Ovog puta mešto drugagačije od Kristine (All of Kristina ), vodi vas u Vrnjačku Banju.
Krajem maja sam prvi put posjetila Vrnjačku Banju, taj mali čarobni grad u Srbiji. Banja broji oko 10.000 stanovnika, a one sa kojima sam imala dodira iznenadili su me svojom ljupkošću i predusretljivošću. Srce grada je Vrnjačka rijeka koja protiče čitavom Banjom u dužini od 7,95 km, nad kojom se uzdižu mostići na svakih stotinjak metara.
Najpoznatiji most je Most ljubavi, koji je pod opsadom zaključanih srca u vidu katanaca, pa mu prijeti opasno urušavanje ukoliko ove ljubavi dožive istu tužnu sudbinu kao ljubav Nade u čije je sjećanje imenovan.
Na glavnom šetalištu Promenada, u mnogobrojnim kafe restoranima ili baštama hotela možete popiti kafu, pojesti sladoled ili uživati u jelu dok slušate cvrkute ptica iz obližnjeg parka. Šetalište je veoma prostrano i od rane zore veoma aktivno. Tu su male drvene kuće gdje možete kupiti suvenir, ručni rad, knjigu ili sliku. Možete iznajmiti biciklo i satima uživati u vožnji parkom i šetalištem uz rijeku.
Obavezno se morate slikati sa simbolom grada, vrapcem Gočko, koji je bio maskota Igara bez granica održanih 1990. godine u Vrnjačkoj Banji.
Ukoliko pređete preko mosta, naći ćete se u zagrljaju drveća, vaše uši ispuniće cvrkut ptica tolikom jačinom koju prije nisam doživjela, sva vaša čula će se izoštriti i osjetićete neopisivi unutrašnji mir.
Park se prostire čitavom dužinom šetališta, i u njemu visoke krošnje kestena, platana, lipa, hrasta, jela i borova kriju gnijezda svraka, vrana, golubova, grlica i mnogih vrsta vrabaca. Ukoliko je mirno, možete ugledati vjevericu kako se bezbrižno igra u travi, dok je neki šum ne trgne, pa se brzim koracima popne uz najbliže deblo i izgubi među zelenim granama.
Na samom ulazu u park, nalazi se hotel Merkur, koji vam osim hotelskog smještaja, nudi usluge medicine: prevenciju, dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju bolesti organa za varenje, šećerne bolesti i bolesti koštano-zglobnog sistema. Posebnu primjenu u liječenju imaju ljekovite mineralne vode i ljekovito mineralno blato, a birajući razne velnes pakete koji su u ponudi, pružićete vašem tijelu i duhu relaksaciju i odmor.
U parku se nalazi i otvoreno šetalište opasano stablima, sa velikom fontanom, uređenim vrtom i mnogobrojim klupama koje su uvijek prepune, jer ljudi u ovom kraju, a posebno turisti, uživaju u svim blagodetima koje ovaj grad pruža. Najljepše trenutke mira pamtim upravo na ovim klupama, dok milovana zvucima prirode čitam nove romane koje sam kupila na šetalištu za svega po 100 dinara.
Nedaleko od parka se nalazi Zamak Belimarkovića, takozvani Zamak kulture, u kojem možete pogledati izložbu tapiserije, istorijski dokumentovan razvoj Banje, fosilne ostatke mamuta i mnogo zanimljivih detalja iz minulih vremena.
Na kraju parka nalazi se Japanski vrt, koji interesantnim biljnim vrstama i ukrasnim lampionima podsjeća na daleku istočnu zemlju. Gdje god da se okrenete u centru Banje, možete provesti mirne popodnevne sate daleko od zvukova automobila, jer drveće pravi idealnu izolaciju.
Ukoliko vam je naporno da prošetate čitavom dužinom šetališta ili parka, ili želite jednostavno da aktivno odmorite, tu je vozić, koji predstavlja pravu atrakciju.
U Banji se nalaze 4 izvora prirodne mineralne vode, sa kojih se voda primjenjuje u terapeutskom lječenju: Topla voda, Snežnik, Jezero i Slatina. Voda sa sva četiri izvora je neobičnog ukusa, i razlikuje se u temperaturi i sastavu. Izvor Topla voda, sudeći po arheološkim istraživanjima, smatra se nastarijim i najpoznatijim izvorom mineralne vode, koji se koristio od praistorije. Najljepše uređena površina je oko izvora Jezero, gdje se nalazi malo jezerce u kome stanuju patke koje posebno vole da poziraju.
U zaleđu Banje nalazi se planina Goč, sa oko 250 izvora pijaće vode i koja je udaljena svega pola sata vožnje od centra grada. Uživala sam u vožnji do vrha planine, diveći se šumi koju je asfalt podijelio na lijevu i desnu stranu, visokim stablima u čijem je podnožju i dalje spavalo uvelo jesenje lišće, i bujnim papratima koje su rasle po obodu šume, stavljajući nam do znanja da baš tu počinje divljina. Ljepotu Goča upotpunjava vještačko jezero Selište, ukrašeno zimzelenim jelama i borovinom i šljunkovitom pješčanom stazom, i sigurno je pravo uživanje prirediti pik-nik uz zelenu obalu pod hladom borovih iglica.
Spuštajući se krivudavim putem od vrha Goča do centra grada, nakon 15ak minuta vožnje, kad za sobom ostavite ponosna stabla, naići ćete na kuće, koje poređane sa jedne strane rijeke i druge strane puta, otkrivaju pravu malu radost s kojom njeni stanovnici uređuju svoja dvorišta. Na temu vrtova Vrnjačke Banje, koji su me zaista očarali, uskoro ću objaviti poseban tekst.
Sigurno ima mnogo toga u ovom gradiću što nisam obuhvatila, ali sam se trudila da vam predstavim sve ono što se meni učinilo interesantnim. Nadam se da ste uživali u fotografijama i tekstu, do sledećeg posta puno pozdrava