Sva ta priča o zakašnjelom mandataru, situacija sa Ustavnim sudom i Sudskim savjetom, hronične opstrukcije u parlamentu, recikliranje starih inicijativa, prijetnje sukobima i dodatnom destabilizacijom – sve je to samo manifestacija njihovog straha od izbora, kazao je u intervjuu portalu CdM generalni sekretar Demokratske partije socijalista Aleksandar Bogdanović.
CdM: Da li smatrate da će Skupštini biti skraćen mandat? Šta ako se to ne desi?
Bogdanović: Ono što sigurno znam jeste da to nije samo glasanje o vraćanju mandata građanima, već put ka okončanju institucionalne agonije u kojoj se naša država već duže nalazi. Da je tako, uostalom, ne kažemo samo mi – već i naši međunarodni partneri, koji već neko vrijeme šalju nedvosmislene poruke i o momentu u kojem se Crna Gora nalazi i o tome kuda bi je odvelo svako pravljenje kompromisa sa onima koji su dio štetne politike, a za koje smo i sa Zapada posljednjih sedmica dobili jasna uvjeravanja da služe interesima destruktivnih centara.
U slučaju da ‘preuzmu’ ingerencije koje jedino pripadaju Ustavnom sudu, onda ćemo bez sumnje moći da govorimo o puču, dokusurivanju institucija i potpunom gaženju Ustava. Što bi bilo jednako tragično, tada bismo mogli konstatovati i da je ova silom-prilika većina protiv evropskih integracija, te da Crnu Goru ne čeka ništa lijepo. Osim ako lijepe okolnosti nijesu izopštavanje u odnosu na naše međunarodne partnere.
No, iznad svega, to bi bio dokaz da naši politički suparnici imaju strah od izbora, što je, doduše, i logično. Jer, znaju oni dobro, taman kao i mi, ko danas ima koliku podršku, a naročito koga bi čekao strmoglav pad.
Zato bi eventualni nastavak ovog uništavanja sistema i djelovanja protiv nacionalnih interesa bio i najočigledniji očajnički potez gubitnika – a on bi se snažno negativno reflektovao na čitavo društvo. Kako sam već kazao, skrivanja više nema, svi politički akteri dobili su jasne poruke partnerskih strana i imaju jasan izbor – ili će izabrati da država padne u ruke onih koji su pod uticajem destruktivnih struktura ili će se opredijeliti da Crna Gora nastavi u pravcu na kojem je 2020. zaustavljena, a to je evropski i transatlantski put.
Sve ostalo je demagogija koja više ne prolazi – ni kod nas, ni kod onih koji su geopolitički saveznici Crne Gore. Bude li krajnji epilog nastavak ovog institucionalnog i egzistencijalnog ugrožavanja države, neka ne misle da neće naići na našu reakciju – odgovorićemo im apsolutno svim demokratskim sredstvima.
Najzad, ovdje je jasno da je stvar apsolutno čista i da je predsjednik Đukanović uradio apsolutno sve onako kako to Ustav nalaže, odnosno da je donio jedino ispravno rješenje.
CdM: Predsjednica Skupštine Danijela Đurović je vratila predsjedniku države Milu Đukanoviću na dopunu prijedlog o skraćenju mandata. Po Vašem mišljenju da li je to bilo neophodno?
Bogdanović: Naravno da nije bilo neophodno, ali jeste očekivano. Jer, za očekivati je da će subjekti koji su pod uticajem trećih strana tražiti i najmanji razlog kako bi dodatno destabilizovali državu i podrivali nacionalne interese.
U ovom momentu, nacionalni interes je da u Crnoj Gori što prije dođe do stabilizacije sistema, da se pokuša razblokirati put ka EU, a to je nešto što određenim subjektima ne odgovara. Ipak, loše je i nepromišljeno to što su pojedine partije bez ikakve potrebe pristale da ih slijede.
Kao što ste vidjeli, predsjednik Đukanović je opet uputio inicijativu i, koliko god oni bježali, neminovno je da će se morati izjasniti o njoj. A tada će, kako sam već kazao, ujedno poslati poruku i našim kredibilnim zapadnim partnerima da li su za evropske vrijednosti ili su za agendu onih koji su okarakterisani kao ruski plaćenici. Nema više sjedjenja na dvije stolice, to vrijeme je iza nas.
CdM: 41 poslanik stare većine potpisao je inicijativu za razrješenje predsjednika Đukanovića. Za premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića to je dobar potez. Kako vi to komentarišete?
Bogdanović: Ukoliko ste pratili posjetu Dritana Abazovića SAD-u, uz niz karikaturalnih momenata mogli ste zapaziti njegovu izjavu kako SAD imaju pravo na stavove o proruskom DF-u, ali i da “mi imamo pravo da uređujemo stvari u svojoj državi”. Sve je tu jasno, a mi smo i ranije upozoravali – u cilju golog opstanka na vlasti, on je potpuno skrenuo sa evropskog puta i priklonio se proruskim desničarima.
Podsjetiću, njegovi glavni današnji saveznici prošlog su mjeseca u Skupštini poručivali kako Volodimira Zelenskog treba slati u čečenske logore. I on je zaista pomislio da će mu u SAD neko povjerovati da je DF postao ‘liberalniji’. Ali, kako se i sam uvjerio, to se nije dogodilo – naši međunarodni partneri jako dobro znaju kako stoje stvari u Crnoj Gori.
Toliko o Abazoviću i o tome koliko je bitno šta on misli i šta on vidi kao dobre poteze. Riječ je o čovjeku koji je sopstvenim potezima dospio na marginu koja njega i njegovu stranku čeka već na sljedećim izborima – u slučaju da se, poput nekih ranijih sličnih primjera, ne utopi u Demokratski front.
Što se tiče same inicijative, valjda je svima jasno kako je to nastavak težnji za institucionalnim, pa i egzistencijalnim urušavanjem države. To su isti ljudi zbog kojih danas nemamo funkcionalan Ustavni sud, koji su svojim činjenjem svjesno doprinijeli da padnu dvije vlade, oni stoje iza najduže ‘pauze’ u istoriji Skupštine Crne Gore… U krajnjem, to su ljudi koji su se drznuli da ne podrže izbor eminentnog evropskog stručnjaka Nebojše Vučinića za člana Sudskog savjeta.
I sada, kada su od 2020. do danas sve to uzrokovali, na redu je predsjednik države. Ipak, u pitanju je obična besmislica – uvijek ih nekako u septembru uhvati želja da pišu inicijative. I svaka doživi fijasko. A ova neće ni to – jer o ustavnosti predsjednikovih poteza ovog puta nema ko da odlučuje.
Naravno, ono što je važno, a čega su oni jako dobro svjesni, jeste da smo u predvorju predsjedničkih izbora, na kojima će njihov kandidat, kao i prošli, doživjeti još jedan težak debakl. Nema ih više ni da putem medija plasiraju kafanske priče o tome kako se Đukanović povlači u prvom kvartalu ove godine, niti da neće biti predsjednički kandidat… Najzad su se pomirili sa stvarnošću i istinom – a to je da su grupa gubitnika koju čeka novi težak poraz.
CdM: Smatrate li nakon svega da je bila greška dati mandat Abazoviću?
Bogdanović: S obzirom na to koliko je predano radio na urušavanju sopstvene Vlade, koje je teme zagovarao u momentima kada je Crna Gora imala otvoren prolaz ka EU, reklo bi se da možda i jeste greška. No, po mom sudu, ne treba iznositi baš takav zaključak – jer, sve je u aprilu djelovalo kao bolja opcija od onoga što se dešavalo do tada. Uz to, imali smo jasna obećanja konstituenata tadašnje novouspostavljene većine kako će evropske integracije biti prioritet, a dobro se sjećamo kuda nas je na tom planu odvela Vlada Zdravka Krivokapića.
Stoga, DPS ne samo da je objeručke prihvatila tu varijantu – već smo bili i apsolutno najkonstruktivniji partner u toj novoj većini. Uostalom, i sam Abazović je to neprestano ponavljao, pri čemu je veličao i samog predsjednika Đukanovića. No, kada smo razumjeli kuda sve ide – prvo kada je bespotrebno potegnuta agresivna kampanja o Otvorenom Balkanu, a potom i usvajanje Ugovora sa SPC bez konsultacija i uvažavanja dokazanih pravnih stručnjaka – bilo je jasno da dobar dio te Vlade ima sasvim drugačije prioritete.
CdM: Kad očekujete da bi mogli biti vanredni parlamentarni izbori?
Bogdanović: Što se nas tiče, najviše bismo voljeli kada bi oni bili istog dana kada i lokalni. Naravno, to i zbog zakonskih rokova nije moguće, ali za očekivati je nastavak opstrukcija. Jer, naši oponenti do sada su uvjerili i domaću i međunarodnu javnost da su spremni na sve osim na izlazak na izbore.
Otud i priča o zakašnjelom mandataru Lekiću, otud i situacija sa Ustavnim sudom i Sudskim savjetom, otud i opstrukcije u parlamentu, recikliranje starih inicijativa, pa i otvorene najave sukoba i dodatne destabilizacije. Sve to proističe iz straha od izbora, jer su dobro svjesni kako stoje i koliko su građani, oni isti koji su ih glasali 2020, ogorčeni i deprimirani onim što su radili u protekle dvije godine.
Ipak, vanredni izbori su neminovnost, a toga su jako dobro svjesni i predstavnici stare parlamentarne većine. Jedino je pitanje da li među njima postoji makar jedan dovoljno odgovoran subjekt koji ne želi da ostane upamćen po saučesništvu u sveopštem urušavanju države, koje se dešava po nalozima sa strane.
CdM: Šta očekujete na lokalnim izborima koji će se održati u više opština i Glavnom gradu?
Bogdanović: Prije svega, očekujem pobjede u ključnim jedinicama lokalne samouprave – dakle, onima sa najvećim brojem birača. Mogu reći da sve informacije iz Podgorice govore da smo na odličnom putu, da tu imamo i odličnu reakciju na rad gradske uprave i na objedinjavanje građanskih partija u jedinstvenu koaliciju.
Dobar rezultat i pobjeda neće doći u pitanje ni u Bijelom Polju, a vjerujem ni u Baru. Ipak, siguran sam da nas i u još jednom broju opština očekuju dobri rezultati, gdje su nam mnogo ‘pomogle’ svojim neradom i odlazeće lokalne vlasti, pa sve do brojčano najmanjih opština, poput Šavnika, gdje imamo predsjednika lokalne uprave čiji bi rad bio za primjer i u višestruko većim sredinama.
Nadalje, lično očekujem, a bolje je reći – nadam se, da je okupljanje građanskih snaga, nalik aktuelnom u Podgorici, samo početak još čvršće saradnje koja bi mogla imati refleksije i na državnom nivou. Jer, upravo u Podgorici, gradu sa gotovo 150 hiljada birača, vidjeli smo kako smo na istom fonu, da lako dolazimo do svakog kompromisa i, što je najbitnije, da smo spremni da čujemo poruke građana i djelujemo u skladu sa njima.
Svakako, mi se uveliko pripremamo za novi ciklus upravljanja državom, jer je apsolutno izvjesno da će nakon narednih parlamentarnih izbora DPS opet biti stožer vlasti.
Iz eksperimenata koji su trajali protekle dvije godine, vidjeli smo kako država može biti ugrožena i zato moramo učiniti sve kako bismo sačuvali nacionalne interese.