Upita me vanzemaljac – šta je posjed?

Za aktuelno.me

Piše: Ivona Bujišić

Iznenađena brojem ljudi koji ovih dana šetaju po Podgorici, slobodnu nedjelju  htjela sam iskoristiti na najljepši mogući način te sam odlučila na kratko pobjeći iz iste.

Našla sam idealno mjesto na Skadarskom jezeru  za lakše postizanje stanja bez misli.

Dok osjećam Zemlju ispod sebe kako se polako okreće postajem polako svjesna da ulazim u meditativno stanje. Uživam u vodi koju gledam, vazduhu koji dišem, tišini koju čujem, gledajući  ispred sebe  predivan prizor. Nekadašnje livade pune vrba sada su poplavljene Skadarskim jezerom. Drveća iz jezera prepuna su ptica  čiji cvrkut konačno čujem kao najljepši sinhronicitet. Svijet je potpuno drugačije mjesto kad se čovjek saživi s prirodom kao njen dio  što on u suštini i jeste.

,,Kako bi bilo lijepo ovdje da kupim dio zemlje, sasvim malu parcelu na kojoj bi stala mala montažna kuća“ – naiđe mi prva misao koja me odmah odvede u maštu prekinuvši mi uživanje u sadašnjem trenutku koji se ne može osjetiti u svojoj punini dok god  imamo misli.

,,Koliko u Dodošima može koštati mali plac“?- zalijepila se druga misao na prvu.

,,Hm kako da zaradim novac? Samo još sebi da  priuštim  kućicu sa pogledom na jezero i neće mi više od nekretnina ništa trebati“ -sad već lavina misli kreće da režira film u mojoj glavi i sva magija meditacije u prirodi  nestaje. Više ne čujem ptice od svojih misli i polako prestajem biti čuvar svog unutrašnjeg prostora jer misli prodiru bez moje straže.

,,Pa ovo mjesto je idealno za moje duhovne vježbe i korisno bi bilo da se potrudim da i ovdje imam svoj posjed.“

A šta je to posjed ? – upita me vanzemaljac Sakso koji konačno prekida razgovor koji vodim sama sa sobom.

Posjed je vlasništvo nad nekom stvari. U ovom slučaju pravo svojine nad dijelom planete Zemlje.

Da li je to samo zamisao kao i ideologije koje si mi pominjala?

Nije skroz, pravo svojine podrazumijeva pravo raspolaganja svojim stvarima. Ako imam nešto onda ga mogu prodati, pozajmiti, pokloniti, koristiti na razne načine. Bitno je samo da korišćenjem prava svojine ne ugrožavam tuđa prava. Nekada si čak mogao posjedovati robove i  ubijati ih ako to želiš.

Kako neko može kupiti ili prodati zemlju, nebo, vazduh, jezera, mora, rijeke, planine, životinje?

Sakso, ja nisam kreator sistema, niti mogu posjedovati mora i jezera, al i nad njima vlast ima država gdje se nalaze. Ja mogu posjedovati u ovom slučaju parče planete Zemlje i ne vidim u tome ništa loše?

Misliš li da je bijeli čovjek zbog naprednijeg oružja bio bolji od Indijanaca kad je došao da ih pokori i otme od njih zemlju?

Bolji je bio jedino u pohlepi i zlu toga sam i sama svjesna. Za Indijance zemlja je bila sveta a uopšte je nisu posmatrali kao svoje vlasništvo. Rijeke su smatrali svojim sestrama, zemlju majkom svojom, vazduh bratom svojim, stalno su imali svijest i zahvalnost na svemu što im Zemlja pruža i nikako nisu smatrali da trebaju da je mijenjaju i ugrožavaju zbog svojih sebičnih potreba. Bijeli čovjek je ispao neprijatelj Zemlji možda upravo zbog te ideje da je posjeduje?

Misliš li da  ideja o vlasništvu čovjeku oduzima duhovnu moć?

Čovjek se često identifikuje kroz ono šta posjeduje. Jako rano smo naučili da su nam stvari i pojave iz spoljašnjeg svijeta potrebne kako bi prividno zadovoljili svoj unutrašnji svijet. Problem je što postajemo zavisni od njih i svoju sreću i osobenost tražimo upravo u njima.

Ali ima ljudi koji su se odrekli svega što posjeduju, ali im je ego veći od ega milionera?

Ako je pobuda tog odricanja borba protiv potrošačkog društva ili privatnog vlaništva iz razloga isticanja dobročinstva, prikazivanjem sebe kao nekoga ko je u pravu dok drugi griješe, onda je njegov ego zbilja veći od ega nekoga ko se dokazuje materijalnim dobrima.

Kad su Indijanci rekli bijelom čovjeku ,,Tvoj pad je možda daleko ali će sigurno doći“ na šta su konkretno mislili?

Mislili su na nepravdu i na  karmu koja će kad tad stići savremenog čovjeka. Spriječili smo ih da uživaju u zemlji u njenom prirodnom obliku, spriječili smo ih da budu dio prirode i sagradili smo na kontinentu gdje su mirno živjeli centar moderne kulture. Teško da se uopšte sad na Times Square -u može izvesti bilo kakva duhovna vježba kao u periodu kada je tu neki Indijanac živio život u svojoj svrsi.

Pa šta bi falilo jednom Indijancu da popije pivo na Times Square-u?

Izgled gradova bolan je oku crvenog čovjeka. U gradovima nema mirnih mjesta. Vidiš li da mi se Ti uvijek javiš u fazama kad meditiram i bježim iz grada u prirodu. Indijanci su to znali. U gradovima nema mjesta gdje se mogu čuti otvaranja lišća u proljeće ili drhtaj krila mušice. Buka  na Times Square-u bila bi uvreda njegovim ušima i izoštrenim čulima. Njemu ne znači život ako ne može uživati usamljeni krik životinje i noćnu prepirku žaba u bari.

Indijanac više voli blago šaputanje povjetarca kad se poigrava sa licem močvare, i miris borovine od mirisa metro stanica i glibavih ulica.

Indijanci su razvijali intuiciju i imali su u kulturi  duhovne vježbe na uštrb tehnologije koja je bijelom čovjeku omogućila da prisvaja sve samo ne duh svoj.

Indijanci vole čist vazduh i imaju svijest o disanju jer su im duhovna čula izoštrena. Savremeni čovjek udiše zagađen vazduh i skroz je nesvjestan svog disanja i vazduha koji mu je utkao život koji će mu posle i uzeti kroz poslednji izdisaj. Savremeni čovjek od silnih obaveza i traganja za materijalnim dobrima sve važne stvari zapostavlja. Zbog toga su Indijanci bili razočarani kad su predvidjeli svojim duhovnim sposobnostima šta će savremeni čovjek uraditi sebi i Zemlji.

Čovjek ne tka tkivo života ,čovjek je samo jedna nit u tkanju. Šta god da čini tkanju čini i samom sebi. – možeš li mi objasniti ovu poruku Indijanca upućenu savremenom čovjeku?

Time uporozavaju savremenog čovjeka da se ne igra ,,Boga“. Njihova vjerovanja bila su vezana za poštovanje prirode. Vidjeli su da će savremeni čovjek zloupotrebaljavati  nadmoć nad zemljom, biljkama i životinjama na svoju štetu.

Dakle mislili su da je Zemlja u vlasništvu Boga ? Nije im palo na pamet da je Zemlja sa ljudima u vlasništvu naprednijih vrsta u kosmosu koji igraju igricu s vama tako što mijenjaju nivo –e od Indijanaca, Maja, Inki do savremenog  tehnološki razvijenog, pohlepnog čovjeka? Malo da Vas vidi u duhovnim ulogama, malo u tehnološkim?

Oh, interesantne stvari čujem od tebe Sakso. Ima logike u tome. Ako smo stvarno kreacija naprednijih vanzemaljskih vrsta zašto nam oni ne omogućavaju da se uzdižemo i duhovno i tehnološki istovremeno, nego je ili jedno ili drugo. Indijanci nisu mogli tehnološki, mi ne možemo duhovno. I da oćemo jedno moramo se odreći drugog.

Upravo zbog te ideje o  vlasništvu. Ego ne dozvoljava da nešto što ti pripada izgradiš tako da bude kao ti, ili čak bolje. Indijanci su znali da idejom o vlasništvu gubiš poštovanje prema predmetu nad kojim imaš vlast.

Pa ako je ego bio jači od razvijenije vrste u čijem smo vlasništvu, kako možemo mi obični ljudi da se borimo s njim?

Ma i ako Vas je zaposjela vanzemaljska vrsta radi kontrole ne mora da znači da ste imali sreće pa upadnete u ruke bića iz dobre dimenzije. Možda vas posjeduju zle sile koje se samo hrane vašom patnjom i smrtnošću.

Sakso sad me plašiš i sad bi  Hrišćani rekli da si demon koji je došao samo da me izludi i pošalje u ludnicu. Da bi nastavili druženje budi mi od pomoći i reci mi šta je na mom duhovnom putu problem kad je u pitanju pojam vlastištva? – iskoristih u trenutku paranoje svoju manipulativnu sposobnost mijenjanja teme u slučaju nelagode koju osjetim povodm nečega što mi je dosadno ili teško za čuti.

Nije problem u vlasništvu, problem je u poistovjećivanju sa stvarima koje posjeduješ. Tek kad otpuštiš identifikacije možeš uživati u svom postojanju i proizvoditi sreću nevezanu za stvarii iz spoljašnjeg svijeta. To je sloboda.

Ego je sklon izjednačavati posjedovanje sa postojanjem. Imam, dakle jesam. Što više imam, to više jesam. Ego voli poređenja. Kako vas vide drugi, pretvara se u to kako vidite sebe. Ogledalo nek ti ne bude u tuđim očima. Ne dozvoli da se osješaš bezvrijednom onda kad tako drugi misle ali zato ni svoju vrijednost ne traži u tuđim potvrdama. Kad bi svi ljudi živjeli u vilama i kad bi svi bili bogati vaša vila ne bi mogla poboljšati vaš osjećaj vlastite osobenosti.

Drugi su vam potrebni kako bi vam pružili osjećaj vlastite osobenosti  a ako živite u kulturi koja u velikoj mjeri izjednačava vlastitu vrijednost sa onim što imate i koliko imate i ako ne možete odbaciti tu koletivnu zabludu onda ćete biti osuđeni da tragate za stvarima u jalovoj nadi da ćete u njima pronaći svoju vrijednost i dovršenje svoje osobenosti.

Pa Sakso kako da se oslobodim te vezanosti za stvarima? upitah ga zbunjeno.

Nemoj ni pokušavati. Vezanost za stvari sama otpada onda kada više ne pokušavaš da se pronadješ u njoj. Samo postani svjesna svoje veznosti, to je početak preobrazde svijesti.

Ali Sakso ja sam jednostavnom srećna kad nešto  fino kupim.

To zadovoljstvo je  plitko i krakotrajno. U njemu je prikriven osjećaj nezadovoljstva, nepotpunosti , nedovoljnosti. Dok si god prazna trebaće ti stvari da te ispune.

Još nemam dovoljno kaže ego a time misli još nisam dovoljno.

Kad budem imao više biću srećan, pohlepa i ego usko su povezani pa budi oprezna. Lako se razvija zavisnost od pripadanja a teško se liječi. To nije tvoja izvorna potrebna već razvijena kroz pohlepu.

Koliko god imate nećete biti srećni uvijek ćete tražiti još jer se ego nikad ne može do kraja zadovoljiti.

Čim imaš potrebu da želiš još znači da si nepotpuna i da ti samo još to fali da bi bila srećna baš kao i tebi plac u Dodošima.

Zašto je to tako Sakso?

TO JE IZ RAZLOGA ŠTO ČOVJEK PRIPADA ZEMLJI A NE ZEMLJA ČOVJEKU, KAD SHVATIŠ DA NIŠTA NE POSJEDUJEŠ VEĆ DA  ONO ŠTA VJERUJEŠ DA POSJEDUJEŠ, POSJEDUJE TEBE OSLOBODIĆEŠ SE.

NEMOJ KAO OSTALI  DA ČEKAŠ PRAG SMRTI KAKO BI OTKRILA KASNO DA JE ZAMISAO VLASNIŠTVA BESMISLENA.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta