Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Upita me vanzemaljac – šta je misao?

''Zašto su moje misli toliko jače od mene? Zašto mi izazivaju sve ove nelagode?'' Razum mi govori da su jako male šanse da se strahovi obistine ali jednostavno osjećam nemoć da ih savladam.

Za aktuelno.me

Piše: Ivona Bujišić

Budim se umorna. Kao pravi mazohista pitam samu sebe s kojim sam to mislima zaspala,sinoćnje snove njima kreirala, i dovela sebe do umora uprkos višečasovnom spavanju? Kao da je moj mozak navučen da razmišlja o problemima, pa odmah po budjenju želi svoju dozu brige.

,,Ma idem u šumu uprkos zabrani kretanja po parkovima  usled pandemije korona virusa“ – pomislih u sebi. Izlazak iz komfor zone sigurno će mi pomoći da se izborim sa mislima. Ući ću preko stadiona malih sportova jer je glavni ulaz zatvoren. Godinama mi ljudi smetaju  da osjetim šumu na pravi način i evo mi prlike da konačno budem sama u šumi u centru grada  i upoznam se bolje sa prirodom i svojim unutrašnjim svijetom kroz nju.

Dok šetam šumom i osjecam prirodu u svom izvornom obliku,utišavam svoj um dovoljno da mogu čuti cvrkut ptica i svoje sopstveno disanje.

Nažalost sadržajni sadašnji trenutak prepun boja i mirisa proljeća prekidaju moje emocije straha izazvane svakim šumom u daljini.

,,Šta se čulo to? Mora da je zmija? Sad kad nema ljudi zmije slobodnije šetaju po Gorici. U opasnosti sam. Ako me ujede neće mi niko pružiti pomoć, sama sam u šumi, umrijeću“ (svi strahovi potiču od straha od smrti).

,,Kakva je to sirena? Sigurno dolazi policija da me kazni zbog kršenja pravila o zabrani  posjećivanja parkova. Završiću u zatvoru, ili ću platiti veliku novčanu kaznu, ugroziću svoju advokatsku karijeru. Ja bih trebala biti primjer poštovanja zakona, a ne prestupnik“.

,,Zašto sam ovolika kukavica? Gdje su mi sad hrabni geni predaka?“

”Zašto su moje misli toliko jače od mene? Zašto mi izazivaju sve ove nelagode?” Razum mi govori da su jako male šanse da se strahovi obistine ali jednostavno osjećam nemoć da ih savladam.

A šta su to misli ? – začuh dobro poznat glas vanzemaljca Saksa.

Uh, dobro je da si bar Ti tu da nisam sama. Ne znam hocu li uspjeti da ti odgovorim na pitanje ali znam da ću skrenuti iste sa strahova.

Svijet kakav je danas, nastao je prvo u mislima pa u stvarnosti. Državne granice, idologije, bogovi, materijalne stvari, načini života, ratovi, gradovi, zgrade, ulice, avioni, kamioni sve je nastalo posredstvom misli. Da nije njih život na Zemlji bio bi poprilično dosadan.

Ta klupa na kojoj sjediš Sakso nastala je posredstvom misli. Kazah Saksu ponosna na čovjekovo stvaralačko dostignuće. Da je nije neko zamislio ona nikad ne bi nastala.

Kako ? – upita me u trenutku kada stvori ispred sebe leteću klupu i svemirsku tortu, izvini udobnije mi je na ovoj klupi i malo sam ogladnio.

Pa prvo nam dođe neka ideja kao misao i mi onda nadjemo načina da je realizujemo. Konkretno u tom slučaju neko je zamislio da bi drvo mogao obradom preraditi u klupu i to je potom uradio da olakša sebi život i učini ga udobnijim.

Prespor vam je naj način, mi na Saritiju odma našu potrebu zadovoljimo stvorivši šta nam u trenuku treba. I pri tome ne ugrožavamo druge oblike života.

Dakle ti bi sad trebala ovu tortu koju sam stvorio u sekundi prvo da zamislis, pa da nabaviš materijale i rukama da je napraviš?

Pa da, nemam čarobni štapić da je stvorim. Ali neko je bio kreativan i osmislio je način kako da je napravim. Iskoristili smo prirodu da napravimo posudje u kojoj ćemo materijale dobijene od životinja i biljaka spajati i praviti preukusnu hranu.

Pa stani zar nije i čovjek dio prirode? – upita Sakso zbunjen kako priroda uništava prirodu.

Jeste ali mi za razliku od biljaka i životnja  imamo maštu, moć razmisljanja i kreativnosti pa s tim imamo nadmoć nad njima i pravo da ih koristimo u cilju sopstvenog hedonizma. Ko je kriv mečki što ne izmisli pušku no brsti po šumi što stigne, totalno izgubljena u vremenu i prostoru čeka koji će je metak strefiti.

Dakle ovo drvo ispred nas nema nikakve misli i zato stoji  tu nepomično pokazavši se totalno neuspješnim na planeti Zemlji?

Pa nije baš tako, ono nam daje kiseonik i zahvaljući njemu mi dišemo. Ono samo postoji vezano korijenima za zemlju živi od sunca i vode i nikoga ne ugrožava. Ono nema misli i nije kreativno. Ne može napraviti atomsku bombu kao što može čovjek.

Izvini Sakso imam jaku glavobolju, samo da me prođe pa ćemo nastaviti razgovor.

Zašto stvaralačkim mislima ne stvoris sebi glavu koja ne boli?

Pa čovjekova moć misli nije baš toliko jaka. Mislima sam stvorila bol i mogu samo da ga  pojačam razmišljajući o njemu. Ali našli smo i za to rješenja, izumili smo tablete protiv bolova, mi smo stvorili sve anestezije koje nas posle uvuku u poroke koji nas dodatno oslabe. Kreativni smo u samodestrukciji nema šta. Problem je što sad tabletu kod sebe nemam i trebat će vremena puno da me pusti glavobolja.

Da li bi mi vjerovala ako bih ti rekao da upravo ovo drvo koje ti nazivaš nijemim može da ti odagna bol?

Ma nema šanse,vjerujem samo u ono što se može dokazati hemijskim formulama a drvo nema veze sa savremenom medicinom.

Sjedni na zemlju i nasloni se uz drvo,prisloni glavi uz njega i samo se prepusti. Da bi  drvo osjetilo tebe i ti njega moras se osloboditi misli koje te ometaju. Dok god u glavi imas misli, nijema si da osjetis energiju i svjetlost pune svijesti.

Poslušala sam ga.

Sjela sam uz drvo i prepustila sam mu se. U početku sam imala misli.Da li sam normalna ? Da li će ovo stvarno upaliti? Da li će doći zmija ili policajac? Medjutim jako brzo misli su počele da slabe. Nisam ih više shvatala ozbiljno. Počela sam da ih posmatram. Upitah sebe ,,koja je sledeca misao koja će ti doci Ivona“? – minut sam bila bez misli a onda mi je došla misao ,,Koliko može biti sati“? Vidi kako mi je došla ova mala misao totalno nebitna, bespotrebna. U ovom trenutku shvatila sam da sam ja nešto iznad svojih misli. Da mogu da ih posmatram kao film i da mogu da ih usmjeravam i igram se s njima.

Ja dišem i osjecam svaki svoj udah i izdah. Osjećam zemlju na kojoj sjedim i najzad osjecam drvo.Počinjem da dišem s njim i da se osjećam kao da sam drvo planete Zemlje.

Kako je njemu dobro, pomislih i odmah se prepustih blagodetima postojanja, bitisanja bez misli.

Bol u glavi je nestao a serotonin i dopamin počeli su da me zapljuskuju. Krenula je suza radosnica,osjecala sam se kao na najjačim drogama a bez ikakvih spoljašnjih stimulansa liše drveta. Tijelo mi je postalo poletno,a vid oštar. Vidjela sam boje mnogo jasnije. Svi energetski naboji su se smirili i odjednom sam osjetila čistu radost i mir. Bez ushićenja, bez straha, bez adrenalina.

Pa čovječe ja sam živa tek sad kad nemam misli,pomislih ali iz svijesti ne iz uma( koji je samo mali dio svijesti iako čovjek misli da on popunjava cijeli mozak ).

Osjetila sam sinhronicitet svih biljaka i životinja u šumi.

Oslobodila sam čak i straha od zmija jer sam se primakla njihovom svijetu,i znala sam da ih nikad svojom novom energijom ne bi izazvala da me povrijede. Njih očigledno za napad motiviše strah koji sam izgubila.

Da li si promijenila sad stav o drveću i životinjama? – upita me Sakso ponosno.

I te kako jesam. Hvala ti što si me uputio u ovaj novi svijet. Osjećam se zahvaljujući ovim spoznajama kao novorodjenče.

Sjetila sam se osjećaja kad sam kao beba gledala oko sebe i radovala se majci. Sad mi je jasno da su kasnije misli da je dozovem da bi zadovoljavala potrebe na koje me je navikla počele da proizvode moj ego koji se s godinama samo razvijao kao i misli.

Morali smo prvo mislima a posle i govorom kao izgovorenim mislima zadovoljavati svoje potrebe i interakcije, zašto smo Sakso tako zaglibili kao ljudska rasa ? – prvi put osjetih potrebu da ja njega pitam nešto. Sad mi je bilo jasno da on sve zna, samo se pravi da ne zna kako bi meni pomogao bolje da ,,dokučim“ ljudski rod kroz pitanja koja mi postavlja.

Zbog krivih pobuda. Kad se pobude temelje na zadovoljavanju sebičnih potreba na kraju se plati cijena. Zemlja vam je sama davala kroz plodove dovoljno za vaše potrebe al vi ste uvijek htjeli još.

Najveći ljudski virus na Zemlji je pohlepa i ona vas nazaduje iako je  vi često nazivate ambicijom i uspjehom.

Misli koje su vam date kao alati zloupotrijebili ste, ugrozili ste ostale sisteme misleci da ste najpametniji i najbitniji i na kraju ste dobili da su vaše misli jače od vas samih i da one upravljaju sa vama.

Emocija je reakcija tijela na um, sve psihičke i fizičke bolesti sami kreirate svojim mislima iako naravno da bi ste voljeli da to nije tako.Ko još svjesno muči i ubija sebe?

I ja i drvo i te kako bi mogli da vas ugrozimo ali jednostavno znamo da bi time naštetili sebi. Drveće kad se osjeti ugroženim od strane životinja koje ga pohlepno brsti više nego što treba  zna pustiti otrov ali samo kao odrbranu na pohlepu, taj fenomen naučnici ne znaju objasniti.

Ja moram sada ici, pozdravljam te Zemljanko a ti razmisli za sledeci put  o pobudama, kad bi prije svega što uradiš, razmislila koja je pobuda neke tvoje misli ili akcije mnogo bi se bolje snašla na ovom duhovnom putu kojim si krenula. Iz čistih pobuda koje nisu protkane sebičnim zadovoljenjem potreba ega radja se nova svijest i ja sam srećan ako ti mogu pomoći na tom putu. Savjest očigledno nije jak alarm u detektovanju pogrešnih pobuda pa ću ti ja pomoći da ti ukažem na njih a na tebi je sloboda izbora da li ćeš raditi na njima ili ne.

U povratku kozjim stazama čula sam šum koji je meni probudio radost, nije više bilo straha od zmija a policajac kog sam srela na izlazu samo mi je uputio osmijeh kroz rečenicu ,,Kad si tako nasmijana Crvenkapice neću ti pisati kaznu“, vjera o uticaju na ljudsku rasu kroz svoj primjer mi se vratila i nastavila sam dan radosna.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve