Nešto kao fleš: Mržnja

0

piše: Željko Vukmirović

“Čuli ste za lika koji pada sa solitera? Na svakom spratu, uvjerava sebe…za sada je sve u redu…za sada je sve u redu…za sada je sve u redu. Ali, nije bitno kako padaš. Bitno je prizemljenje.“

Upravo ovim riječima počinje francuski film Mržnja (La Haine), Matju Kasovica, iz 1995. godine. Bila je to priča o rasnoj netrpeljivosti, policijskoj brutalnosti i socijalnim nemirima.

Kod nas je priča malo drugačija. Umjesto rasne, servirana je ona nacionalna. O policijskoj brutalnosti pojavljuju se snimci, fotografije, svjedočenja. I tome nema što da se doda niti oduzme. Socijalni problemi ovdašnjeg stanovništva su, pak, spakovani u one lične. Iako bi na račun većeg broja domaćih poslodavaca naš narod imao što da kaže.

Problem je, ipak, mnogo veći i zloslutniji povodom nacionalne netrpeljivosti. To je valjda utvrđeno gradivo koje se obnavlja na Balkanu svako malo. Posebno je važno istaći da su glavni akteri svaki put isti, a da su njihova saopštenja za javnost gotovo sinhronizovano emitovana. I stalno se nanovo kroz sve te priče pominje ista stvar – otimanje od Srba. Naravno, radi se o čuvenoj tezi Velike Srbije i srpskog uvjerenja u polaganje prava na teritorije, kulturna nasljeđa i materijalna dobra.

Dosadno, a?

Jer sva ta priča je definitivno u rangu sprdnje. I to one na koju bi još jednom morali da se primimo. Ili samo progutamo poput kamena, pa se onda iznenadimo kako lako klizne.

Srpski sveštenik sa zvanjem episkopa budimljansko nikšićkog, imenom Joanikije, prije nekoliko dana je saopštio da “ranije nije bilo ovakve mržnje prema srpskom narodu u Crnoj Gori”. I to bi trebao da bude uvod. Za sve kasnije netrpeljivosti. Jer, ako jedan tako visoko pozicionirani sveštenik kaže, nije mala stvar. Posebno ako još izrekne kako srpski narod “ima iskustvo utemeljeno u Crnoj Gori kao u svojoj matičnoj državi”. To, naravno, nije istina. Jer matična država Srba je Srbija, a ne Crna Gora. Baš kao što je i Srpskoj pravoslavnoj crkvi matična država Srbija, te samim tim po Crnoj Gori mogu da svojataju samo ono što su sami gradili, po građanskom redu i zakonu.

Oko ovih činjenica nema nikakve proizvoljnosti. Ali ima njegovanja mitomanije i asimilacije Crne Gore.

Poenta ove priče je da svi zajedno moramo itekako biti razumni.

Uostalom, zar vam nisam ispričao nešto, iz jednog francuskog filma:

Čuli ste za lika koji pada sa solitera? Na svakom spratu, uvjerava sebe…za sada je sve u redu…za sada je sve u redu…za sada je sve u redu. Ali, nije bitno kako padaš. Bitno je prizemljenje.“

 

 

 

Komentari

avatar