Čudesa sa nebesa

Piše: Vesna Šofranac

“Aooo, greote”, bio je komentar jedne koleginice koja je slušala pres konferenciju predsjednika Vlade Crne Gore Zdravka Krivokapića, u četvrtak, 6. maja, koji je poručio da ne postoji samo zemaljski svijet, i da treba vjerovati da bi se desilo vaskrsnuće. Ko ne vjeruje nema čudodejstva…I baš greote, ali ne od premijera, inače univerzitetskog profesora, nekadašnjeg Vladinog funkcionera, danas propovjednika, nego od nas, od građana Crne Gore koji su osuđeni da slušaju priče o zagrobnom životu od prvog čovjeka izvršne vlasti dok im svaki dan ovozemaljskog života prolazi u neizvjesnoti šta će biti sjutra, hoće li ostati bez posla, šta će sa kreditima, neplaćenim računima, kako izgurati mjesec u situaciji kada cijene lete nevjerovatnom brzinom, kada je visina potrošačke korpe odavno prerasla prosječnu zaradu u Crnoj Gori… Na sve to za premijera postoji odgovor – vjerujte u Boga i čudesa sa nebesa.

Ovakav način komunikacije, uz svo uvažavanje intimnih vjerskih osjećanja, se najamnje očekuje od predsjednika vlade jedne države, koji je pred svojim narodom odgovoran za sprovođenje politika od kojih zavisi njihov svakodnevni život.

Da li je premijer toliko naivan ili je u pitanju ipak manipulator koji računa da njegova “pastva” ne zna ništa i da će kao stado slijediti svog vrhovnog apostola. Da premijer nije nimalo naivan pokazuju podaci o njegovom imovnom stanju, o biznisima koje ima njegova porodica, od Podgorice, do Primorja i Beograda, tako da se to baš ne slaže sa njegovom navodnom ogorčenošću što su mu građani više opredijeljeni za materijalno, a ne duhovno, što ne vjeruju da će vaskrsnuti ako se budu patili u ovozemaljskom životu. Eto tako je “divni narod” kako se premijer obraća svojoj pastvi, razočarao premijera što hoće da živi normalnim životom, primjerenim civilizacijskim vrijednostima 21. vijeka. A ne bi bilo loše da se zalomi i kuća na moru, apartmani za izdavanje, poslovni prostori i saloni ljepote, kao što to ima porodica premijera Krivokapića.

Biće, ipak, da je ovakvo obraćanje premijera sračunato da se pričom o nebeskom carstvu skrene pažnja sa tema koja bi htio da izbjegne, kao što je bilo na prethodnom presu, kada su novinari morali da opominju Krivokapića da mu se ne obraćaju kao vjerniku, već kao predsjedniku Vlade svih građana Crne Gore i da traže da kaže šta će vlast preduzeti da se poštuju mjere u susret velikom crkvenom prazniku, Svetom Vasiliju Ostroškom 12. maja. I dobili smo odgovor kakav smo dobili. Greote, što bi rekla koleginica. Ali, ne od premijera, nego od građana čiji puls premijer vrlo često opipava. Posljednji primjeri za to su pokušaji da se preko noći promijene uslovi za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom, kao I Zakon o registrima prebivališta I boravišta, čime je trebalo pripremiti prostor za budući popis, ali i obezbijediti novu izbornu pobjedu, budući da su svjesni da neće potrajati četiri godine. Opipavanje pulsa je I Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, pisan u Beogradu, o čijem se sadržaju još ništa ne zna, kao i ubacivanje u u Vladu apostola koji moguće nemaju crnogorsko državljanstvo. I nikom ništa. Kad pitanja postanu neprijatna, Krivokapić se malo povuče, pa se pozove na vjeru I zagrobni život, ili izigrava teško uvrijeđenog čovjeka što se od njega traže odgovori, a njemu svi rade o glavi, podsjećajući na Kalimera, nekada popularnog lika iz crtanog filma kojem je vječito bila neka nepravda. Šalu na stranu, stvari nijesu nimalo smiješne, a posljedice nimalo naivne.

Nova Vlada uspjela je za samo pet mjeseci da zaduži državu skoro milijardu eura, da ugasi nacionalnu avio kompaniju, a potom otvori novu upumpavajući malo manje novca nego što bi koštao oporavak prethodne, uspjela je da po dubini ubaci svoje partijske funkcionere i aktiviste, članove njihovih i svojih porodica, iako su im bila puna usta kritike prethodne vlasti zbog nepotizma, da za specijalnog izaslanika u političkom I diplomatskom sjedištu EU pošalje dizajnerku ženskih torbi, dok za Hrvatsku planira novinara Vijesti… Osnivača portala In4S postavljaju na mjesto rektora Univerziteta Crne Gore, u državnim kompanijama postavljaju svoje ljude, dakle rade sve da obezbijede svoje najbliže, prijatelje, partijske kolege…A, od naroda traže strpljenje i vjerovanje u čudesa sa nebesa.