Najoštrije osuđujemo posljednja dešavanja kojima se pokušava osujetiti medijska i novinarska sloboda i zato želim poslati poruku da u Crnoj Gori ne smije biti prijetnji novinarima – bilo smrću, kao u slučaju novinara Šukovica i Bursaća, ili prisluškivanjem i satanizovanjem zbog privatnih stavova, kako je to u slučaju Tamare Nikčević, ocijenio je generalni sekretar DPS Aleksandar Bogdanović.
Ostatak izjave za javnost prenosimo u cjelosti
Dragan Bursać neko je ko već duže na izuzetan način identifikuje anomalije u državama regije – i za taj je rad dobijao brojna značajna priznanja. Danas, suočen sa zastrašujućim prijetnjama iz naše države, zaslužuje nepodijeljenu podršku – a ovo je i prilika da naglasim da je on u svako doba dobrodošao u Crnu Goru. Neće u ovoj državi nikoga čekati metak, to su samo pusti snovi razbuđenih ekstremista.
Darko Šuković i “Antena M” valjda bi trebalo da prestanu da objavljuju Bursaćeve i tekstove sličnih autora i onda bi, vjerovatno, bili skinuti sa tog spiska kojim im prijete. Ali, to se neće dogoditi, uprkos spiskovima, slobodni mediji moraju nastaviti da doprinose jačanju građanske svijesti – i Demokratska partija socijalista pruža im punu podršku u tome.
Za razliku od ekstremista sa interneta, slučaj Tamare Nikčević govori nam na šta je sve spremna sama vlast kako bi ućutkala novinare i obračunavala se sa njima. Kako je krivični postupak u toku, neću detaljnije komentarisati sam slučaj, ali želim poručiti da ni prisluškivanja privatnih razgovora ni prijetnje novinarima da postoje snimci o njima, ne smiju da ih zastraše. Jedini strah koji vidimo iz tih postupaka jeste onaj koji osjeća vlast, od slobodnih pojedinaca, od onih koji su okrenuti građanskoj Crnoj Gori.
Uz to, ova se vlast okrenula praksi podnošenja krivičnih prijava protiv novinara zbog privatnog mišljenja. Na prostoru bivše Jugoslavije, do danas je takav slučaj zabilježen samo jednom – devedesetih godina, kada je Vojislav Šešelj tužio novinara “Vremena”. I to dovoljno govori o svemu.
Sve što se dešava, svakako, poruka je i čemu će biti izložen nacionalni javni servis pošto ga preuzme aktuelna vlast. Zato ovakve vrste obračuna sa novinarima, su samo pokušaj da vlast obezbijedi argumentaciju za političke smjene koje želi da izvrši u javnom servisu.
Borba protiv svih ovih pojava, ne tiče se samo nas kao pojedinaca, niti u nju ulazimo kao predstavnici političkih partija – ona se tiče čitavog društva.