo je nebitno, ali je vrlo bitno i sasvim jasno da državi Crnoj Gori nanosi štetu kako po pitanju međunarodnog ugleda tako i konkretnog činjenja u Crnoj Gori. Inače, Zdravku pripada i neznanje i loša namjera jer je to ono po čemu ovu ljudsku figuru prepoznajemo. Uostalom ove informacije i saznanja sa mnogo gorim kvalifikacijama i osudama naš premijer dobija od njegovih saradnika, onih koji su ga glasovima svojih glasača doveli na poziciju na kojoj se nalazi. Oni mu za sada daju podršku, istovremeno ograđujući se od svih pogrešnih poteza, korupcije, zaduživanja Crne Gore itd. Opravdanje nalaze u tome što time žele da oslabe dosadašnju vladajuću većinu, a to što će Crnoj Gori nanijeti štetu po njima je očigledno to nebitan kolateral. Između Zdravka Krivokapića i Crne Gore odlučili su da daju podršku Zdravku Krivokapiću. Morali bi znati da je nemoguća misija da budu amnestirani od odgovornosti za svoja činjenja, jer Krivokapić je njihov a oni njegovi.

Aktuelno: Još uvijek nema poruke izvinjenja BiH od strane premijera…

Đonović: Nema, jer je on u političkom smislu nepismen čovjek. Uostalom to pokazuje i čestitka koju je uputio Republici Srpskoj, miješajući se direktno u unutrašnje stvari jedne, nama prijateljske države. No, ako uzmemo njegov politički cilj i njegovu ideološku platformu, onda ova čestitka korenspodira sa onim što on jeste. Da se ne zavaravamo.

Smatram da bi bilo dobro da poruku izvinjenja državi BiH zbog gluposti koju je uradio premijer, upute sve crnogorske političke patriotske partije, NVO, profesionalna udruženja itd, poput onog izvinjenja na koje smo danas svi ponosni koje je LSCG uputio Dubrovniku. Ne može biti opravdanje da sa tom glupošću mi drugi nemamo veze. Jer Zdravko Krivokapić, iako je tuđi, nažalost naš je. Istina, najveći dio nas odrekli bi se svoga dijela u njega, kad bi to bilo moguće.

Aktuelno:Razlog za ismijavanje izazvalo je i opravdanje Krivokapićevog postupka od strane njegovog potpredsjednika Dritana Abazovića,koji se obratio lažnom profilu Željka Komšića na Tviteru. Kako vi vidite ovakvo „prosipanje“ Abazovića?

Đonović:Sličan se sličnom raduje. Fino se nadopunjavaju potpredsjednik i predsjednik Vlade, nažalost ne u pametnim i korisnim potezima već na štetu Crne Gore.

O Dritanu Abazoviću može se puno reći, a gotovo ništa lijepo. Jeste mlad, ima finu frizuru i kako reče, obožavaju ga žene, no to su za potpredsjednika Vlade nebitni “kvaliteti”. Prije par godina u crnogorskom parlamentu tadašnji premijer Milo Đukanović nazvao ga je imenom koje mu savršeno u političkom smislu pripada, a što sam Abazović svakim danom sve više dokazuje. Oni koji su mentori, odnosno politički očevi ovakvog Abazovića tj. Miodrag Perović  i Žarko Rakčević mogu na to ime položiti veće pravo, makar za onoliko koliko su stariji od njega.

Kroz vaše pitanje može se naslutiti i odgovor, opravdavati glupost kroz ovakvu Krivokapićevu čestitku, kao što je to uradio Abazović, zatim se javno obratiti lažnom profilu Željka Komšića na Twitteru, nije prosipanje već sramota, jer je omaleni Dritan i potpredsjednik Vlade. Eto sramote i za sve nas druge. E pa naša časna i slobodarska Crna Goro na koje si male grane danas spala.

Aktuelno:Demokrate Alekse Bečića danas se mnogo manje čuju dok je PzP Nebojše Medojevića najglasniji u kritikama aktuelne vlade.Kako to komentarišete?

Đonović: I jedni i drugi znaju da aktuelna vlast i većina u crnogorskom parlamentu nijesu dugog vijeka. Izbori će ubrzo biti jedini izlaz iz pat pozicije jer danas očigledno imamo političku krizu kako u vladajućoj strukturi tako i u skupštinskoj većini. Ćutanje DPS-a i njegovih koalicionih partnera gotovo da je glasno. Takođe je i razumljivo jer su sigurni da će građani Crne Gore, naročito oni koji vole državu Crnu Goru, shvatiti koga su doveli na vlast. Shvatiće preko ove vlasti da mržnja prema bilo kome ne smije da nadvlada ljubav prema Crnoj Gori i sebi samima. A nova vladajuća struktura ipak najbolje govori sama o sebi i tu se ne bi imalo šta dodati.

Demokrate Alekse Bečića uglavnom ćute u okviru vladajuće koalicije, jer im se to najbolje isplati gledajući procese i probleme kroz koje prolazi DF. Njihova politička partija bila je i ostala prirodno političko stanište za osviješćene velikosrpske nacionaliste, čime se oni neskriveno bave od svog osnivanja. Mora se priznati da takvom politikom imaju vidljivih, za njih pozitivnih rezultata.

Aktuelno: A Pokret za promjene?

Đonović: Pokret za promjene Nebojše Medojevića uspio je da jednu prozapadnu patriotsku političku stranku svede sa 12 % na svega oko 1% i da danas preživljava isključivo preko velikosrpskog državnog projekta pa time i velikosrpskih glasača. Danas je PZP u oštrom sukobu sa ovom vladom i premijerom Krivokapićem i često se poziva na NATO i prozapadne vrijednosti za koje nije glasao u crnogorskom parlamentu. Danas tvrde da su prevareni Krivokapića i URE, što je tačno, pa pokušavaju da nađu svoje mjesto negdje u  građanskom dijelu Crne Gore. Sumnjam da će ga tamo naći, zbog svega što su u prethodnom periodu radili. Vjerujem da će, ako žele da zavrijede na novim izborima parlamentarni status, morati da se vrate odakle su došli, dakle u DF. I dalje nema prepoznatljive stranke koja bi se bezuslovno zalagala za odbranu crnogorskih nacionalnih interesa, svakako u okviru građanskih principa, što u Crnoj Gori nikad nije bilo sporno pa čak ni onda kada demokratije nije ni bilo na planeti. Da bi takva partija bila dobra možemo biti više nego sigurni, a da li je sada moguća u to ne možemo biti sigurni.

Aktuelno: Kakva su Vaša očekivanja od narednog zasijedanja Skupštine na kojem treba ponovno da se odlučuje o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti? Mogu li se desiti neka iznenađenja?

Đonović: Prvo pitanje moralo bi biti da li se zasijedanje Skupštine može održati ako nema kvoruma. Takođe, koliko mi je poznato, a toliko zna bilo koji građanin Crne Gore, je da se verifikacija poslaničkog mandata može  izvršiti samo na onoj sjednici koja ima kvorum. Ako nemate 41 poslanika nemate ni kvorum i takva sjednica se ne može ni održati. U tom slučaju imamo parlamentarnu krizu o kojoj sam govorio u okviru nekog prethodnog pitanja. Ukoliko današnja opozicija ne gaji neku skrivenu – zabranjenu ljubav prema aktuelnoj vlasti, jasno je da na temelju važećih Zakona i Ustava Crne Gore ne može doći ni do održavanja sjednice.

Aktuelno: Ali se održavanje sjednice ipak najavljuje…

Đonović: To je moguće samo kompromisom opozicije i vlasti. Recimo, vlast bi mogla pristati da povuče Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti pa da opozicija svojim prisustvom verifikuje sporni poslanički mandate, odnosno omogući kvorum. Ipak za ovo što sam rekao prije se može reći da je gatanje nego valjana politička procjena na bazi činjenica. Desetine ovakvih političkih nagodbi i trgovina mogle bi se pretpostaviti, a sumnjam da bi bilo ko danas  u Crnoj Gori sa sigurnošću  mogao da pretpostavi rasplet ove situacije. Mnoga iznenađenja su moguća ako na neki način dođe do održavanja sjednice. Vjerujem da Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović neće potpisati Zakon o slobodi vjeroispovjesti kao prijedlog SPC, ako za to ne obezbijedi sigurnost da Crna Gora neće pretrpjeti štetu kakvu ovaj Zakon sa sobom nosi. Bez obzira da li posledice po njega i njegov DPS mogu biti pozitivne ili negativne, male ili velike.

Aktuelno: Šta je po Vašem mišljenju država Crna Gora propustila u prethodnom periodu? Šta je mogla, a šta je bilo moguće uraditi kako ne bi dospjela u sadašnju situaciju?

Đonović:U vašem pitanju sviđa mi se odrednica šta je mogla i šta je moguće. Upravo iz razloga što gotovo svi građani Crne Gore pričaju o onome što je dobro, a što nije, zaboravljajući da pravilno procijene šta je to moguće sa nama ovakvima kakvi jesmo na svim nivoima. Priča šta smo mogli od proglašenja nezavisnosti 21.05. 2006. godine bila bi predugačka, vrijedna jedne knjige. Ipak, vratimo se na izbore 2016.godine i držimo se samo izbornih rezultata, zaboravimo čak i predizbornu glupost SDP-a podjelom u dvije stranke.

Aktuelno: Šta hoćete da kažete?

Đonović: Ako saberemo glasove SDP-a , SD-a i Pozitivne Crne Gore vidjećemo da bi to zbirno značilo najmanje 8 poslanika. Ako tih 8 poslanika dodamo broju 40 koliko je imao DPS i manjinske stranke, vidjećemo da bi tada građanska Crna Gora bila mnogo ubjedljivija i mnogi građanski dometi bili bi postignuti. Pa zašto se to nije desilo? Samo zbog uskostranačkih interesa, odnosno interesa umišljenih liderskih gromada. Ovaj primjer naveo sam samo iz razloga što sam uvjeren da nas uskoro očekuju novi izbori, a ako se iz prethodnih izbornih rezutata može izvući nauk, može se pretpostaviti šta sa ovim strankama valja raditi. Tim prije što je sasvim izvjesno da je danas za  državu Crnu Goru i njen prozapadni put najmanje opredijeljeno dvije trećine njenih građana. U preostaloj trećini jedna polovina misli da može i tako i tako.

Dakle, pravilno grupisanje bez rizika putem koalicija političkih partija u dvije ili tri kolone, Crna Gora može krenuti naprijed. Naravno, potrebno je što manje ucjenjivača, bolesnih ambicija naročito kada su lideri u pitanju.

Zato bi bilo neophodno da se pojave novi mladi lideri, a siguran sam da ih u Crnoj Gori ima. DPS-om i manjinskim strankama se ne treba za sad mnogo baviti. Možemo biti sigurni da će se oni pobrinuti samo za sebe. Novi glasački kvalitet treba tražiti na slobodnoj, patriotskoj i nezadovoljnoj glasačkoj platformi.

A.Šofranac

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve