Utorak, 19 Marta, 2024
Rubrika:

Skupo odijelo i jeftina duša političara (II)

Nakon pametno osmišljenog plana kako da preuzme vlast, Bogdan je predano radio na uspostavljanju dobrih odnosa sa ljudima koji mu mogu pomoći u njegovom cilju. Ne sluteći šta ga čeka u Beogradu  spremio se za poslovni put kako bi se susreo sa čovjekom koji mu može pomoći da ostvari svoje planove

Za aktuelno.me

Piše: Ivona Bujišić

Nakon napornog rada kojim sam pokušavao očistiti grijehe  zaspao sam u manastirskoj sobi. Probudio me je u pola noći hladan znoj i osjećaj tereta na vratu i prsima. Kao da je u mene ušao nevidljivi duh težak hiljadu kila koji me pritiska i ne da mi disati. Nisam se mogao pomjerati, mogao sam samo posmatrati siluete i ljude koji sjede u toj mračnoj sobi. Da li sam počeo da ludim? Da li se ovo stvarno događa ili su ovo samo moje halucinacije? Da li su pripadnici ove crkvene organizacije sklopili hajku protiv mene zbog ne-poštovanja svih njihovih sektaših pravila? Da li su mi upravo oni bacili neke magije nalik vlaškim ili to rade svjetski moćnici koje sam izdao time što sam odustao od njihove igre?

Da li se ovo smrt približava, a ja nemoćan da reagujem ležim i čekam  da me konačno proguta? Strava koju osjećam pobjeđuje čak i  strah od smrti koja ne može biti gora od ovoga što me snašlo.

Otarasio sam se svih materijalnih stvari zbog kojih sam prodao dušu, zar mi Bog nije oprostio?

pitao se Bogdan…

***

Nakon pametno osmišljenog plana kako da preuzme vlast, Bogdan je predano radio na uspostavljanju dobrih odnosa sa ljudima koji mu mogu pomoći u njegovom cilju. Ne sluteći šta ga čeka u Beogradu  spremio se za poslovni put kako bi se susreo sa čovjekom koji mu može pomoći da ostvari svoje planove.

Na aerodromu sačekao ga je vozač koji ga je skupocjenim automobilom poveo do vile u kojoj je živio čovjek koji će mu omogućiti konačno da preuzme vlast. On je mogao uticati na one jače rangirane međunarodne saradnike da dovedu Bogdana na tu fuknciju i zadrže ga dok  god je poslušan.

Čovjek od sedamdeset godina koji ga je dočekao u bazenu vile na Dedinju nije bio ushićen povodom opštenja sa Bogdanom. On je mogao imati zbog količine moći i novca mladiće i djevojke koje poželi iz tog uprljanog svijeta politike i estrade, međutim na ovaj način htio je opipati do kojih mjera je Bogdan spreman ići za rad svog cilja. Trebao mu je neko prljav. Neko ko će pristati da žmuri na sva zlodjela kojima će svjedočiti kao budući  premijer. Neko ko će podržavati da se narod truje lošim sadržajem i hranom. Neko ko mrzi u dubini duše sebe, te će puštati da za rad sitnih benefita  proda svoje tijelo i svoju dušu.

Nakon noći pune bluda i prevazilaženja granica sopstvenog ponižavanja Bogdan je u avionu gledao kroz prozor i tražio mehanizme kako opravdati to što je uradio.

,,Istrpio sam da se stari prasac istresa na mene, ali ko će to znati? Jedna noć žrtve otvara mi vrata svijeta u kojem ću imati puno svojih podanika. Količina moći koju ću dobiti izbrisaće svu nemoć koju sam osjećao sinoć“.

Bogdanova percepcija na ono šta je uradio bila je iskrivljena. On je na to gledao kao na podvig, kao na rad za koji nisu sposobni baš svi. Priče koje je čitao o konkubinama uticale su da ubijedi sebi da radi ispravne strvari. Neko ko samo prodaje svoje tijelo ne može puno toga napraviti. Ali neko ko prodaje svoje tijelo, dušu, intelekt, obrazovanje i te kako može da se naplati.

Vrijediš koliko se unovčiš, a mene čekaju milioni ako ne i milijarde! Vrisnuo je u sebi u momentu kada je Montenegrov avion sletio u Zetu.

Prodavanje svog tijela osobama istog pola kojima nije skon na skali može se rangirati kao najmanji grijeh koji je Bogdan počinio.

Godinu dana kasnije on  je postao premijer Crne Gore. Tajni sporazum koji je sklopio sa vladarima iz sjenke podrazumijevao je žmurenje na mnoge zločine uz pomoć ministara koji su bili pod njegovom kontrolom.

Tajni sporazum koji je potpisao davao mu je ogromne moći, međutim morao je pristati da svoj narod drži zatvoren u okovima uz pomoć savremenih mehanizama. Kad su na to pristali predstavnici ostalih jačih država zašto ne bi i on?

,,Zemljani imaju potencijale baš kao njihovi preci iz prethodnih civilizacija. Prirodnom hranom, razvojem svijesti i uspotavljanjem kontrole nad sopstvenim umom čovjek bi mogao biti super biće. Mogao bi astralno putovati, čitati misli drugima, teleportovati se. Mogao bi imati razvijenu intuicju i balans u organizmu.

Ali tada mi ne bi mogli vladati njima. Mozak čovjeka antena je za kosmos. Ta antena se zapušava informacijama o poznatim ličnostima, materijalizmom, industrijskom hranom, zagađenjima raznim. Mi radimo za vanzemaljsku vrstu koja planira iznervirati planetu Zemlju toliko da ona ranjena zemaljane jednog dana zbaci prepoznajući ljudski rod kao virus. Radi s nama za te vanzemaljce i bićes vladar na planeti Zemlji. Mnogi političari i ne znaju da služe upravo ovome ali ti si imao privilegiju da to saznaš jer si naš. Zlo te hrani pa te neće odbiti ni ako si ga svjestan. I nije ovo hrišćanska fora djavo i bog, ovo je samo rat između naprednijih vrsta u kosmosu oko planete Zemlje“.

Bogdan je ostao u šoku nakon ovakve poruke koju je dobio. Filmove i knjige na ovu temu posmatrao je kao naučnu fantastiku međutim postao je svjestan da to nisu teorije zavjere. Dovoljno inficiran pređašnjim uticajima vanzemaljske rase imao je potencijal za  učešće u ovoj igri.

,,Šta dobijam ako pristanem na ovaj tajni sporazum sa vanzemljacima“ ? Odgovorio je kratkim pitanjem na poruku koju je anonimno dobio od svojih budućih šefova.

Pored toga što ćeš imati moć i novac, dobićeš energiju. Više ti neće biti potreban san, ništa te više neće boljeti i bićeš pošteđen od svih stradanja kroz koje prolaze, zemljani.

Nakon što je pristao Bogdan je godinu dana uživao u blagodetima svog postojanja. Putovao je prvom klasom, upoznavao predstavnike drugih država, holivudske zvijede, postao je pripadnik svjetskog džet seta. Uživao je u najboljoj hrani, piću, uživao je u najljepšim ženama svijeta. Počeo je da se drogira, ali zbog zaštite od vanzemaljske rase nije bio sklon nus-pojavama i fizičkom propadanju tijela. Bavio se sportom, razvijao razne bogataške hobije i pri tome osjećao se jačim nego ikada.

Nije imao ni najmanju grižu savjest što je dozvolio da se režirani scenario zatupljivanja ljudske svijesti sprovodi preko njegovih ovlašćenja u državi u kojoj je bio na čelu. Što su narodu više  bile zapušene  antene za razvoj, to je njegova antena  bila jača. Razvio je neke sposobnosti o kojima nije ni sanjao. Prije nego mu pozvoni telefon tačno je znao ko ga zove, a tijelo mu je bilo poletno poput pera.

Raspoložen u skupom odijelu, zagledan kroz prozor  aviona pri povratku iz Londona, Bogdan je razmišljao o svom djetinstvu. Dok je s ponosom posmatrao svoje cipele koje je kupio u Londonu i koje koštaju kao njegov prvi auto prisjećao se perioda kad je prikrivao rupe na svojim patikama kada je došao prvi put u Podgoricu. Bol koju je osjećao prilikom pokušaja prikrivanja svojih patika isplatila se jer sada osjeća ponos kad vidi sebe uspješnog i bogatog u očima drugih.

U tom momentu mira Bogdan je iznenada osjetio neke trnce po tijelu. Pogledao je oko sebe i umjesto ljudi koji su sjedjeli u avionu  vidio je sebe na svakom sjedištu. Uplašio se jako i popio gutljaj vode kako bi došao sebi, međutim tada mu je prišao stjuard koji je bio ustvari on. Uhvatila ga je panika te je pojurio ka toaletu ali i dalje je vidio u svakom putniku sebe. Nakon što se umio izašao je iz kabine u nadi da je halucinacija prestala ali sada su ljudi izgledali kao kosturi obučeni u njegovo odijelo. Počeo je da vrišti i da pokušava tražiti izlaz iz aviona ali bez uspjeha.

Nije znao da li je drogiran, da li je poludio, da li je kažnjen, omađijan. Počele su i fizičke tegobe. Počeo je da osjeća bol svuda po tijelu, kao da ga hiljadu noževa probija pao je na pod i počeo da moli za milost Boga, jer je samo za tu vrstu utjehe čuo.

Kada je sletio u Podgoricu situacija se malo primirila. Na aerodromu su opet bili ljudi u normalnom ljudskom obliku, mada su ga gledali čudno jer su svi uvidjeli da se s njim nešto čudno događa.

Fizičke tegobe usled teškog oštećenja jetre, halucinacije nastavile su da proganjaju Bogdana, koji je pokajući se za svoje grijehe otišao spas da traži u manastiru.

Tu naravno nije bio kraj njegovoj patnji jer se opet dao onima kojima nije trebao.

Ova hiperbola o Bogdanu (mamac  teoretiča zavjere) vjerovatno nigdje u svijetu nije istinita, međutim nažalost suština je ista, a da li će se pojedini  političari u Crnoj Gori  opeći i pokajati kao Bogdan pokazaće vrijeme.

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve