Za aktuelno.me
Piše: Ivona Bujišić
,,Ćao komšinice sa planete Zemlje“, začuh mili glas dok sam sjedjela na klupi na Gorici u dubukoj meditaciji.
,,Ja sam Sakso iz galaksije Sariti ..Šta je? Mislila si da ste jedini u kosmosu“?
,,Što veliš to pobro“?, skočih kao oparena.
Nisam u trenutku znala da li sanjam ili sam počela da ludim, da li je on u mojoj glavi satkan od mojih misli ili je stvarno pored mene, a onda je on nastavio…
,,Opusti se curo, ti si meditacijom upala u moju dimenziju a ja sam se iz radoznalosti spustio na tvoju i tako smo se evo našli na pola puta da se ispričamo kao dva dobra druga“.
Odjednom sam htjela da se vratim u Welder Pub i prigrlim treću dimenziju, dok prepričavam gradska dešavanja i ispijam dojč kafu u nadi da ću sresti staru ljubav i napraviti dobru sliku u WC-u za instagram. Ovo je za mene bilo previše.
,,Ali da si sad tamo u trećoj dimenziji mi se ne bi mogli spojiti, to je prenisko čak i za mene odbačenog iz Saritija“.
Odgovorio je na moju misao baš kao da je čuo iako je nisam izgovorila.
,,To što ljudi ne mogu svjesno kumunicirati na nivou misli ne znači da ostali složeniji sistemi ne mogu, za vas je do ne tako davno bilo nepojmljivo komunicirati telefonom na fizičkoj udaljenosti a ne mislima.“
,,WTF? Mora da mi je neko sipao drogu u piće onomad kad su kafici radili pa mi je tek sad došla do mozga ,ili sam jednostavno prsla ili sanjam. Šta želiš od mene?“ – upitah ga uplašeno, upuštajući se u ovaj lucidni san, trip ili šta već.
,,Želim da upoznam ljudsku vrstu baš kao što si ti željela da upoznaš mrave koje si tako radoznalo posmatrala dok si se kao djevojčica igrala u bašti. Ti nisi imala mogućnost da pričaš sa mravom ali ja imam mogućnost da pričam sa tobom i pitam te sve što me zanima o vama iako niste na dobrom glasu u univerzumu. Priča se da ste virus planete zemlje, da su vam mozgovi zaključani, da ste zaglavljeni na nižim astralima, pa bih baš volio da vas upoznam“.
,,Stavljaš me na jako težak zadatak, zar da ti objektivno pričam o čovjeku kad sam i sama rođena u toj formi. Da počnem od momenta oplodnje jajne ćelije spermatozoidom? Od teorije velikog praska? Adama i Eve? Od postupka rađanja čovjeka? Od praistorijskog doba? Robovlasništva? Nije baš da si mi postavio jednostavno pitanje zato molim te budi konkretniji?“, odgovorih mu zbunjeno osjetivši da je precijenio moje sposobnosti.
,,Čovjek preko puta nas razmišlja kako će pozajmiti 500 eura da istetovira grb Crne Gore kako bi se istakao na nekom patriotskom skupu, a ovaj preko puta njega pjevuši u sebi pjesmu veseli se srpski rode zbog slobode, možeš li da mi objasniš taj fenomen? Vidim nivo dopamina, serotinina im se podiže kad razmišljaju o tom identitetu, da bi zatim taj nivo hormona zadovoljstva naglo počeo da se spušta i da se podiže kortizol dok posmatraju jedan drugog, ne mogu to da shvatim možeš li mi pomoći“?
,, Zato što su zavisni od nacionalizma“. Odgovorih kratko i jasno .
,,Zašto bi neko bio zavistan od nacionalizma ako nije profiter istog već je samo obični radnik u kapitalističkom sistemu“ ?
,,Zato što ne pripada samom sebi pa mora pripadati nekoj grupaciji istomišljenika, on iz toga crpi lažni osjećaj zbrinutosti, dakle ima dijagnozu ,,zavisnost od osjećaja pripadnosti u nedostatku sopstvenog sadržaja, svijesti i zdravog razuma“.
,,Kako je došlo do te ljudske bolesti? – upita vanzemaljac zbunjeno.
,,Korijen i uzrok nastaju prije našeg rođenja. Ja ne znam kako vi na Saritiju nastajete ali nas na planeti Zemlji rađa majka i još dok smo u njenom stomaku razvijamo osjećaj pripadnosti. Pripadamo nekome i neko pripada nama. Kasnije pripadamo ostaloj porodici, komšiluku, školi, društvenom poretku, muzičkom pravcu, partneru, ODREĐENOJ NACIJI I ODREĐENOJ VJERI ( ove dvije pripadnosti obično budu nametnute i trajne ). Čak mi na Zemlji nekad tu pripadnost miješamo sa ljubavlju“.
,,Hoćeš da kažeš da čovjek ne može sam izabrati kome će pripadati“?
,,On je državljanin države ustanovljenje partijom šaha nekadašnjih političkih igrača, on nasljeđuje vjeru koju njegova nacija usvaja, jezik, pismo bez ikakvih dubljih razmišljanja. Ne postoji mogućnost našeg uticaja na to gdje ćemo se roditi i ko će nas roditi. Odakle smo došli i gdje ćemo ići poslije smrti za nas ljude je nepoznanica.
Međutim ostale pripadnosti i ideologije koje čovjek može birati sam on često prihvata bez preispitivanja slijepo vjerujući roditeljima i okolini.
Ukoliko slijepo vjeruješ ideologijama i dozvoljavaš im da te nose i hrane postaješ zavistan od tuđih misli i programa i naprosto prestaješ da razmišljaš svojom glavom i da se baviš sobom. Prepuštaš se vjeri i naciji i nacionalizam za tebe postaje oblik pripadničke zavisnosti.”
,,Zašto bi čovjek dozvolio sebi da bude programirano tele,,? –upita vanzemaljac radoznalo.
,,Zbog manjka svijesti i znanja. Zbog pogrešnih vaspitanja, naslijeđenih navika, zbog manjka vremena uzrokovanog nametnum obavezama neophodnim da preživi, zbog ratova, zbog smart telefona i sadržaja koji im služi samo kao razonoda, million je razloga nažalost.
Zašto bi se on molim te bavio sobom i proučavao svoje pobude za određenim pripapadnostima kad može da proučava Mijanu Kulić i ostale zadrugare? I još dobro da se nasmije i utješi da ima gorih nego što je on?”
,,Čime ih zavedu te ideologije i taj osjećaj pripadnosti”?
,,To je isto kao da me pitaš kako droga zavede narkomana.
Prvi korak ka njoj je nezadovoljstvo, osjećaj nepotpunosti, drugi korak je ušuškanost u laž i iluziju koju ti pripadnost daje i treći korak je zavisnost.
Mitinzi, žurke, patriotski skupovi, koncerti, utakmice, idealan su fiks pripadnosti koji vam prija. Tu imate predstavnika svojih uvjerenja (umjetnika koji pjeva npr. tekstove u kojima se pronalazite, fudbalera koji daje gol, političara koji propagira ideologiju u kojoj se možete pronaći).
Pa ipak mogu sami birati u čemu ćete se pronaći? – upita me Sakso.
,,Ma lako je bogatog ubijediti u kapitalizam i siromašnog u socijalizam, njegova slobodna volja diktirana je njegovim interesima. Samo što upravno zbog tih sitnih interesa upadaju u zamku. Teško da ćeš upoznati na Zemlji nekog prosvijetljenog uspješnog brokera”.
,,Molim te napiši mi izvještaj moram da se vratim na Sariti, pomenula si VJERU, tako da sledeći put želim da razgovaramo o religiji, ćao Zemljanko“ – reče Sakso i nestade.
– Izvještaj Zemaljske reporterke za dnevni portal S na Saritiju
Nacija je pripadnost u srednjem smislu. (U užem je pripadnost porodici, partneru, profesiji, u širem je pripadnost društvenom poretku).
Pored toga sto pripadamo društvenom poretku na globalnom nivou i poprimamo sve njegove nus pojave, pripadamo i manjem čoporu u formi naroda čiji smo države stanovnik.
Od rođenja nam se kroz taj čopor nameću dodatne specifične karakteristike naroda države kojoj pripadate. Kultura, fizičke karaktersitike naslijeđene od zajedničkih predaka, zajednički jezik, zajednička muka zastitničkih predaka, zajednička istorija. Na taj način vaši prethodnici ostavljaju vama i dnk i sve stečene osobine, sve svoje dimenzije i energije, znanja, ideje, pa i boljke.
Kad se nađete neđe u drugoj zemlji i slučajno sretnete zemljaka s kojima možete govoriti na svom jeziku odmah osjetite malu dozu pripadnosti i simpatiju u odnosu na stranca koji sjedi u metrou pored vas.
Sve je to lijep stimulans ako možete da ga osvijestite kao stimulas koji vas trenutno zbog znanih razloga radi. Međutim ako ne možete da objasnite zašto vas radi pripadnost jednom narodu onda nastaje problem. Vi ste prazni i vama treba osjećaj pripadnosti jednom narodu kao neobjašnjivi opijum da siromašni sadržaj i identitet prikrijete samom sebi kroz sindrom utapanja u masu `istomišljenika`. U glavi razrađujete najviše njihove ideje, pravite hranu po njihovim receptima, imate stavove kao oni. Prihvatate njihovu religiju.
Zašto je to tako?
Zato što su lijeni za punjenje sadržajem kroz radoznalo istraživanje svijeta u kome živimo. Idu linijom lakšeg otpora kroz slijepo vjerovanje tudjim nametnutim ideologijama.
I kada dolazi do većih problema?
Kad veza koja okuplja pripadnike nacije raste mržnjom prema pripadnicima druge. To možemo uporediti i sa navijačima, mržnja prema drugima im podiže adrenalin i oni uživaju u tom osjećaju i čak postaju zavisni od njega.
Ambiciozni diktatori i političari ubijedivši nas u iluziju o nacionalizmu mogu s nama raditi svašta odakle i objašnjenje kako je dolazilo do ratova.
NAŽALOST TAKVA KOLEKTIVNA SVIJEST NA BALKANU DAN DANAS POSTOJI A MOZGOVI NAZADUJU TAKO DA SE NEMAMO ČEMU NADATI. IAKO ZNAMO KRVAVU ISTORIJU TOLIKO SMO GLUPI DA JE MOŽDA I PONOVIMO.
Mi na planeti Zemlji očigledno ne učimo iz sopstvenih grešaka tako da će se svašta još dešavati a ja ću Vas uredno izvještavati. Šaljem Vam pozdrave sa predivne planete Zemlje.
Zemaljska reporterka
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
konacno nesto objektivno da se procita