U avionskom hangaru oko 30 kilometara udaljenom od centralnog dijela Minhena, Danijel Vajgand otvorio je vrata prototipa za koji kaže da će postati jedan od prvih letećih taksija na svijetu, piše Njujork Tajms.
Na pitanje koliko je koštalo napraviti ga, on lukavo odgovara – “nekoliko miliona”, ali obećava da će kroz pet godina čitava flota ovakvih vozila za 70 dolara nuditi desetominutnu vožnju od Menhetna do Međunarodnog aerodroma JFK, umjesto klasične jednosatne vožnje automobilom.
Tridesetčetvorogodišnji Vajgand je izvršni direktor i osnivač Liliuma, jednog od startapova koji najviše obećavaju u globalnoj trci za izgradnju potpuno električne letjelice koja će prevoziti putnike iznad grada.
Lari Pejdž, milijarder i suosnivač Gugla, podržava Kitty Hawk, kompaniju koju vode prvi inženjeri Guglovog autonomnog automobila. Boeing i Airbus imaju svoje projekte.
Proizvođači automobila poput Daimlera, Toyote i Porschea takođe investiraju u ovaj sektor. Uber razvija uslugu letećih taksija koju planira da do 2023. ponudi u Los Anđelesu, Dalasu i Melburnu.
Izgradnja pouzdane letjelice po razumnoj cijeni, međutim, i dalje predstavlja inženjerski i tehnički izazov, a tu su i zakonski procesi koje će kompanije morati da prođu kako bi se utvrdila bezbjednost vozila.
“Pitanje je možemo li da izgradimo platformu koja je dostupna svima i koja neće biti samo igračka za bogate, možemo li da je napravimo da bude dovoljno tiha da ne ometa ljude iznad kojih leti”, kaže Sebastijan Trun, direktor Kitty Hawka.
Liliumova crno-bela letjelica je više poput jedrilice, sa telom od ugljeničnih vlakana i rasponom krila od 11 metara. Kao i drugi leteći taksiji u povoju, radi na bateriju, a može dostići brzinu od 300 kilometara po času.
Umjesto ovalne kabine imaće sjedišta za četvoro putnika i pilota. Ova letjelica, takođe, može da uzleće i prizemljuje se vertikalno kao helikopter; ipak je od helikoptera tiša, pa će možda moći da se prizemljuje i u oblastima u koje helikopteri inače ne slijeću.
Troškovi bi mogli da na kraju iznesu nekoliko stotina hiljada dolara po letjelici, kaže Vajgand. Ali zbog niskih troškova održavanja usljed manjeg broja mehaničkih komponenti, vožnja bi na kraju trebalo da košta koliko i Uberom ili klasičnim taksijem.
Vajgand zamišlja korisnike koji na Liliumovoj aplikaciji rezervišu let sa jednog od malih aerodroma koji povezuju predgrađa, univerzitete i druga važna mjesta u gradu. Zamislite, kaže, letjelice koje povezuju krajeve širom Kalifornije ili juga Nemačke u kojima ne postoje brze željezničke linije.
Erik Alison koji se nalazi na čelu Uberovog odsjeka za leteću službu, kaže da su tehnološki izazovi manje kompleksni nego kada je riječ o autonomnim vozilima; u vazduhu je manje saobraćaja, a prva generacija letećih taksija imaće pilote. Ipak, dodaje on, nijedna kompanija dosad nije dobila odobrenje za komercijalne letove.
Mnogo je prepreka koje treba prevazići. Baterije su ograničavajući faktor jer one određuju koliko će daleko letelica ići. Izgradnja prototipa nije isto što i masovna proizvodnja. Troškovi rada bi takođe trebalo da budu dovoljno niski da vožnja bude pristupačna.
Regulatorna tijela mogla bi da uspore razvoj ovih letjelica ograničavanjem broja uzlijetanja i slijetanja na poželjnim rutama. Jedna fatalna nesreća i potražnje više ne bi bilo.
Lilium je dosad prikupio više od 100 miliona dolara od investitora, a iz ove kompanije nema mnogo informacija za javnost mimo nekih inženjerskih specifikacija i saopštenja da će prevoz korisnika početi do 2025.
Za razliku od drugih letjelica, Liliumov leteći taksi ima 36 malih motora u rotirajućim krilima koja se ponašaju kao potisnici, a pošto su motori spakovani u krila, ne prave mnogo buke.
Niko još uvek nije letio Liliumovom letjelicom. Test letovi se izvode sa zemlje. Ali Vajgand obećava da će on biti prvi.
“Letio sam mnogo prije nego što mi je bilo dozvoljeno da vozim automobil”, kaže.
Piše Adam Satarijano