Film „Nebesa“ govori o mnogim meni značajnim i zanimljivim temama – situacija danas nakon pola vijeka socijalizma i ateizma, kada ponovo učimo što znači hrišćanstvo, pa često to učenje bude i stranputica, pa i rituali postanu važniji od suštine, rekao je Srđan Dragojević, scenarista, reditelj i producent, govoreći o svom novom filmu.
Hrišćanska komedija „Nebesa“ inspirisana trima pričama Marsela Emea, o uticaju čuda na postkomunističko društvo, smiještenih u 1993, 2001. i 2026. Isti likovi se ponovo pojavljuju u različitim pričama i u novim, sve bizarnijim okolnostima. Njihove sudbine se prepliću. Poslije pola vijeka komunizma i ateizma – religija se vratila da ostane, navodi se u opisu filma, koji je sinoć premijerno prikazan u Beogradu, poslije čega kreće u bioskopski život.
„Danas vodovodi, političke stranke imaju svoje slave… Za mene kao umjetnika ovaj sadašnji peroiod je veoma interesantan, podsjeća na prva stoljeća hrišćanstva kada su paralelno sa Hristom i hrišćanstvom postojali i paganski bogovi i rituali u čudnoj koegzisteniciji i mene taj svijet tog ranog hrišćanstva podsjeća na ovaj današnji svijet“, dodao je Dragojević.
Reditelj je objasnio da uvijek režira svoje scenarije jer je njegov bekgraund književni.
„Objavljivao sam i knjige poezije, proze, za djecu, sebe vidim nešto više kao pisca nego kao reditelja, i na režiju sam otišao uostalom iz opklade – dobio sam opkladu kada sam uspio da upišem režiju, ali mi je bilo žao da ne studiram to jer sam jako volio film, tako sam počeo da studiram nakon psihologije i režiju i promijenio sam život“, objašnjava Dragojević.
„Ponekad pomislim da bi bilo bolje da sam ostao psiholog, ova profesija je malo sizifovski posao, to je kamen koji guraš uzbrdo i sve su teže okolnosti. Dobijamo relativno skromnu sumu novca za start, oko 15 odsto, pa krene ‘torbarenje’ po fondovima raznim za ostalih 85 odsto… nije taj posao tako blistav kako publika često zamišlja.“
Reditelj je rekao da je film „Nebesa“ bio godinu i po u „nekom korona bunkeru“.
„Veliko je to opterećenje za autora, volio bi da publika vidi film, da kreneš dalje u nešto novo. Ovo je kao sedamdeset i neke sa crnim talasom – odluči CK i ide film u bunker…“, dodaje on.
Priroda filma, kako navodi, počiva na interakciji sa publikom, smanjio se intenzitet korone, došlo je sada vrijeme i za bioskope, iako trenutak nije idealan.
„Smatrali smo da mora da izađe jer je situacija neizvjesna i teško je dočekati idealne okolnosti. Vrlo je teško procijeniti kada film ima šanse pred publikom“, ocjenjuje reditelj.