Nova globalna ekonomska kriza kuca na vrata

Nova globalna ekonomska kriza kuca na vrata i pitanje je kakva će biti. Sigurno je da ćemo imati mnogo manje instrumenata za reakciju na krizu koja će sigurno doći. Istorijsko iskustvo nas uči da će u budućoj krizi bolje proći države koje su spremne i finansijski sigurnije, a više su sigurne one koje su manje dužne, poručeno je sa 27. Božićnih rasprava o ekonomiji koje su održane na Badnje veče na Univerzitetu Donja Gorica u čast profesora Boška Gluščevića. Tema rasprava je bila javni dug i razvoj.

Dr Mojmir Mrak sa Ekonomskog fakulteta iz Ljubljane kaže da nova globalna kriza stiže i da je pitanje kakva će biti.

“Mnogo stvari će biti drugačije od krize koja je izbila prije deset godina. Imaćemo mnogo manje instrumenata za reakciju. Javni dug je sada mnogo veći nego što je bio prije krize. On je u razvijenim zemljama sa 40 do 50 porastao na 90 odsto. Mogućnost da se reaguje prociklično kada dođe do nove krize je mnogo manja. Manevarski prostor se suzio na polju kamata, i na monetarnoj strani. Politička situacija je danas u odnosu na 2008. gora, STO je mrtva, negativan je odnos prema onome što se radi u MMF. Situacija nije dobra ni za zajedničku reakciju”, kaže Mrak, piše Pobjeda.

On podsjeća da je danas visok privredni rast, a kamatne stope su niske.

“Ako u toj situaciji ne možemo da smanjujemo javni dug kao učešće u BDP, onda imamo problem”, ocijenio je Mrak, ali i podsjetio da nivo javnog duga ponekad ne mora da bude veliki problem, naročito ako je značajan dio domaći.

Za male zemlje, upozorava on, postotak javnog duga treba uzeti sa mnogo većim oprezom nego za velike.

Predsjednik Odbora direktora Sosijete ženeral banke dr Milorad Katnić kaže da sve više ekonomista upozorava da smo na pragu nove krize i da visoki dugovi mogu biti njen dominantan uzrok.

“Ako se kriza dogodi u skoroj budućnosti, kontekst u kom će se donosioci odluka sa njom suočiti je zabrinjavajuće drugačiji. Globalni dugovi su na istorijskom maksimumu, kamate na istorijskom minimumu, iscrpljeni su fiskalni prostori u većini velikih ekonomija, a ne postoji saradnja donosilaca odluka u najvećim državama. Zato radikalnija forma monetarne i fiskalne intervencije je preostala opcija koja stoji na raspolaganju donosiocima odluka u slučaju krize. U krajnjem, mjera koja dosad nije testirana je transfer novca direktno građanima. Pitanje je, međutim, da li su te mjere politički moguće i prihvatljive. Posebno je pitanje šta bi bile posljedice ovih mjera”, upozorava Katnić i dodaje da je sigurno da se krizi približavamo.

Govoreći o zaduženosti, on kaže da kredit može izgledati kao dobar saveznik, ali dugje uvijek teret i opasan neprijatelj.

“Dugovi su kroz istoriju često bili uzrok kriza i propasti. I istorijsko iskustvo nas uči da će u budućoj krizi bolje proći države koje su spremne i finansijski sigurnije, a više su sigurne one koje su manje dužne. Visok javni dug je manji problem za razvijene države, a poseban je problem za države podložne eksternim šokovima sa neinvesticionim kreditnim rejtingom”, pojašnjava Katnić.

Vrijeme ekonomskog rasta je, dodaje on, vrijeme za jačanje finansijske snage i sigurnosti, jer osnaživanje u dobrim vremenima čini nas otpornim i u vremenima krize.

Dug sam po sebi, dodaje, nije ni loš ni dobar.

“Ključno pitanje nije da li se zadužiti i koliki je dug, već za koje potrebe se zaduživati. Ako se dugom finansira potrošnja koja iz prihoda ne može biti vraćena, onda je dug put u propast. Ako se dugom pomaže alokacija sredstava koja povećava produktivnost i prihode, onda dug može biti put u napredak. Ne postoji prag nakon koga izvor duga prestaje da bude štetan po razvoj. Ne postoje pragovi nakon kojih možemo reći da je neka ekonomija visoko ili nisko zadužena”, objašnjava Katnić.

Dušan Janjić sa beoradskog Foruma za etničke odnose kaže da je javni dug samo jedan detalj na ukupnoj slici ekonomije, politike, tranzicije, reforme… ali bolno interesantan indikator kog treba pratiti.

“Javni dug je kod nas apsolutni dokaz kraja nacionalne države. Jer ona nije u stanju da upravlja javnim dugom, sopstvenim razvojem. Javni dug je pratilac globalizacije i ko se tome ne prilagodi propao je. Srbija, dok ne bude pala u ropstvo dvadesetak multinacionalnih kompanija, neće moći da se razvija, jer one mogu da se nose sa problemima koje donose razbjesnjeli povjerioci”, smatra Janjić.

Komentarišući globalnu dužničku sliku, Janjić kaže da nam iskustvo pokazuje da su oni koji su pokušali da očiste javni dug nastradali i da su za to najbolji primjeri Caušesku i Gadafi.

Janjić kaže da je Beograd trenutno jedno od najvećih gradilišta gdje se najuspješnije pere novac.

-“Pošto se sve gradi izvan snimljenih potreba, to znači da će nam se brzo desiti ono što se desilo mnogim u JIE sa manjim investicijama poput akva parkova. Cijela istočna Evropa je puna napuštenih akva parkova”, ističe on.

Srbija je, dodaje, društvo u kome nemoj ni da pitaš gdje se ide, šta se gradi i zašto se zadužuje, jer je to nepoznato.

“I onda se improvizuje. Prvi model improvizacije je „prebaci sve što ne valja na prethodnika” U Srbiji dolaze izbori pa će ponovo da oživi tema ko je kriv za dug. Vučićeva administracija je uspješna u optuživanju prethodnika, a on je najefikasniji u podizanju duga. A pogotovo ova digitalna premijerka kaže on i dodaje da je dug samo djelimično ušao u razvoj. Obim investicija je ogroman, ali one”,, kaže Janjić, dolaze iz kanala koji ne prolaze legalne tokove, za razliku od javnog duga.

Utemeljivač i domaćin Božićnih rasprava, rektor UDR dr Veselin Vukotić kaže da sve dok se dug posmatra u kontekstu prihoda koje proizvodi, nema negativnog uticaja na razvoj.

izvor Pobjeda

Komentari

avatar