Crna Gora mora biti zdrava

Piše: Dubravka Jovanović

Mora, mora, biti zdrava.

Za ozdravljenje njenog narušenog krvnog sistema treba  prirodan i domaći  lijek. Što prije, bez mućkanja, sa izvora podlovćenskog, budući da su joj dvije ipo godine u koštanu srž  ubrizgavali tuđa krvna zrnca, pa ih prebrojavali, sve u želji da Crna Gora bude samo prst tuđeg tijela i mozga.

Od svega, samo će, vjerujem, za te i takve, srednji prst ostati podignut, poslije izbora oktobarskih.

Prošlost svijetlu naših predaka i slavnu tradiciju hrabrog i časnog crnogorskog naroda, sramno je prekrajati i krpiti na gunju srpskom i njegovoj šajkači, bacajući crnogorsku kapu i koret pod noge.

Do kad više o identitetu i krstovima? Do kada uz istorijske stranice ovjerene lažnim pečatom?

A ko laže, kaže Pjer Kornej, taj mora da ima dobro pamćenje. Ima li ičega goreg nego kad čovjek sam sebe uhvati u laž? Onda obezglavi, poput malog  Brata, ovih dana. Krugovi mu se sužavaju, putevi zatvaraju, laži roje a on smjenjuje na svaku URU prije i poslije obroka.

Ali tragovi se sve više pokazuju. Stope i u blatu imaju konture. Ko je do koljena u glibu, jadransko ga more ne može oprat. Šporkeca je i na koži i na odijelu.

Prekidajmo i rušimo  akcije mreže ruskih špijuna, lanac državnog šverca  duvana, tovarie  droge  po brodovima i kaljanje obraza našim pomoracima, kriminalne klanove i ubistva. Jer, Crna Gora mora biti zdrava!

Lako li je potezati za glas više,  brigom  o majkama sa troje i više đece, toboš povećanim  penzijama i platama ali i gorivom i kruhom, uljem , brašnom, cukrom,  hemijom, i svemu, ama baš svemu  što je danas  puta dva i tri skuplje na rafovima samoposluga. Ništa lakše nego što glasnije o zaslugama bez zasluga, ali ne i o zaduženjima bez pokrića, kao što danas sa skupova graju „oslobodioci“.

Ovih dana Majakovskog „Oblaka u pantalonama“  nad Crnom Gorom,  treba ćerat izdajničko vrijeme mraka.  Lako, za prepoznati istinu koja je samo jedna. Nema dvije i više istina. Temeljna istina od koje se ovi  glupo-avgustovski „oslobodioci“ često zagrcnu, pa bi da je iskašlju i ispljunu  je da je Crna Gora nezavisna,  međunarodno priznata država.

Takvom je narod njezin ovjenčao, na referendumu praćenom duplim očima bijeloga svijeta i strogim, visokim pragom njihovih zahteva koji su Crnogorke i Crnogorci lako preskočili, da bi širom otvorili vrata svoje kuće.

U tom, našem crnogorskom domu ognjište gori i grije sve koji su oko njega, bez obzira sa koliko prstiju se mole Bogu, kao i  sve one koji  mu se ne mole a svoju svetinju nose u duši kao pravdu i istinu, čistu misao i ljubav prema rodu i domu.

Ovaj svijet se izokenuo. Sve je pošlo naopačke, nekad u pjesmi  samo  za vrapce i mačke, danas za sve živo i najčešće nezdravo.

Noć vještica se bliži. U ludom, savremenom svijetu i praznuje. Groteska.

Ali svako ima pravo na svoju feštu i svoju slavu. Samo da se slavski kolač dijeli po pravdi Boga a svijeća obasja  svako dobro istinom stvoreno.

Zore svjetlost donose i ispiraju grjehove naše.

Ne smijemo kunjajući potrošiti svoj vijek ljudi. Velika djela sve sitno malo i kvarljivo poništavaju.

Crna Gora mora biti zdrava!  Lijek je u nama!  Na  izborima u SVOJOJ  kući i za nju, treba glasati akordima srca. Samo jedno, jedino lice treba vidjeti ispred sebe prije nego što od svog obraza spustimo u glasačku škatulu.

To lice i taj ČOVJEK je Crna Gora.

Biti zdrava, može, može, može!