Odbjegli bankar sa tri lica

Prema svemu što ovih dana iznosi u javnost odbjegli bankar Duško Knežević, svaki razumni čovjek bi trebalo da se odnosi sa velikom rezervom. Jer je, DiKej, kako Knežević voli da ga oslovljavaju njegovi saradnici, poznat je po tome što jedno misli, drugo govori, a treće radi. To upravo ti saradnici najbolje znaju.

Može biti različitih mišljenja o tome da li je DiKej krenuo u sadašnju avanturu sa napadom na državu Crnu Goru i njene institucije po nalogu neke strane službe ili je u pitanju nekoliko službi. Knežević se uvek trudi da tu temu maksimalno zamagli. U gostovanju Skajpom na svojoj TV, na direktno pitanje voditeljke da li je kontaktirao neke strane službe, DiKej je prvo odgovorio da ne bi on sam odlučio o svemu, a odmah nakon toga je rekao da iza njega ne stoji služba.

A službe? To nije pomenuo, ali je DiKej poznat po tome da voli da svega ima više. Čak i državljanstva je nakupio pet ili šest. Onda će bliže istini biti teza da preferira „više svega pa i službi“. Za svaki slučaj. Nikad se ne zna koja i kad zatreba. Ili kojoj službi on sam kada i zašto zatreba. Zašto bi, inače, u međuvremenu DiKej usavršio zanat prisluškivanja? Zvao je prijatelje kući da bi njih tajno snimao i uredno stavljao snimke u dosije. Ponovo za svaku slučaj.

A još se i slikao sa svim pozvanim na prijeme, imajući na umu da će to možda nekada da zatreba. Da pokaže kako je bio sa nekim u prijateljskim odnosima.

Primjer jedne fotografije sa prijema

Sada njegovi saradnici kažu da po njegovim firmama ljudi detaljno pregledaju sve prostorije, posebno toalete, tražeći skrivene kamere koje bi trebalo da obezbijede pikantne fotografije svakog. Za slučaj da nekom padne na pamet da krene protiv DiKeja.

Doduše, u Atlas grupi danas postoji i teži problem. Nema ko da potpiše otkaze zaposlenima koji ih podnose, jer su mnogi odgovorni za to i sami dali otkaze. Znaju oni dobro da je lako lajati sa distance od dvije hiljade kilometara. Ali i sam DiKej više ne poziva zaposlene na proteste, jer oni mogu da se okrenu i protiv onog kome su dali svoje pare ili ko ih nije isplatio.

Ljubav prema ucjenjivanju DiKej ne može da sakrije ni prema novinarima svoje televizije, pa čak ni prema jadnom Gojku iz IN4S, koji je prvi i to sa zadovoljstvom objavio tajni snimak dvojice prijatelja u Zeti – Duška i Miga.

„Mogu i vas Gojko da prozovem“.

„Nemojte da se znojite, Gojko.“

„Saznao sam skoro ko su vaši osnivači“.

Za sve ostale novinare DiKej je imao glavnu poruku: „JA sam vas pustio da me sve pitate“. Baš demokratski.

Ali, to nije smetalo DiKeju da se žali kako je policija upala u njegovu televiziju. Šta se u stvari dogodilo? Dvojica pripadnika finansijske inspekcije svratila su na pola sata u televiziju, popili kafu i zamolili da se iskopira jedan dokument.

Tog pravila: jedno mislim, drugo pričam, a treće radim, DiKej se držao odavno, i ne samo u Crnoj Gori. Kada je u maju 2014. godine Centralna banka Rusije oduzela dozvolu za rad njegovoj moskovskoj Atlas banci zbog „pranja novca i sumnjivih operacija“ u iznosu od devet milijardi rubalja (oko 200 miliona eura po tadašnjem kursu), i kada je Arbitražni sud u Moskvi potvrdio tu odluku u oktobru iste godine, DiKej je izjavio „Banka je ostvarila moralnu pobjedu i satisfakciju“.

Sada zamislite situacije da je nekome zaplijenjena imovina, a on kaže da je time zadovoljan. Pod uslovom da je čovjek normalan, za takvo ponašanje postoje samo dva logična objašnjenja: ili izbjegava nešto gore od gubitka imovine, recimo zatvor, ili se dogovorio sa onima koji su mu zaplijenili imovinu: za kompenzaciju ću učiniti sve što tražite. To objašnjava zašto se DiKej nije mnogo bunio poslije gubitka desetina miliona eura u Moskvi. DiKej je u tom slučaju pokušao da gubitak pretvori u zaradu, i to duplu, u Rusiji- dogovorom o uzajamnim uslugama, i u  Crnoj Gori – prodajom priče da je njegova banka u Moskvi stradala zbog odbrane crnogorskih interesa, zbog čega joj u Crnoj Gori sve treba oprostiti.

Rukovedeći se tim istim pravilom jedno mislim, drugo govorim, a treće radim, DiKej se našao u sadašnjoj situaciji. Pobjegavši od neisplaćenih radnika, prevarenih štediša, i kako se nada – od države Crne Gore zamijenivši zvaničnu komunikaciju sa komunikacijom preko Instagrama. Ali kako ni oni koji ga najbolje znaju, više njemu ne vjeruju, zašto bi ostali.

Ne vjeruje, izgleda, ni on sam sebi. I kad se slika u Londonu, držeći novinu na grudima, psiholozi bi bez greške rekli: sve je prema Frojdu. Čovjek se priprema da se slika držeći tablicu ispred sebe, na kojoj piše: ZIKS Spuž, osuđenik DK.

 R.A.                   

Komentari

avatar