Predsjednik Socijaldemokrata Crne Gore Ivan Brajović ocijenio je u intervjuu za Pobjedu da bi parlament Crne Gore trebao da da konačnu riječ o spornom zaduživanju od 750 miliona eura.
Kako ocjenjujete prve poteze nove vlasti? Da li dijelite utisak da je odluka o zaduženju od 750 miliona bila netransparentna?
BRAJOVIĆ: Rekao bih da, kada je riječ o zaduženju, više ne moramo govoriti u kategoriji utisaka već činjenica. Sam premijer saopštio je da je zaduženje bilo „tajno, ali organizovano“, što god to tačno značilo. Takođe, imamo pred sobom fakat da je prilikom izlaganja ekspozea pred čitavom Crnom Gorom i svim parlamentarcima, premijer zaobišao priču u vezi sa zaduženjem rekavši da im nijesu obezbijeđeni finansijski podaci, a zapravo je procedura u vezi sa zaduženjem tada uveliko bila u finalnoj fazi. Dakle, imamo premijera koji iznosi kontradiktorne stavove i koji je već napravio ozbiljne propuste.
Kroz ovaj primjer flagrantnog kršenja principa otvorenosti za javnost, mi smo zapravo mogli da uočimo principe funkcionisanja nove vlasti: da sve zbog čega mogu trpjeti kritike, sakriju, isključe građane i dovedu ih pred svršen čin. Tako smo svi zajedno o ovom zaduženju saznali nezvanično iz jednog medija, a potom je nadležni ministar jednu tako značajnu informaciju potvrdio, umjesto saopštenjem, putem tvitera. Da im to jeste manir, potvrđuje i činjenica da su izmjene dva ekstremno važna zakona: Zakona o državnim službenicima i namještenicima i Zakona o slobodi vjeroispovijesti pokušali takođe da provuku „ispod radara“, bez bilo kakve javne rasprave o ovim temama, koje su temelj funkcionisanja državne uprave, te temelj odnosa i statusa vjerskih zajednica.
O kakvoj dalje otvorenosti nove vlasti prema javnosti onda možemo govoriti, kad su za par nedjelja prekršeni svi principi transparentnosti. I ne, nije im za takvo postupanje i za greške koje svakodnevno prave kriva stara vlast, niti im taj izgovor može trajati vječno. To su ljudi koji su najavljivali korjenite promjene u otvorenosti u postupanju, a koji su za manje od mjesec dana došli u situaciju da pravdaju teže postupke od onih za koje su optuživali raniju vladajuću većinu.
Da li su potezi koji su uslijedili nakon odluke o zaduženju, a kojom se pokušala prikriti netransparentnost tog postupka, bili u zoni odgovornosti?
BRAJOVIĆ: U vezi sa zapravo najvažnijim pitanjem: da li su ispoštovane sve zakonske procedure pri ovom spornom zaduženju od 750 miliona, nadam se i vjerujem da će konačnu riječ dati parlament. Socijaldemokrate su uputile inicijativu za donošenje odluke o kontrolnom saslušanju i ne vidim niti jedan logičan razlog da se, nakon svega što se desilo, ono ne održi.
Brojna su i dodatna pitanja koja upućuju na probleme i nepravilnosti i još uvijek ostaju otvorena: da li je bilo potrebno zadužiti se baš u toj mjeri, s obzirom na činjenicu da je uzeto mnogo više novca nego što je potrebno za vraćanje dugova. Ako je sav taj dodatni novac, a ovdje govorimo o 250 miliona, uzet za dugoročnije razvojne projekte, znači li to da nova Vlada ipak ne računa baš da će imati kapaciteta da te razvojne projekte isfinansira na druge načine osim zaduživanja? U tom slučaju govorimo o ozbiljnom nedostatku ekonomske vizije, jer onda ova Vlada prvenstveno iz zaduženja planira ne samo urgentne, već i dugoročne stvari, koje može finansirati drugačijim aktivnostima na punjenju budžeta. Posebno pitanje je kako se uopšte došlo do cifre od 750 miliona ako nijesu imali podatke, kao što je premijer Krivokapić konstantno isticao.
I na kraju, kad je Vlada na kašičicu počela da daje informacije o ovom zaduženju, opet su se otvorile nove nelogičnosti, koje upućuju na to da su se naknadno „peglale“ neke aktivnosti, jer se ispostavilo da se datumi u dokumentima dostavljenim parlamentarcima ne poklapaju, te da su dokumenta o zaduženju usvajana na nekoj sjednici Vlade o kojoj nema informacija da je ikad održana.
Ovo zaduženje nam je tako ilustrativno reklo sve i o unutarkoalicionim odnosima u vladajućoj većini: premijer Krivokapić je rekao da je zaduženje izvršeno „tajno i organizovano“ iz straha od opstrukcija. Kako je bivša vlast zapravo igrala ključnu ulogu u procesu, odnosno kolegijalno pomogla novoj Vladi da privede proces zaduženja kraju, izgleda da se premjer ne boji od opstrukcija bivše vlasti, već opstrukcija svojih koalicionih partnera. Takvo nepovjerenje u one sa kojima formirate vlast šalje jasnu poruku: ne vjerujemo ni samima sebi ništa, ali tražimo da vi vjerujete u nas i da nas ne kritikujete makar 200 dana.
Snažno ste kritikovali prijedlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještenicima, na koji je vladajuća većina već dala amandmane na sopstveni prijedlog. Da li tim novim zakonom vlast suštinski pokušava da sprovede revanšizam i ubaci svoje partijske ljude u državni aparat?
BRAJOVIĆ: Jedini i isključivi cilj izmjena Zakona o državnim službenicima i namještenicima je ono protiv čega se sadašnja vlast, a dojučerašnja opozicija, navodno decenijama morala boriti: političko zapošljavanje, nepotizam, klijentelizam i revanšizam. Dakle do sad ste imali jedan zakon koji je u potpunosti rađen u saglasju sa EU i sa jasnim principima zapošljavanja, a sad, odmah po „oslobođenju“ imate inicijative da taj evropski zakon učinite antievropskim tako što ukidate ili minimalizujete svako prethodno iskustvo, omogućavajući time dolazak u Upravu, pa čak i na najviše pozicije, ljudi koji u svom CV-ju nemaju faktički niti jednu referencu za obavljanje tog posla.
Da ne ostanemo na teorijskom nivou, to znači da, na primjer, direktor Uprave carina, direktor Poreske uprave, te sekretari, pomoćnici ministara, pomoćnici direktora i dr. ne treba da imaju bilo kakvo, pa makar i minimalno prethodno rukovodno iskustvo. Takođe je za pomenute pozicije, ali i za dobar dio ostalih kadrova u državnoj upravi, drastično smanjen traženi broj godina radnog iskustva. Čime se ušlo u brojne nelogičnosti, poput one da će u nekom ministarstvu savjetnik I morati imati tri godine iskustva, a načelnik, odnosno njegov nadređeni, koji nosi veću odgovornost i ima veću platu, će morati imati svega dvije godine radnog iskustva, odnosno manje od sopstvenog podređenog.
Kad se tome doda činjenica da se sad pokušava iskoristiti VD stanje, koje se ovim izmjenama neopravdano produžava na čak godinu dana, za uvođenje svojih, partijskih kadrova, jasno je da su predložene izmjene ništa drugo do instrument da se po kratkom postupku iskadrira državna uprava ,,po dubini“. Ili, kako smo i ranije saopštili: suština svega što je vladajuća većina uradila sa ovim zakonom jeste: „racionalizovaće“ se, odnosno uklanjati gdje god je moguće trenutno zaposleni kadrovi sa iskustvom, a istovremeno intenzivno raditi na dovođenju neprofesionalnih i politički podobnih bez ikakvog iskustva. To je, očigledno, ta depolitizacija za koju su se borili.
Otkud tolika retorička posvećenost nove Vlade EU i NATO imajući u vidu prethodne stavove, ali i poslanički sastav koji je glasao tu Vladu?
BRAJOVIĆ: Promjena stava dobrog dijela vladajuće većine za 180 stepeni po pitanju spoljnopolitičkih prioriteta, ali i većine drugih prioriteta od momenta kad su dobili vlast, jasno ukazuje stabilnost i istinitost stavova i principa za koje se bore. Tako smo, sasvim paradoksalno i pomalo komično, imali situaciju da je savjetnik premijera čovjek koji je prisustvovao paljenju NATO zastave, a koji je kasnije izjavio da, eto, to paljenje NATO zastave je ranije više bio njegov stav prema bivšoj vlasti nego prema NATO.
Posebna je priča premijer koji je predvodio koaliciju „Za budućnost Crne Gore“, iz koje su ranije najavljivali da će se ukinuti sankcije Rusiji i da će poništiti odluku o pristupanju NATO-u. Sad je taj premijer petnaestak dana po stupanju na funkciju otišao u sjedište NATO-a i rekao da Crna Gora „ostaje posvećena NATO-u“, a njegov ministar vanjskih poslova zadržao je sankcije Rusiji.
No, iz navedenog proističu opet dvije važne stvari. Prva je da novoj vladajućoj koaliciji ne treba niko do ona sama da pokaže koliko drži do obećanja datih svojim glasačima. Druga dobra strana je da je, izgleda, većina ključnih spoljnopolitičkih odluka bivše vlasti poput puta ka EU i NATO, ipak bila jako kvalitetna, čim ih se i nova većina ovako čvrsto drži.
Kako gledate na prve poteze ministarke prosvjete Vesne Bratić, u dijelu imenovanja Upravnog odbora Univerziteta, a potom i na zahtjev da Bogoslovija bude dio obrazovnog sistema. Da li ministarka sprovodi, kako se tvrdi u dijelu javnosti, posrbljavanje Crne Gore?
BRAJOVIĆ: Upravni odbor Univerziteta Crne Gore je samo jedan u nizu kristalno jasnih primjera politizacije koju sprovodi nova većina. Interesantno je to što je neko u stanju da u UO postavi visokog funkcionera Nove srpske demokratije, visoku funkcionerku Ure i predsjednika Izvršnog odbora Matice srpske i onda taj odbor nazove ,,apolitičnim“, jer to samo za sebe dovoljno pokazuje odsustvo rezona, zadrške i skrupula.
U vezi sa Bogoslovijom procedura je sasvim jasna, i tu ni gospođa Bratić niti bilo ko drugi ne može ništa da oduzme ili doda. Bogoslovija, kojoj ne smije, niti vjerujem da je namjera, da se oduzme niti jedno zakonom garantovano pravo, je još prije dvije godine ušla u procedure kod Zavoda za školstvo, ali te procedure nijesu privedene kraju. Kad će biti privedene kraju, nije na meni niti bilo kome drugome da napamet sudi i ne želim ni da pomislim da bi se neko usudio da u ovaj proces postanka neke vjerske škole dijelom zvaničnog obrazovnog sistema, a koji je zakonski veoma jasan, uvede bilo kakve lične pritiske ili politička djelovanja.
Na kraju, ali ne manje važno: cijenim da ne treba govoriti u kategorijama „posrbljavanja“ Crne Gore. Crnogorci su, kao i svi ostali građani Crne Gore, svoji na svome, a svi pokušaji negiranja te činjenice su obični trzaji retrogradnih nacionalističkih stuktura i njihovih kvazigrađanskih podržavalaca kojima ćemo se svakako suprotstaviti.