Zapadne zemlje u region šalju diplomate bez kapaciteta, a te diplomate su uvezane preko lokalnog stafa sa tzv. NVO sektorom koji ih je izmanipulisao i ubijedio da se u Crnoj Gori bore protiv korupcije. Te iste tzv. NVO su iskoristile i civilni sektor i ambasadore da se udruže sa četnicima i promijene vlast i to sa onom najglupljom floskulom u istoriji – borba protiv korupcije. Sa tom floskulom su uspjeli da vrate Crnu Goru u srednji vijek – objašnjava stanje u crnogorskom društvu Dragan Bursać, profesor filozofije, kolumnista i novinar.
On je za Pobjedu kazao da Dritan Abazović ne mijenja obrazac – sad je umjesto Pod Ostrog otišao kod Porfirija u Beograd – opet Crkvi Srbiji na koljena.
Kompletan sistem vrijednosti zajedno sa institucijama je za godinu rada prethodne vlade potpuno urušen. Toliko su predano radili na uništavanju svega crnogorskog da će nam biti potrebne godine da se vratimo na vrijeme prije Krivokapićeve vlade. Je li pokušaj pravljenja manjinske vlade makar jedan korak na putu ozdravljenja Crne Gore ili je samo nastavak nestabilnosti?
To je teško pitanje, odgovoriti nije lako. Kada pravim paralelu sa BiH, odakle i dolazim, to je nemoguće porediti. Tamo se desio rat, ogromno stradanje i posljedice su svuda vidljive. Crna Gora je ustavno ustrojena kao građanska i multietnička država, dok je BiH jedan nakaradni konstrukt. Tačno je da je smijenjenu vladu napravila Crkva Srbije, ali Crna Gora ima tu građansku osnovu.
Ipak, urušavanje Crne Gore nije počelo sa 30. avgusta 2020, već godinu ranije – sa litijaškim pokretom koji je direktno finansiran od strane države Srbije i Crkve Srbije i ta geneza je rodila takvu vladu. Antiekspertsku, a tvrdili su da je ekspertska, rekli su antisvjetovna, bila je svjetovna, bila je sve suprotno od onoga što je propagirala. Posljedice vladavine te vlade su velike i tek će se osjetiti koliko su ti ljudi ideološki unazadili Crnu Goru, trebaće mnogo da se vrati sve u stanje prije ove vlasti. Iako zvuči kao floskula, izlaz jesu evroatlantske integracije i Evropska unija, ali je ulazak baš daleko. Da ste me pitali ovo pitanje prije godinu rekao bih da je relativno daleko, a sada je baš daleko. I upravo je odlazeća vlada zaslužna za ovih sedam koraka u rikverc.
I dalje je stanje rovito i sa ovim pokušajem formiranja manjinske vlade nestabilnost je još prisutna, jer niko ne zna kako će se razvijati situacija, ali da kažem eto bolje išta – nego ništa. Kao čovjek sa strane, sklon sam pragmatizmu, mnogo ljudi odavde će reći – pa znate kakva je Ura – ja ću odgovoriti – znam – mogli su prije godinu i nešto sa četnicima formirati vlast i stvarno je legitimno pitanje – ko će im sada vjerovati. Ko će vjerovati Uri nakon one bruke na Belvederu. Evo, recimo, Dritan Abazović ima isti obrazac – sad je umjesto na Ostrog otišao kod Porfirija u Beograd – opet Crkvi Srbije na koljena. I tu imate jedan drugi, mnogo dublji problem. Političke partije, poput Ure, koje su nastale iz NVO pokreta, nemaju političke odgovornosti jer se i dalje ponašaju, iako su na vlasti, kao da su dio civilnog sektora i neko drugi je uvijek odgovoran. I dalje se Ura ponaša kao NVO, a ne politička stranka. Ako nemate političke odgovornosti, onda se nemojte baviti politikom. A ako ste političar, odgovarate građanima. I imate dva objašnjenja zašto se Ura ponaša tako ili su bez kapaciteta da to shvate – što je manje vjerovatno ili su bezobrazni. Siguran sam da je ovo drugo.
Sa druge strane, postavlja se pitanje da li treba pojesti tu žabu odmah i reći šta ćemo – bolje je i sa njima nego da ostajemo u tom stanju pročetničke vlasti sa Crkvom Srbije kao ideologom. Mislim da je na građanima Crne Gore da odluče da vide da li će to funkcionisati, ako ništa treba im dati neko vrijeme.
Svi ovi ljudi u izvršnoj vlasti koji su najviše radili na razgradnji crnogorskog identiteta, mislim na Zdravka Krivokapića i Vesnu Bratić, su redovni profesori na Univerzitetu Crne Gore. Tu je srž crnogorskog problema, ako nam obrazovni sistem baštini četničku ideologiju, Crkvu Srbije kao mjeru svega, kako možemo ići naprijed kad su nam mladi zatrovani takvim idejama?
Kad postavite pitanje što nedostaje Crnoj Gori, odgovor je – to su intelektualci. Mnogi su posrbljeni i kroz obrazovni sistem je odrađeno uništavanje crnogorskog identiteta, veoma uspješno, to se prenosi na mlade ljude, uzeli su ih pod svoje i vrbovali. Zato u Crnoj Gori imate jednu rupu u kojoj nemate tog mislećeg kadra koji dolazi sa Univerziteta, a da nije naklonjen Crkvi Srbije. Što je strašno za Crnu Goru. Ja sam jednom rekao u šali – misleći na Vesnu Bratić – da je osoba koja je direktno radila na uništavanju crnogorskog identiteta dobila je počasno crnogorsko državljanstvo. Za razliku od moje malenkosti, koji dobijam prijetnje smrću. Pošto je Crna Gora građanska država, građani moraju da vide šta će sa svim tim.
Iskreno rečeno, sa bivšim crnogorskim premijerom postoji još taj jedan veliki problem osim to što je profesor na Fakultetu i takav vjernik, a to je politička nesposobnost, prosto se nije snašao. To je jedna figura srpskog svjeta koja se najmanje bavila svojim poslom, ali je zato ostao upamćen po nekim opskurnim stvarima, pričao je da je otporan na kovid – to su izjave nedostojne premijera jedne države. Ja u njemu ne vidim najveću opasnost, ali vidim pajaca koji je funkcionisao na daljinsko upravljanje i svjesno radio na razgradnji građanske Crne Gore.
Kako komentarišete ponašanje međunarodne zajednice i aktivno učestvovanje u formiranju Vlade u manastiru? Kako to NATO i EU znaju i prate aktivnosti Ruske crkve i optužuju je za destabilizaciju susjednih država zajedno sa Kremljom, a na Balkanu Crkvu Srbije smatraju svojim partnerom i brane njena prava? Kako to objasniti?
Mislim da zapadne zemlje šalju diplomate bez kapaciteta, a te diplomate su uvezane preko lokalnog stafa sa tzv. NVO sektorom koji ih je izmanipulisao i ubijedio da rade dobro za Crnu Goru. Te iste snage su iskoristile i NVO sektor i ambasadore da se udruže sa četnicima i promijene vlast i to sa onom najglupljom floskulom u istoriji – borba protiv korupcije. Sa tom floskulom su uspjeli da vrate Crnu Goru u srednji vijek. To je laž i obmana na koju su, nažalost, nasjele te trećerazredne diplomate. Zašto je tako – treba da se pita međunarodna zajednica koja šalje diplomate bez kapaciteta i zato se nalazimo tu gdje jesmo.
Koliko god se pričalo i upozoravalo, ta ista međunarodna zajednica, a i građani regiona ne shvataju opasnost mračnog projekta „srpskog sveta“. Imamo li šanse da potisnemo takve pokrete?
,,Srpski svet“ je jedna od najskupljih igrački velike Srbije u 21. vijeku. Toliko je novca, logistike, interesa, uticaja ideologije i religije uloženo u to da ja, nažalost, ne mogu biti optimističan i reći – sad je ,,srpski svet“ podvio rep i sad će se povući iz Crne Gore – nažalost neće tek tako i neće proći bez borbe. Građani Crne Gore moraju znati da to neće biti lako. Zato što ,,srpski svet“ napada najosjetljiviji dio društva – a to je obrazovni sistem koji prave po uzoru na onaj u Srbiji. Recimo, u Republici Srpskoj, iz koje ja dolazim, već dvadeset godina uči se da su četnici oslobodilački pokret i zato je normalno da vam djeca u mojoj Visokoj Krajini, koja je istrijebljena od četnika, pjevaju četničke pjesme. Ne bih želio da se to desi Crnoj Gori, ali im je to cilj. Toga se oni odreći neće. Ako građani misle da će ovom kozmetikom, koja se desila oko manjinske vlade, ti mračnjaci biti poslati u prošlost – varaju se. Tu su potrebni mnogo veći napori da se to skloni makar za neko dogledno vrijeme.