Za aktuelno.me
Piše: Ivona Bujišić
Poslije duge, hladne, i depresivne zime konačno sam dočekala šareno proljeće. Uzaludne motivacione govornike sa interneta zamjenjuje glasni cvrkut ptica i jarke boje procvalog cvijeća i drveća. Srećna što konačno mogu šetati pokraj mora u laganoj proljetnjoj haljini bez osjećaja zimske hladnoće i ljetnje toplote dovoljni su da izmame osmijeh na mom licu.
Sama, ušušakana u svom preplanulom tenu i slanoj kosi, uživam u svakom momentu slobodnog dana. Opija me miris kafe koju pijem, ukus hrane koju jedem dok gledam u more i razmišljam ,,kako sam mogla spavati zimskim snom i propuštati sve ove blagodati uživanja u malim stvarima koje ovaj svijet nudi“?
U momentu dok spoznaja da sam samoj sebi dovoljna izaziva osjećaj istinske sreće pažnju mi skreće zaljubljeni par koji sjedi pored mene u kafiću na obali mora.
O kako bi bilo lijepo upotpuniti ovu sreću osjećajem zaljubljenosti. Pomislih i osjetih čežnju za ljubavnim partnerom koja me udalji od uživanja u sadašnjem trenutku.
Da je tvoj unutrašnji svijet ispunjen sopstvenim duhom kao što misliš ne bi vapila za stimulansima iz spoljašnjeg svijeta da ga upotpune. Sit čovjek nije gladan ljubavi -dobro poznat glas vanzemaljca Saksa prekida moj misaoni tok bolnim realnim rezonovanjem moje čežnje za ljubavnim partnerom.
Sakso, ja sam nastala posredstvom ljubavnog odnosa majke i oca. Imala sam još kao fetus odnos sa majkom u čijoj sam utrobi živjela devet mjeseci. Od momenta rođenja nekome sam centar svijeta, neko brine o meni, mazi me, zadovoljava moje potrebe i ti sad očekuješ od mene da nisam zavisna od međuljudskih odnosa pa samim tim i onih romantičnih koji zbog seksualnog zadovoljstva pružaju još više sreće nego ostali?
I na našoj planeti važi parola zajedno smo jači, međutim mi se udružujemo kako bi napredovali i unaprijedili jedni druge dok ste Vi destruktivni u Vašim spajanjima iz kukavičkih i interesnih pobuda.
Ali ne vidim ništa loše u osjećaju zaljubljenosti. Boje mog šarenog svijeta još više ožive, zvukovi se izoštre, serotonin me zapljusne. Znaš li kakav je osjećaj kad kažeš nešto za šta si mislio da niko neće razumjeti a ipak budeš shvaćen i tvoje spoznaje neko upotpuni i potvrdi svojim. I još na sve to energetsko spajanje i seksualna zadovoljstva. Energetska napajanja kroz grljenje, maženje i ljubljenje. Pa zašto na to da gledam kao na nešto loše?
Zato što nisi upoznala samu sebe pa samim tim ne možeš upoznati drugu osobu a i ako je upoznaš magija zaljubljenosti će prestani ili ćete raskinuti ili će preći u naviku, zar nije bilo tako u tvojim iskustvima ? Zar ti to ne ukazuje da si bila zaljubljena u iluziju o nekoj osobi kao savršenoj ? Da poznaješ sebe sve bi to na vrijeme prepoznala i zaljubljivanja bi ti išla sporije ali bi trajala duže.
Da poznajem sebe ne bih imala potrebu da zavodim?
Upravo to, zavođenje na bio koji način jeste kompenzacija za nesigurnosti. Možeš li da se sjetiš kakvu si sliku o sebi gradila muškarcima koji su se nakon toga zaljubili u tebe i koliko je ona bila realna?
Svi smo na početku ljubavnog odnosa kao prekrasni labudovi. Ja ne mogu za sebe reći da sam se služila lažima i manipulacijama kako bi obmanula partnera, mogu samo da kažem da sam više isticala svoje vrline nego mane, da sam se držala tema u kojima sam dobra, i da sam sve ono najbolje iz sebe izvukla i dala kako bi moj ego bio ispunjen jer sam nekome posebna. The One. Drugačija od ostalih.
Na pitanje da li sam slikala realnu sliku o sebi ti ne znam dati konkretan odgovor. Prikazivala sam im ono na šta sam ponosna iz svoje prošlosti iako možda u tom trenutku više nisam bila takva. Koristila sam nekadašnje bljeskove prosvjetljenja, nekadašnje intelektualne spoznaje i prikazivala ih kao da su svježe. O slabostima sam ćutala.
Voljela sam sebe u njihovim očima, voljeli su sebe u mojim očima i tu se razvila zaljubljenost. Zaljubljenost u ono kakvi bi željeli biti a nismo.
Pretpostavaljam da se zaljubljenost prekine kada upoznaš partnera i uvidiš da slika koju imaš o njemu i ona koju si vremenom upoznao nisu iste?
Naravno da nije tako. Onda bi sve veze trajale u prosjeku oko dva mjeseca koliko ti treba da upoznaš partnera. Ja ti govorim samo iz mog ugla jer ova tema nije univerzalna. Svi imamo drugačija odrastanja, odnose sa roditeljima, spoznaje, iskustva pa samim tim i drugačija ljubavna iskustva i zaljubljivanja. Neko se može zaljubiti u nekoga s kim nema ništa, još lakše je dokonom i praznom stvoriti iluziju. Žene se često zaljube u svog seksualnog partnera koji ih otvoreno tako posmatra a da ni same ne znaju da imaju problem s egom koji je prouzrokovao da se „zaljube“ u onoga koji ih neće. Muškarci bez sadržaja takođe mogu da se zaljube u ženu kroz seksualni odnos.
I dalje ne razumijem kada i zašto nastaje problem u muško ženskim odnosima?
Meni se konkretno u periodu nakon honey moon faze u kojoj smo zaslijepljeni hormonima i iluzijama dešavalo vezivanje za sopstvene misli o partneru.
Tu sam te čekao, razlika između istinskih-bezuslovnih emocija i današnjih muško ženskih odnosa je u načinu njihovog stvaranja.
Emocije koje nastaju kao reakcija tijela na um, na razmišljanje nisu realne, kao što misli nisu realne jer su podložne promjeni.
Sjeti se samo kako si u jednom trenuku mislila za partnera da je onaj pravi a u drugom već maštala o rastanku.
Realna je intuicija kao prva misao o nečemu, koju Zemljani nisu naučili da prepoznaju i da je slušaju upravo zbog misli koji ih odvedu u analizu koja ih zbuni zbog svoje dualnosti na kojoj počiva ljudski mozak (zato niste sposobni uspostaviti kvalitetan odnos sa sobom pa samim tim i drugima).
Pričaj mi dalje kako si upadala u tu zamku zavisnosti od sopstvenih misli ? Jer nije problem zavisnost od partnera već od sopstvenih misli koje dovode do toga.
Iako sam uvidjela da moji partneri nisu toliko savršeni kakvim su se predstavljali, ja sam imala manje odgovornosti za svoj život jer sad nisam sama. Imam njega. Moju osobu. Sad imam s kim da dijelim sve svoje misli i sve svoje radosti i slabosti. Ne nosim više sama teret svojih misli, strahova, nadanja. Sve dijelim, pa i odgovornosti što djeluje kao olakšanje.
Neko brine o meni i ja brinem o nekome i samim tim žmurim na sve mane koje će nas posle ako prevagnu u odnosu na zadovoljstva dovesti do kraja. Jer niko nije lud da gubi više nego što dobija (što nažalost u praksi kod nas Zemljana nije rijetko i češto ostajemo u zajednicama gdje više gubimo, pod izgovorom da nemamo izbora).
Sve ovo dovodi da fokus sa sebe prebacim na partnera. Ometena mislima o njemu za koga se mog ego najviše razvio više nisam motivisana da se bavim svojim svijetom i da rastem. Bitan mi je bio naš svijet, sve ostalo postalo je nevažno, pa i ja sama sebi.
Upala si u zamku traženja sreće izvan sebe.
Koliko su oni bili krivi za tvoj gubitak veze sa sobom ?
Uvijek privučemo partnere koji su na našim vibracijama.Teško da će se neko zadovoljan zaljubiti u nekoga ko to nije.
U mom slučaju krivica za propast odnosa bila je podijeljena jer sam privlačila partnere koji su bili kao ja, kao i većina Zemljana nažalost.
Zavisna.
Od misli.
Od pažnje.
Od dodira.
Od priče.
Željela sam biti potrebna, jer sam u duši bila potrebna sama sebi. A nisam se imala. Imala sam samo ideju da nešto posjedujem.
Posesivnost.
Strah od rastanka.
Strah od samoće.
Neko ko je već izgubljen sam po sebi još lakše će se izgubiti u lavirintu kao što su veza ili brak. Dovoljno je samo da je u njega ušao iz pogrešne pobude vođen iluzijom sreće s početka veze za koju se nada da će se vratiti a neće dok se sam ne vrati sebi, što je disfunkcionalnoj u vezi mnogo teže. Zato su i najveći duhovnici i intelektualci bili sami.
Sakso, prijao mi je razgovor s tobom ali moram ići na predavanja.
Šta je veza? Šta je brak? Iz kojih pobuda ulazimo u njih, kako izlazimo iz istih i kakve to posljedice ostavlja na nas su teme o kojima ću napisati izvještaj i poslati ga na tvoju planetu Sariti kako bi se još više upoznali sa problemima ljudskog roda i samim tim i pomogli nam da ih prevazilazimo.
Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta