Hunzi se kupaju u hladnoj vodi, čak i na temperaturi od minus 15 stepeni, a sa 65 godina rađaju djecu. Doživjeti 120. za njih je normalna stvar.
Na međunarodnom kongresu o kancerogenim bolestima u Parizu, održanom u avgustu 1977. godine, stručnjaci su objavili kako se “po podacima geokancerologije (nauka o istraživanju raka u različitim djelovima svijeta), potpuno odsustvo raka javlja se samo kod naroda — Hunza”.
Situacija kod Hunza je i dan danas takva, oboljeli su rijetkost, a prosječna dužina života iznosi 120 godina.
Hunzakuti su stari narod, smješten na granici Pakistana i Indije u dolini rijeke Hunzi koju okružuju oštre klisure Himalaja. Mjesto gdje oni žive poznato je još i kao “Oaza mladosti” zbog nevjerovatne dugovječnosti, ali i mladolikosti Hunzakuta.
Hunzi se kupaju u hladnoj vodi, čak i na temperaturi od minus 15 stepeni, a i sa 65 godina rađaju djecu. Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tokom zime konzumiraju suve marelice, proklijale žitarice i ovčji sir. Postoji period kada Hunzi ne jedu apsolutno ništa. Taj je period poznat kao “gladno proljeće” kada voće još nije dozrelo i traje dva do četiri mjeseca, pa Hunzi u tom periodu konzumiraju samo sok od suvih marelica.
Proteine unose u najmanjim mogućim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorija, od kojih je 50 grama proteina, 36 grama masti i 365 grama ugljenih hidrata. Iz iskustva mnogih stranaca pridošlica koji su se preselili u dolinu rijeke Hunze, zaključili su da je glavni faktor dugovječnog života ovog naroda — zdrava ishrana.
Jedan kineski časopis je 1984. godine opisao vrlo zanimljiv događaj. Jedan od Hunza po imenu Said Adbul Mobuda zbunio je sve radnike emigracione službe na londonskom aerodromu kada je pokazao svoj pasoš. Bio je rođen 1832. godine i imao je 152 godine, a pamtio je događaje još iz 1850. godine.
Hunzi su izrazito vitalni i spretni, pješače po 20 kilometara dnevno i penju se po liticama bez posebnog napora.
Evo nekih recepata kako im to uspijeva:
SJEMENKE MARELICE: Marelice su pune kalijuma i natrijuma, vitamina A, a sjemenke vitamina B-17, te esencijalnih masti i aminokiselina. Smatra se da sjemenke ovog voća liječe rak.
SIROVO VOĆE, POVRĆE I ŽITARICE: Dio su svakodnevnog jelovnika, a od tih namirnica prave hljeb i pite. Međutim, termička obrada traje vrlo kratko kako bi se sačuvale nutritivne vrijednosti. Meso jedu vrlo rijetko, gotovo nikako.
ČAPATI HLJEB: Čapati hljeb je neizostavan dio prehrane Hunza. Prave ga od brašna nastalog od cjelovitih zrna prosa i heljde. Hljeb se pravi od dvije šoljice brašna žitarica koje Hunzi melju između dva kamena kako bi bilo što mekše (za naše prilike, dostojna je zamjena integralnog). Brašno se pomiješa sa 1/4 kašičice soli koju su prethodno stopili sa osušenim i smrvljenim povrćem (celer, šargarepa…).
U smjesu se dodaje pola šoljice mlijeka ili vode obogaćene mineralima (nikako vode obogaćene CO2). U tijesto ne dodaju kvasac, tek nešto malo ulja. Smjesu dijele na kuglice koje razvijaju u obliku ravnih palačinki, koje podsjećaju na meksičke tortilje. Nekada su ih žene pekle na kamenu, a danas to rade u metalnim posudama. Proces je isti jer čapati peku kratko, tek koji minut. Moderne žene Hunza u smjesu stavljaju melasu, ulje, cimet, papaju… sve što tradicionalne Hunze nisu činile.
Izvor: Sputnjik