Mitropolija crnogorsko-primorska se mora dogovoriti sa centralom u Beogradu ko će o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti razgovarati sa Vladom Crne Gore, smatra istoričar Boban Batrićević. Objašnjava da je to neophodno zato što je Mitropolija crnogorsko-primorska ekspozitura Srpske pravoslavne crkve, te da kao takva nema legitimitet da vodi pregovore s Vladom.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije više puta je izjavio da će eventualne pregovore o temeljnom ugovoru koji se tiče crkvene imovine u Crnoj Gori vlast voditi sa njim, a ne sa Patrijaršijom, i naveo da je Mitropolija na čijem je on čelu autonomna i samostalna kroz vjekove.
“Nema MCP bez Crne Gore, niti Crne Gore bez građanskog dijaloga”, kazao je Batrićević za TVCG.
Zato on poručuje da Mitropolija crnogorsko-primorska mora da da odgovor na sledeće pitanje.
“Mislim da je prvo neophodno da dođe do dogovora između MCP i njene centrale u Beogradu, budući da mi već više od mjesec dana nemamo informaciju o tome ko će pregovarati s vladom, budući da je MCP ekspozitura SPC, i da ona kao takva nema legitimitet da vodi pregovore s Vladom”, navodi on.
Batrićević smatra da postoji razmimoilaženje između mitropolita Amfilohija i Irineja, a kaže i zbog čega.
“Evidentno je da postoji jedna ili neka vrsta sukoba, budući ako znamo da je centrala SPC veoma bliska predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Iz izjava mitropolita Amfilohija vidimo da on nikako ne poštuje Vučića”, smatra sagovornik TVCG.
Batrićević je prokomentarisao i za to što je Srpska pravoslavna crkva podnijela dvije inicijative Ustavnom sudu.
“Potpuno legitiman čin, budući da je MCP po kanonskom uređenju i uređenju SPC samo njen dio, tako da nam je neophodno da saznamo kako MCP želi da istupa, želi li ona da bude autonomni dio SPC ili mozda želi da postane Crnogorska pravoslavna crkva”, navodi Batrićević.
U konačnom, ako dođe do potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade i mitropolije, on podsjeća: “Crkva u Crnoj Gori nikada nije radila protiv države, niti je crkve podizala neka institucija koja je imala sjedište u Beogradu, već institucija koja je imala sjedište na Cetinju.”
Batrićević zaključuje da ovaj ugovor podrazumijeva međusobno uvažavanje i toga moraju biti svjesne strane koje ga potpisuju.