Njemačka će (ne)nacionalizovati. A mi?

Slobodno tržište znači baš to: ideološku konstrukciju pod kojom se sprovodi savremeni kolonijalizam

za aktuelno.me

piše Andrej Nikolaidis

Razumijem da ste šokirani otkrićem da su bankarstvo i politika eufemizmi za krađu. Razumijem: čitali smo različite knjige. U vašim knjigama demokratija je opisana kao najbolji (ili najmanje loš, kao da je to isto, kao da je to uopšte jedno drugom nalik) politički sistem, koji je čovječanstvu omogućio neviđen progres.

Ja sam se načitao mislilaca koji su prezirali demokratiju i negirali progres. (Kako je to formulisao Giorgio Agamben: „Meni nije poznat nijedan filozof što bi ga trebalo uzeti zaozbiljno, koji bi se nazivao progresivnim, naprednim”).

Vi ste čitali hvalospjeve slobodnom tržištu, privatnoj inicijativi i stabilnom bankarskom sistemu, koji su omogućili neviđeni progres čovječanstva. Ja sam čitao Brechta, koji kaže: „Pravi lopov nije onaj ko pljačka, nego onaj ko osniva banku“.

Ne znam koje bajke (ili basne?) ste čitali pa ste povjerovali da politička elita ima neke programe i zastupa neke ideje, osim onih koji služe njihovima i interesima onih koji vladaju, a ne kandiduju se na izborima.  Ja sam čitao Camusa, koji kaže: „Vladati znači krasti i to svako zna“.

„Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce“, govorio je veliki Srbin, Dositej Obradović. Sumnja, braćo moja, sumnja, a ne parole i fraze.

Kad već niste sumnjali onda, kada su vam uveli slobodno tržište, posumnjajte sada: saberite i oduzmite šta ste slobodom tržišta dobili a šta izgubili.

Znam da nemate kad od silnih skandaloznih otkrića koja pratite – baš zato ću vam skrenuti pažnju na jednu vijest koja je objavljena na dnu stranica naših novina, onako kako se objavljuju komunalne informacije.

Njemačka država planira preuzeti vlasničke udjele u kompanijama kako bi spriječila inostrano preuzimanje u ključnim tehnološkim oblastima.

Peter Almaier, njemački ministar privrede, kaže kako to ne znači nacionalizaciju. Znači baš to. Država, kaže Altmaier, nema namjeru da (ne)nacionalizovanim kompanijama upravlja na dugi rok, nego da „spriječi da ključne tehnologije budu rasprodate i da napuste zemlju“. Među firmama koje država ne da on je nabrojio proizvođače automobila, Siemens i Deutsche Banku.

Ali, čekajte: nije li ta odluka suprotna principima slobodnog tržišta? Zašto bi njemačke kompanije mogle kupovati tuđu tehnologiju, dok tuđe ne mogu njemačku? Zašto Nijemci ne bi prodali Deutsche banku? Evo, mi smo prodali sve svoje banke, pa šta nam fali, nije li tako?

Odgovor je jasan: zato što je Njemačka ozbiljna država ozbiljnih građana.  I ozbiljnog kapitala.

Dakle ono što Crna Gora, ovdašnji građani i ovdašnji kapital nisu.

Svega nekoliko dana nakon što su naši mediji objavili da će Njemačka zaštititi ono što su njeni najvažniji resursi, u istim tim medijima čitamo da crnogorska vlada nastavlja sa rasprodajom obale, najvažnijeg ovdašnjeg resursa. Vlada će „uglednom investitoru“ sada dati Adu Bojanu. Za razliku od njemačke, naša vlast se doslovno drži principa slobodnog tržišta.

Znam da to vrijeđa vaše patriotske osjećaje, znam i da to po Ustavu nije moguće, ali ipak želim pitati: a zar, očito, ne bi bilo najbolje da crnogorska vlast, umjesto što rasprodaje dio po dio zemlje, čitavu državu da na upravljanje na, recimo, 99 godina, recimo Njemačkoj?

Jeste, to bi značilo da smo kolonija. Ali kako biste, ako ne kolonijom, nazvali zemlju koja je strancima već prodala obalu, telekomunikacije, banke, a sutra će i aerodrome, puteve, luke…

Slobodno tržište znači baš to: ideološku konstrukciju pod kojom se sprovodi savremeni kolonijalizam.

Dozvolite da, kako bi rekao Bojan Tončić, u nedostatku boljih izvora citiram sam sebe:

“Moderni kolonijalizam, u poređenu sa onim klasičnim, ima bezbroj mana i niti jednu vrlinu. Jer nekada bi, kada bi te okupirali, nešto u okupiranoj zemlji morali napraviti: na primjer željeznicu, kao Englezi u Indiji, ili tramvaj, Vijećnicu i do danas najljepši gradski kvart, kao Austrijanci u Sarajevu. Onda, kad im imperija propadne, tebi barem nešto ostane. Danas, kada kolonizatori nisu države, nego kompanije: ni to. Danas otvore staklenu kancelariju, zaposle 10 slabo plaćenih primjeraka lokalnog stanovništva i samo muzu pare iz države – čiji je zadatak da ih neprekidno oslobađa takozvanih “biznis barijera”, pod koje spada sve što njima smanjuje profit”.

Ne manji problem od kolonizacije izvana je ono što možemo nazvati unutrašnja kolonizacija: činjenica da zemlju kolonizuje njena takozvana “elita”.

Ta dva procesa – kolonizacija izvana i iznutra – nisu u suprotnosti, nego u sinergiji. Kolonizatori, niti jedni niti drugi, ne mogu biti vaši prijatelji i saveznici – ne više nego što u savezništvu i prijateljstvu mogu biti eksploatator i resurs.

Komentari

avatar