Demokrate Papoviću: Promijenili ste sve moguće zastave, izvrijeđali svaku crnogorsku različitost

Čitajući tekst poslanika Dragutina Papovića, prvi utisak je da je velika šteta što Crna Gora nema razvijene skijaške sportove, jer volja gospodina Papovića da na malom prostoru zaobilazi činjenice pokazuje nespornu volju za disciplinu veleslalom. Međutim, na drugi pogled, vidimo da Papović, osim nesporne želje i nema baš mnogo talenta pa često “izleti sa staze” na kraju teksta vozeći čisti “spust”, navode Demokrate, reagujući na DPS.

Njihovo reagovanje prenosimo u cjelosti

Prije svega drugog, Poslanik Papović ne uviđa da pojmovi „različitost“ i „podjele“ nisu sinonimi, što je za jednog univerzitetskog profesora prilično poražavajuće. U svakom društvu, pa i crnogorskom, postoje različitosti koje, po logici stvari, imaju svoje pojavne oblike i u političkoj sferi, ali ih ne treba miješati sa podjelama, koje predstavljaju negativnu političku instrumentalizaciju razlika među ljudima. Primjera radi, to što u Crnoj Gori žive Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Muslimani, Hrvati, Romi i mnogi drugi jeste potvrda da, u pogledu nacionalne strukture, postoje različite zajednice. Konstatovanje razlika u tom smislu jeste neutralno. No, ukoliko se te različitosti instrumentalizuju tako što se postojeće grupe okreću jedne protiv drugih kao što to decenijama radi DPS, imamo podjele.

Demokratska Crna Gora uvažava činjenicu da u Crnoj Gori žive ljudi različitih nacionalnih, vjerskih, jezičkih i drugih opredjeljenja, s tim što smatramo da te različitosti treba da budu naše bogatstvo, a ne podloga za sukobe. Mi smo ubijeđeni da Crna Gora može bolje od toga. Zato – pobjede, a ne podjele.

Za vrijeme vladavine DPS-a, poslaniče Papoviću, politička zloupotreba različitosti je bila način na koji je državna administracija funkcionisala. Nasuprot toj pogubnoj praksi, Demokratska Crna Gora sve vrijeme radi na afirmaciji različitosti kao bogatstva našeg društva, a ne osnova za političku manipulaciju osjećanjima.

Da podsjetimo poslanika Papovića; DPS ima dugu istoriju vođenja negativnih kampanja. Tokom 90-ih, ta partija je forsirala anticrnogorsku, antihrvatsku, antibošnjačku i antialbansku politiku, a tokom posljednjih godina – antisrpsku. Budući da je istoričar, Papović bi morao da zna da su bjelaši i četnici dio prošlosti, tako da svaki pokušaj DPS-a da svoje političke neistomišljenike srpske nacionalnosti označi tim terminima jeste pokazatelj postojanja jednog suludog uvjerenja o tapiji na tumačenje svih društvenih pitanja. Koncept je jasan: ako ste Srbin koji se protivi DPS-u, oni će pokušati da vas ponište tako što će vam prišiti odrednicu „četnik“, uz podrazumijevajuće optužbe o rovarenju protiv Crne Gore.

Tragika vašeg političkog naslijeđa je u tome što bez ikakvog pravnog, moralnog ili logičkog osnova pokušavate staviti znak jednakosti između države i svoje partije. Nastojanje da Srbi, ili bilo koja druga identitetska zajednica, zaista budu ravnopravni sa ostalim građanima ove zemlje nije zastupanje ideje o ukidanju Crne Gore ili njenom utapanju u neki drugi državni okvir, nego ispravljanje jedne pogubne, negativne prakse koju je iz najnižih pobuda primjenjivao baš DPS. Zato – pobjede, a ne podjele.

Još nešto moramo podsjetiti poslanika Papovića: referendumski proces se zbio prije petnaest godina i pitanje državnog statusa je time trajno riješeno. Preispitivanje nezavisnosti Crne Gore nije tema ni na jednom nivou ozbiljne politike. Otužni pokušaji DPS-a da, jednačenjem sebe i države, povrate moć tako što će se predstavljati kao jedina politička struktura koja može sačuvati Crnu Goru od izdaje predstavljaju niskokvalitetnu, neinteligentnu i jeftinu manipulaciju. Šta o njoj misle građani – mogli ste da vidite 30. avgusta prošle godine.

Niti ste vi država niti je ona ugrožena od bilo koga, do od vaše pohlepe a sad već paničnih pokušaja da na bio koji način, ne pitajući za cijenu koju za to građani imaju platiti, sačuvate opljačkano i nepošteno zarađeno. Sjetite se profesore, fašizam u stvari i jeste poslednja linija odbrane prljavog kapitala. No, tu gramzivost više nećete maskirati glumatanjem brige o sudbini države niti ćete više ikada biti u prilici da politički zloupotrebljavate sve naše različitosti. Zato – pobjede, a ne podjele.

Nemojte, poslaniče Papoviću, gubljenje nezasluženo dobijenih privilegija DPS kaste kvalifikovati kao gubljenje države. Vi i država niste isto. Niti nam je cilj da Crnogorce prevodimo u Srbe niti od Srba želimo načiniti Crnogorce. Neka se svako identifikuje u skladu sa svojim osjećanjima. Mi u to polje intime ne želimo da zalazimo, ali ćemo, kao i do sada, oštro nastupati protiv svih pokušaja da se postojeće različitosti politički zloupotrebljavaju. Zato – pobjede, a ne podjele.

Napokon morate shvatiti sledeće: DPS-u ne pripada tapija niti na jednu od vrijednosti crnogrskog društva. S obzirom na to da ste član partije koja je promovisala segregaciju i, tokom svih 30 godina trajanja, uvijek forsirala kampanju protiv barem jedne od postojećih zajednica, zbilja nemate nikakav kredibilitet da govorite o ugroženosti demokratije, različitosti i antifašizma. Upravo ste vi ugrožavali svaku od navedenih vrijednosti.

Na kraju profesore Papoviću, što se tiče Džejsona Stenlija kojeg pokušavate vrlo nevješto iskoristiti da pojačate intelektualni utisak vašeg teksta, veoma sumnjamo da ste ga razumjeli, ili čak čitali! Jer pomenuti autor fašistički narativ vidi kao svojevrsni retorički paravan iza kog se skriva ultranacionalizam, uz podrazumijevajuće prisustvo autoritarnog nosioca političke moći. Doslovno, DPS i Đukanović, u slici i riječi. Nadalje, pomenuti autor, u prvom poglavlju knjige na koju se pozivate – poglavlje je naslovljeno kao „Mitska prošlost“ – govori o narativu “vječitog neprijatelja” kao prvog koraka fašizacije. Kao da je opisivao praksu koju je, tokom prethodne tri decenije, primjenjivala vaša partija: na čelu sa mudrim vođom, odbraniti čast domovine, obračunati se sa izdajnicima i pobijediti spoljnjeg neprijatelja.

Promijenili ste sve moguće zastave, izvrijeđali svaku crnogorsku različitost, čineći je predmetom političkih manipulacija i sada smo, kao društvo, tu gdje jesmo. Valja nam ispravljati nered koji ste ostavili za sobom. Zato – pobjede, a ne podjele.