Alan Ford i duh EU integracija: Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo

Piše: Andrej Nikolaidis

Da jednoga dana bježeći od kiše nisam ušao u meksički restoran u Ljubljani – čijega se imena ne sjećam, no znam da se nalazi u blizini Prešernovog trga; u Cankarjevoj, rekao bih – ne bih pročitao stari, kratki tekst koji je do detalja najavio politiku Zdravkove i Dritanove vlade. Vlasnici restorana, sa očitim smislom za autoironiju, lokal su ukrasili receptima za meksička jela. Jedan od njih bio je naslovljen: „Mark Tvenov recept za chilli con carne“.

Tekst, otprilike, ide ovako…

U dobro zagrijanom tiganju, na malo ulja, propržiš luk. Za to vrijeme, naložiš jaku vatru za roštilj. U luk koji je omekšao dodaš pola kilograma mljevenog mesa: najbolje malo junetine, malo svinjetine. Rešetku na roštilju premažeš slaninom i na nju baciš golem komad bifteka. U tiganj dodaš sjeckane pamidore, čili i ostale začine. Okreneš biftek na roštilju. Pustiš da se čili krčka na tihoj vatri, uz povremeno miješanje. Makneš biftek sa roštilja, pospeš po njemu so i papar.

Onda čili baciš a biftek pojedeš.

Naša vlada proevropsku i natovsku politiku vodi onako kako je američki genije pravio čili.

Destinacija njihove prozapadne politike je kanta za smeće. Što je, za njih, nebitno, jer ta je politika ionako tu samo da bi bila skrenuta pažnja sa onoga što oni zapravo rade. Kada to oposle, građanima neće biti serviran biftek, nego srpski svet.

U međuvremenu, EU je zabrinuta zbog zastoja u pregovorima o članstvu CG u „prestižnom klubu“.

Dozvolite da citiram Tonina Piculu, specijalnog izvjestioca EU za Crnu Goru koji je, govoreći o zbivanjima na Cetinju, saopštio: “Suvremene demokratske države davnih su dana shvatile kako uspjeh mora biti temeljen na društvenoj inkluzivnosti i snažnoj političkoj volji lišenoj religioznog uplitanja. Previše tijesna povezanost crkve i države može biti pogodna kombinacija samo za one koji su dubinski involvirani u te kategorije, dok sve ostale ostavlja postrance. Isto tako, takvo odbacivanje sekularizacije kao smislene tekovine može pogodovati samo nacionalističkim elitama koje ovakve situacije koriste za materijalne ili nematerijalne koristi. A u svjetlu procesa pregovora za pristupanje Crne Gore Europskoj uniji, ovo je nažalost korak unazad”.

Hajde!?

A niste bili zabrinuti tokom litija: to nije bila politička instrumentalizacija religije? Niste bili zabrinuti zbog “previše tijesne povezanosti crkve i države” onda kada je crkva u manastiru Ostrog imenovala vladu? Niste bili zabrinuti zbog “odbacivanja sekularizacije” tokom čitave godine bjesomučne klerikalizacije crnogorskog društva?

Uostalom: zašto ste uopšte zabrinuti, budući da je proces pristupanja EU ionako mrtav – ne našom, nego voljom EU? Ne želite nas u EU, ali ste zabrinuti da proces pridruženja EU stagnira? Šta, ne idemo dovoljno brzo tamo gdje ne možemo stići?

EU je svojeručno ubila proces pridruženja balkanskih država. Iluzija da je proces živ održava se samo zato što to pojačava sredstva za pritisak EU na vlade u regionu. Štap je i dalje tu, ali šargarepa je tek hologram.

Čim je postalo jasno da od EU nema ništa, balkanski su nacionalizmi stali ponovo cvjetati hiljadama crnih cvjetova, a velikodržavni projekti su oživjeli.

Srpski svet je tek jedan, najočitiji od njih – uzgred i onaj sa čijom se realizacijom najdalje stiglo. Crna Gora je odrađena, no ne i posve stabilizovana. Kada uskoro stabilno pokorena bude, preostaje još da se razori, ili barem dodatno rašrafi Bosna. Kosovo i Hrvatska ostaju na čekanju, za neko bolje vrijeme.

Otud – jer se ovdje ne radi o čiliju, nego o bifteku – lakoća sa kojom Zdravkova i Dritanova vlada ignoriše navodnu zabrinutost Brisela.

Je li Milov zakon o crkvi dobio zeleno svjetlo Venecijanske komisije? Jeste. Je li evropski amin dobio Leposavićev zakon? Nije. Koji zakon je na snazi i ko nam je zbog toga “zabrinut”?

Hoće li promjene u tužilaštvu biti realizovane po uputama – šta uputama, tvrdim instrukcijama – EU. Neće: Dritan se na njih obazire koliko na stomačne tegobe komšijine mačke. Ko će nam zbog toga biti zabrinut?

Je li naša „antikorupcionaška“ vlada za godinu dana razotkrila lopovluk bilo kojeg funkcionera iz redova vladajuće koalicije? Recimo Carevića, koji je hodajući spomenik otimačine? Kome nije jasno da je ova vlada riješena (realni, nesporni) lopovluk bivših koristiti kao sredstvo obračuna sa opozicijom, dok će realni i nesporni vlastiti lopovluk ostati vezivno tkivo vladajuće koalicije? I ko nam je zbog toga zabrinut?

Neki kažu: biće bolje. Ja kažem: možda. Ali će prije toga biti znatno gore. Za to se, između ostalog, pobrinula kancelarka Merkel, koja se potrudila da, prije nego odjaše u sumrak, udahne novi život Aleksandru Vučiću, pruživši mu bezrezervnu podršku da nastavi zlostavljati vlastite građane i destabiliše region. Što će on, makar iz poštovanja prema njoj, svakako i učiniti.

Uzgred… Nije li Merkeličina podrška Vučiću i Rami podrška balkanskim stabilokratijama? Zar nije rečeno da je stabilokratijama na Balkanu odzvonilo? Šta bi sa talasom promjena koji je, rečeno nam je, počeo u Crnoj Gori? Koji je stabilokrata u regionu pao, osim Đukanovića? Aha, niti jedan. Ne bi li, onda, bilo razložno pitati nije li se u slučaju promjena u Crnoj Gori radilo o nečem drugom, a ne o procesu okončanja stabilokratije na Balkanu?

Šta slijedi? Proevropska prdnjava vlasti će biti nastavljena. EU će biti zabrinuta zbog načina na koji će vlast sprovesti popis. Čiji će rezultati biti štelovani i krivotvoreni. Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije biće potpisan, a ugovor će biti tačno onakav kakvim ga želi Vučić. Taj ugovor, uzgred, i zvanično Crkvu Srbije stavlja iznad zakona i države Crne Gore i njenih ultrakomičnih institucija.

„U slučaju vođenja krivičnog postupka ili istrage o kliricima i vjerskim službenicima Crkve zbog eventualnih krivičnih djela, nadležni organi o tome prethodno obavještavaju nadležnog arhijereja“, stoji u nacrtu tog ugovora.

Da pojednostavimo: ako je neki pop nešto ukrao ili silovao dijete, država Crna Gora, prije nego što bilo šta povodom toga učini, dužna je da o tome obavijesti Joanikija. On će odlučiti da li će istraga biti obustavljena (ako je uopšte započeta) ili će počinioca izmjestiti iz Crne Gore na neko drugo mjesto gdje ima para i djece.

Na koncu, biće izmijenjeni birački spiskovi, iz državljanstva brisani oni koji podržavaju opoziciju a u državljanstvo primljeni oni koji će svojim glasovima garantovati da Crna Gora neće nikamo iz srpskog sveta.

Nakon toga, Vladi Crne Gore i Crkvi Srbije preostaje samo da se grohotom smiju na zabrinutost EU.