Gavranovi su još jednom dokazali svoje sposobnosti, jer su na poznatom testu koji mjeri sposobnost samokontrole, pokazali da ga prolaze sa istim uspjehom kao i djeca. Naime, umjeli su da odbiju ponuđenu poslasticu, ukoliko im je bilo predočeno da će dobiti više grickalica ako sačekaju.
Istraživanje sprovedeno na novokaledonskim gavranovima je prvo takve vrste koje je sprovedeno na djeci i na gavranovima istovremeno, naglašavaju istraživači, a zasnovano je na poznatom eksperimentu sprovedenom na djeci šezdesetih godina prošlog vijeka, „Stanfordskom maršmelou“ ekperimentu.
U ovom eksperimentu djeca su se nalazila u sobi, a pred njima je na stolu stajao jedan maršmelou. Rečeno im je da ukoliko sačekaju 15 minuta i ne pojedu ovaj slatkiš, da će dobiti još jedan.
Mogućnost odlaganja zadovoljenja potrebe da bi se dobilo više, dokazuje da je razvijena sposobnost planiranja, a ovi eksperimenti su sprovođeni sa ciljem ispitivanja kako se razvijaju ljudske kognitivne sposobnosti. Posebno na kom uzrastu su ljudi dovoljno „pametni“ da umiju da odlože trenutno zadovoljenje potrebe kako bi dobili još više.
Naravno, ovakva vrsta testa nije mogla biti primijenjena na gavranovima jer, prije svega, ne razumiju govor, ali su naučnici uspjeli da prilagode test kako bi se mogao sprovoditi na životinjama.
Pod rukovodstvom psihologa Rejčel Miler, tim sa Univerziteta u Kembridžu je konstruisao aparaturu koja se sastoji od rotirajućih tanjira u providoj kutiji i otvorom kroz koji može da se uzme hrana.
Dvije gruckalice su stavljene na tanjire, od kojih je jedna odmah bila dostupna, a one bolje su se nalazile na tanjiru koji se otvarao tek posle izvjesnog vremena. U drugom tanjiru su bile ili kvalitetnije grickalice, kao na primer meso umjesto jabuke ili ih je bilo više.
Djeci su u ovoj studiji kao nagrade nuđeni različiti svjetlucavi stikeri, a ne hrana.
Devet divljih gavranova i 61 dijete uzrasta od tri do pet godina ispitivano je u dvije varijante – kada su nagrade bile vidljive i kada su bile sakrivene ispod pokrivenog tanjira.
Kada su nagrade bile vidljive i gavranovi i djeca su sa uspjehom odlagali zadovoljenje kako bi bili nagrađeni i bili su mnogo spremniji da čekaju ukoliko bi nagrada bila kvalitetnija, a ne samo ako je ima više.
Ovo je dokazalo da gavranovi hoće da sačekaju kako bi dobili kvalitetniju hranu, a ne samo da bi zadovoljile glad.
Ali, kada su nagrade bile sakrivene, djeca su se bolje pokazala u poređenju sa gavranovima.
Još jedan eksperiment sproveden 2014. godine pokazao je da novokaledonski gavranovi mogu da razumiju uzročno posledične veze kao i djeca. Kada im je zadat test sa presipanjem vode – niz epruveta sa vodom i epruvete u kojima je bila hrana, ali van domašaja – gavranovi su umjeli da podignu nivo vode kako bi došli do poslastica. Istraživači na ovoj studiji su procijenili da je njihova sposobnost zaključivanja jednaka sedmogodišnjoj djeci.