Razgovarala: Tamara Nikčević
Ministar odbrane Crne Gore Predrag Bošković za Avangardu je govorio o bezbjednosnoj situaciji u zemlji, kao i o uticajima drugih zemalja, među prvima Rusije.
AVANGARDA: Zakon o slobodi vjeroispovijesti koristi se u svrhu vođenja krstaškog rata protiv Crne Gore, kazali ste nedavno. Ko vodi krstaški rat protiv Crne Gore?
BOŠKOVIĆ: Ako uzmete u obzir način na koji se protestuje protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti – mislim na ikonografiju, na dominantni narativ i kampanju koja se poslednjih mjeseci vodi protiv jedne nezavisne, multietničke, građanske države – lako ćete doći do zaključka da je glavni cilj tih protesta da se Crna Gora vrati ne dvadeset godina, nego nekoliko vjekova unazad. Želi se, dakle, od ove moderne, evropske i demokratske države napraviti srpska teokratska tvorevina, u kojoj bi crkva, koja je, kako kažu, “stvarala državu“, bila iznad zakona. U narednoj fazi, ta bi tvorevina postala sastavni dio velike Srbije. Šta je to ako ne vrsta krstaškog rata protiv građanskog i evropskog koncepta države Crne Gore?!
AVANGARDA: Hoćete da kažete da Srpska pravoslavna crkva (SPC) vodi krstaški rat protiv Crne Gore?
BOŠKOVIĆ: SPC direktni je izvršilac krstaškog pohoda o kojem je riječ. Nažalost, sa tim je saglasan veliki dio one Srbije koja je ohrabrene ruskim blagoslovom.
AVANGARDA: Beogradski i ruski mediji tvrde da u protestima koje organizuje SPC učestvuje više od 100.000 građana. Šta Vi kažete?
BOŠKOVIĆ: Čuo sam različite interpretacije o brojnosti protesta o kojima me pitate. Njih naše službe posmatraju prije svega sa bezbjednosnog stanovišta, koristeći svoje potencijale isključivo da bi se obezbijedili red, mir i bezbjednost kako učesnika, tako i ostalih građana. Naravno, to podrazumijeva i kontraobavještajni dio.
AVANGARDA: Šta to znači?
BOŠKOVIĆ: Znači analizu prisutnih demonstranata, s obzirom na to da je na protestima uočeno prisustvo jednog broja lica koja nijesu državljani Crne Gore, a koji su interesantni i sa bezbjednosnog aspekta.
Kada je riječ o brojnosti skupova, da bismo izbjegli svaku proizvoljnost, podsjećam da danas postoje moderni alati i aplikacije koji kvalitetno procjenjuju brojnosti za svega nekoliko minuta. Jasno je, dakle, da brojnost niije ni blizu onoga što saopštavaju spin-tabloidni mediji, prije svega iz Srbije, tj. da su te brojke desetorstruko manje od onih koje objavljuju.
AVANGARDA: Kolika je realna moć SPC koja organizuje proteste u Crnoj Gori? S obzirom na mračnu ulogu koju je odigrala uoči i tokom ratova devedesetih – i krajem osamdesetih su, na primjer, širom tadašnje SFRJ nošene mošti svetaca, što je predstavljalo uvod u rat – kako objašnjavate da je SPC i dalje jedna od najuticajnijih institucija u Crnoj Gori?
BOŠKOVIĆ: U mnogim društvima, tako i u Crnoj Gori, crkva je važna institucija, pa je očekivano da kod dijela građana ona igra veoma važnu ulogu. Međutim, činjenica je da dio vjernika i sveštenstvo te crkve zaboravlja strašne događaje iz devedesetih godina prošloga vijeka koje je SPC otvoreno podržavala, blagosiljala i odlikovala, a koji su u konačnom doveli do genocida u Srebrenici. Zašto je to tako? Čini mi se da većina građana i dalje vidi isključivo vjersku funkciju crkve, a da zanemaruju ili žmure na onu drugu, mnogo opasniju koju je SPC imala na prostoru ondašnje velike zajedničke zemlje. Govorim o promociji velikosrpskih interesa i zalaganju za stvaranje nacionalne države svih Srba na prostoru bivše SFRJ. SPC veoma perfidno sprovodi tu politiku, što brojni vjerujući narod nažalost i dalje ne prepoznaje.
AVANGARDA: Kako biste ocijenili odnose Crne Gore i Srbije?
BOŠKOVIĆ: Odnosi naše dvije zemlje zaista su na niskom nivou. Kao država koja želi najbolje međususjedske odnose, logično je da nijesmo ni malo sretni zbog toga. Nažalost, Srbija još Crnu Goru ne prihvata kao nezavisnu i susjednu državu. U velikom dijelu srpske religijske, političke javnosti, pa i u velikom dijelu tamošnjeg društva, Crna Gora se doživljava kao nestašno dijete koje je samo privremeno otišlo od kuće i koje će se brzo vratiti samo ako Srbija to bude željela. Takva politika je i dovela do toga da Srba više nema na mnogim prostorima sa kojih su ih otjerali upravo oni iz Beograda koji su ih prethodno huškali protiv država u kojima su živjeli.
AVANGARDA: Da li je huškanje crnogorskih Srba protiv vlasti u Crnoj Gori dio specijalnog rata koji Beograd vodi?
BOŠKOVIĆ: Specijalni rat vodi se na mnogim poljima, ne samo kroz kampanju dezinformacija koja je dominantna u ovom momentu. Kako objasniti zloupotrebu jedne tragedije u smislu podizanja tenzija i insistiranje da se to obavi u uniformama vojske Srbije? Ili nesuđeni dolazak visokih funkcionera države Srbije na loženje badnjaka u Podgorici 6. januara i sijaset sličnih provokacija? Kako objasniti aktivnosti bezbjednjaka u ambasadi Srbije u Podgorici? Svima je, dakle, jasno da je ovo što se dogđa mnogo opasnija i podmuklija igra od tzv. borbe za svetinje.
Naša jedina svetinja je Crna Gora, koju nećemo dati, u to mogu biti sigurni.
AVANGARDA: Osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj nedavno je na srpskoj televiziji sa nacionalnom pokrivenošću pozivao na ubistvo predsjednika Mila Đukanovića. Jeste li očekivali reakciju ili izvinjenje zvaničnog Beograda?
BOŠKOVIĆ: Vojislav Šešelj je Vojislav Šešelj. Ima onih koji tvrde da on to radi u ime zvanične Srbije, da govori ono što ona ne smije, u šta ne želim da vjerujem. Istina, Šešelj ne trpi posljedice u Srbiji zbog svojih lupetanja, tako da ne očekujem izvinjenje.
AVANGARDA: Srbija poslednjih godina intenzivno kupuje oružje od Rusije. Da li NATO to doživljava i kao prijetnju miru u regionu?
BOŠKOVIĆ: Srbija je nezavisna u određivanju svojih prioriteta prilikom definisanja svoje odbrambene politike koja podrazumjeva i modernizaciju sopstvenih oružanih snaga. Odlučili su se za koncept koji sprovode. To poštujemo i ne vidimo ništa uznemiravajuće sve dok god ne ugrožavaju bezbjednost regiona.
AVANGARDA: Pomenuli ste podršku Rusije protestima u organizaciji SPC. U kojoj je mjeri Moskva zaista umiješana u događaje u Crnoj Gori?
BOŠKOVIĆ: Iskljućiti Rusiju iz svega što se događa bila bi neoprostiva greška. Pogledajte samo ruski Sputnjik! Riječ je o jednoj od udarnih pesnica kampanje dezinformacija i lažnih vijesti (fake news) koje se na dnevnoj osnovi plasiraju o državi Crnoj Gori, o predsjedniku Milu Đukanoviću, o Vladi Crne Gore, njenoj građanskoj orijentaciji, članstvu u NATO i našoj posvećenosti da u što skorije vrijeme postanemo dio EU.
AVANGARDA: I oktobra 2016. Rusija je bila umiješana u pokušaj terorizma i nasilnog preuzimanja vlasti u Crnoj Gori. U odnosu na tu 2016. godinu, da li je, kao članica NATO pakta, Crna Gora danas spremnija da se odupre evidentnim pokušajima destabilizacije?
BOŠKOVIĆ: Brojne su razlike u odnosu na tu 2016. godinu.
AVANGARDA: Koje?
BOŠKOVIĆ: Prije svega, Crna Gora je sada svjesna svega što se događa; jasno nam je da će se pritisak pojačavati kako se budu približavali parlamentarni izbori planirani na jesen. To su činjenice u koje ni naši partneri ni mi odavno nemamo nikakve sumnje. Druga prednost u odnosu na oktobar 2016. svakako je to što je Crna Gora protekle tri godine iskoristila kako bi podigla sopstvene kapacitete i kad je riječ o cyber napadima, i kada je riječ o kapacitetu bezbjednosnih struktura i ostalih institucija sposobnih da odgovore na sve izazove.
AVANGARDA: U kojim konkretno oblastima je NATO pomogao Crnoj Gori da se izbori sa izazovima kojima je izložena?
BOŠKOVIĆ: Sa našim partnerima, prije svega sa SAD, u domenu cyber napada napravili smo ogroman pomak u edukaciji naših ljudi, kao i u nabavci adekvatne opreme da odgovorimo izazovima. Sjetićete se da se i američki državni sekretar Majk Pompeo, prilikom službene posjete Podgorici, zahvalio na saradnji i poslu što smo ga zajednički obavili, a koji je omogućio direktne pozitivne iskorake u otkrivanju malicioznih softvera i pravljenja zakrpa za njih. Oni danas štite milijarde uređaja u svijetu. I tu ćemo saradnju nastaviti i ove i narednih godina.
Kada je riječ o hibridnim napadima na našu zemlju, sa NATO timom za borbu protiv hibridnih prijetnji već smo realizovali prvu aktivnost i preduzeli prve korake kao rezult zajedničkog rada. Moram reći da, kada je riječ o hibridnim prijetnjama, Crna Gora i sa Velikom Britanijom bilateralno ima odličnu saradnju.
AVANGARDA: Znači li to da će Crna Gora uspjeti da sačuva mir i da obezbijedi sigurnost svih svojih građana? Manjinski narodi, posebno oni sa sjevera Crne Gore, često su meta nacionalističkih napada učesnika protesta.
BOŠKOVIĆ: Naravno da hoće. Uostalom, to smo dokazali i u prethodnom periodu. Država Crna Gora ima kapacitete da ovo pitanje riješi na miran, demokratski, rekao bih evropski način. Možda nekome izgleda da smo kao država pasivni, da smo u defanzivi… Ipak, budite sigurni da veoma revnosno pratimo situaciju i da ćemo odlučno i pravovremeno reagovati ako bude pokušaja ugrožavanja mira u Crnoj Gori. Za tu vrstu reakcije imamo dovoljno kapaciteta.
Pomenuli ste manjinske narode, koji su bogatstvo građanske Crne Gore, pa kao država nećemo dozvoliti da ih neko na bilo koji način ugrozi. Uvrede koje ti ljudi trpe posljednjih mjeseci, a koje dolaze od strane predvodnika protesta u organizaciji SPC, trpimo i mi Crnogorci koji se zalažemo za građansku i evropsku Crnu Goru. Siguran sam da će se veoma brzo oni koji takve uvrede upućuju bilo manjinskim narodima bilo nama stidjeti i izvinjavati nam se za ono što danas govore.
AVANGARDA: Da li oficiri Vojske Crne Gore zaista učestvuju u protestima koje organizuje SPC, kako to tvrde beogradski mediji i sveštenici SPC?
BOŠKOVIĆ: VCG je veoma profesionalna organizaciija koja je, zahvaljujući ozbiljnom radu, od sredine 2018. godine institucija od najvećeg povjerenja u društvu. Naravno, kao takva i kao institucija čiji je zadatak da prva brani državu od napada spolja, VCG izložena je nezampamćenoj kampanji kako bi se umanjio njen potencijal – što se pokušava u kontinuitetu, ne samo povodom ovog pitanja – i kako bi se pripadnici Vojske zbunili i demotivisali. Prozreli smo te aktivnosti i spriječili veći uticaj dezinformacionih kampanja na VCG. Da li ima pojedinačnih slučajeva koji koriste proteste SPC za svoju ličnu promociju jer su u VCG još ranije prepoznati kao neko ko ne zaslužuje da nosi uniformu, i to ne zbog učešća u protestima, već zbog ponašanja nepriličnog za pripadnika VCG i slično? Svakako ima, ali taj zanemarljivi broj ne može pokvariti sliku o VCG kao garantu bezbjednosti Crne Gore.
AVANGARDA: Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić kaže da je pokušaj destabilizacije Crne Gore koordinisan sa najnovijim pokušajima destrukcije u BiH. Vidite li Vi tu vezu?
BOŠKOVIĆ: Vidim. Sve ono što se pokušava u Crnoj Gori, sada se pokušava i u Bosni i Hercegovini. Naravno, formalni okidač za destrukciju u naše dvije države je različit: u Crnoj Gori je to bio Zakon o slobodi vjeroispovjesti, u BiH odluka Ustavnog suda. Ostalo je isto.
AVANGARDA: Kada već to spominjete, podsjetiću Vas na nedavnu izjavu da su događaji u regionu “uigrani“, tj. da je riječ o istoj matrici “iniciranoj i obrazovanoj shodno onome što je Rusija uradila u Ukrajini, Gruziji, Moldaviji“. O kakvoj tačno matrici je riječ?
BOŠKOVIĆ: Zloupotrebljavaju se istorijske veze, emocije koje još postoje; potenciraju se religijske razlike, otvaraju se stare rane… Sve to je viđeno i ranije u situacijama koje ste spomenuli. Naravno, konkretna akciija se prilagođava trenutnoj situaciji, kako na globalnom, tako i na regionalnom nivou.
AVANGARDA: Predsjedništvo BiH je krajem prošle godine donijelo odluku o prihvatanju dokumenta Program reformi BiH i poslalo ga u sjedište NATO-a u Briselu. Iako je za to glasao, Milorad Dodik sada kaže da BiH, dok je on član Predsjedništva, neće ući u NATO. Šta su najvažnije pretpostavke koje bi BiH morala da ispuni da bi postala dio Sjevernoatlanskog vojnog saveza?
BOŠKOVIĆ: BiH prije svega mora da profunkcioniše kao država, što, bojim se, trenutno djeluje kao nemoguća misija. Pogledajte samo način na koji se ponašaju predstavnici entiteta Republika Srpska u institucijama BiH! Crna Gora bi sve države bivše SFRJ voljela da vidi kao članice NATO.
AVANGARDA: Zašto?
BOŠKOVIĆ: Zato što bi samo na taj način pitanje bezbijednosti i sigurnosti na Balkanu bilo trajno riješeno. Samo bismo se u tom slučaju svi mogli jednako posvetiti zajedničkim interesima, saradnji, suživotu i ekonomskom razvoju regiona. Nažalost, interesi Rusije ne poklapaju se sa interesima Balkana; Moskva koristi sve mogućnosti kako bi nas zadržala u sferi sukoba i nesporazuma, potencirajući naše međusobne razlike, a ne zajedničke interese.