Nešto kao fleš: Sve je to sasvim u redu

0

piše: Željko Vukmirović

Ima jedna basna od Ivana Andrejevića Krilova, pod imenom „Džukac i Slon“. O tome kako Džukac laje na Slona, a ovaj ga uopšte ni ne primjećuje. Ipak, to ignorisanje Džukac doživljava na sasvim drugačiji način i tim povodom ima svoju filozofiju.

„Upravo to mi daje snagu. Da i bez prave tuče mogu da me proglase hrabrim i velikim siledžijom. I neka pričaju ostali kerovi: Auuu, Džukac! Mora da si mnogo jak kad laješ na Slona“.

I to je sasvim u redu. Jer basne su poučne priče u kojima životinje imaju osobine ljudi. Stvar je u tome da džukci čak ni u tom poretku nisu nešto naročito prošli. Uljuljkani u sopstvenoj laži, stvarajući mit o sebi, samo zauzimaju mjesto. I, naravno, samo laju.

Ukoliko neko stekne utisak da imamo tendencije da postanemo zemlja iz basne, takođe je sasvim u redu.

Uostalom, ova nedjelja je ionako obilovala događajima koji su upućivali na jačanje kontinuiteta uljuljkanosti u lažima, stvaranju mita o sebi i zauzimanja mjesta.

Plus, nešto podsjećanja. Posjete raznih evropskih misionara, ali i državnika i diplomata drugim zemljama, danas su dostupna stvar. Za Makedoniju se, recimo, poodavno znalo da će je posjetiti Jens Stoltenberg, Sebastijan Kurc, Angela Merkel, Ron Džonson, Hašim Tači…

Kod nas, prvi u taj kalendar se upisao, niko drugi do – Dritan Abazović.

I otišao je u Makedoniju, kod Zaeva. I čestitao mu na smjeni vlasti. Jeste, na onome što je Zaev odradio u maju prošle godine. A bilo je još i neko podilaženje, nešto u vezi Grčke. Interesantno je samo to što niko ne zna šta mu je Zaev rekao. A bilo je, po svemu sudeći, veoma kratko, jer taj podatak uopšte ne postoji. Pa, da ne dužim.

„Blagodaram. Zbogum.“

Još podsjećanja. Čuveno Dritanovo putovanje za Brisel, sa Bečićem. Ono kad su išli Hanu da objasne neke stvari o „ad hoc“ parlamentarnom tijelu (ma što god to značilo – nap.a) a onda popili uputstvo za upotrebu – vratite se u Parlament svoje zemlje, pa tamo njima pričajte. Što je, naravno, sasvim u redu.

Mada, lični favorit za ovu nedjelju je, vjerovatno bez iznenađenja, Milan Knežević. On je još jednom prodao priču o Đukanovićevoj podršci terorizmu i neprijateljstvu prema Srbiji. I to sve samo zato što je predsjednik Crne Gore rekao predsjedniku Kosova, da će podržati svaki dogovor koji Kosovo i Srbija postignu.

Knežević je tu poruku malo drugačije razumio. Što je, naravno, sasvim u redu. Uz to, iskoristio je priliku da dva predsjednika nazove očajnicima i davljenicima, iako je njihov razgovor prema faktografskim elementima protekao u prijatnom i srdačnom raspoloženju.

Ukoliko ste ovim povodom stekli utisak da je jedini koji se očajno davio u sopstvenoj frustraciji bio samo taj isti Milan Knežević, sasvim je u redu.

Nego, kako vrag zna da odnese šalu, a sve zbog one basne s početka priče, valja se podsjetiti stihova jednog beogradskog minimalističkog pjesnika koji je svojevremeno to definisao riječima: „misliš džukci, ono šarplaninci“.

Istina je da šarplaninci imaju jak lavež, mnogo jači nego drugi kerovi, a znaju i da naprave nered, ljudi od njih prilično zaziru, nema tu neke tajne. I sve je to sasvim u redu.

Nego, nisam to htio da vam kažem. Nemam ja ništa protiv šarplaninaca.

Imam samo protiv džukaca.

Pa? Šta tu nije u redu?

Komentari

avatar