U DANAŠNJE vrijeme za zaradu je marketing jednako važan kao i dobar proizvod, a marketinški stručnjaci itekako dobro znaju koji psihološki trikovi pale kod mušterija.
Restorani se u osmišljavanju i prezentaciji jelovnika koriste trikovima koji osiguravaju da naručite najskuplja jela, te im ostavite što više novca, a da toga niste ni svjesni. Poredak jela na meniju, veličina i boja slova, količina fotografija, ništa to nije slučajno.
Dizajner Gregg Rapp, koji se 30 godina bavi dizajniranjem jelovnika, otkrio je koji su najčešći trikovi.
1. Znaju koliko je bitan prvi utisak
Niko ne čita jelovnik od korica do korica, a Gallupovo istraživanje pokazuje da ga prosječna osoba preleti pogledom u samo 109 sekundi. Ugostitelji zato znaju koliko je bitno ostaviti prvi utisak. Ovdje se koriste fontovima i listama koje je lako “skenirati” na brzinu, a pobrinu se i da su određena jela jasno istaknuta.
2. Proučili su kojim redom čitate jelovnik
Zadatak osobe koja dizajnira jelovnike je da zna koje dijelove ljudi najčešće prve gledaju, te da na ta mjesta stavi najskuplja jela.
Većina istraživanja pokazuje da ljudi pri pregledavanju jelovnika prvo gledaju u gornji desni dio, pa tamo završe jela koja žele najviše prodati. Ona su obično istaknuta većim slovima ili ilustracijom.
3. Ističu određene proizvode
Jednako kao što časopisi i novine ističu određene informacije, tako i ugostitelji ističu određena jela na koja vam žele svratiti pažnju. Obično se to radi pomoći fotografije, ilustracije, ukrasnih okvira, korištenja druge boje i slično, pri čemu se, naravno, radi o najskupljim jelima.
4. Koriste boje kako bi uticali na vaše osjećaje
Poznato je da određene boje kod ljudi, najčešće podsvjesno, izazivaju emotivnu reakciju, a marketinški stručnjaci to itekako iskorištavaju. U ugostiteljstvu najčešće korištene boje su crvena i plava. Recimo, riblji restorani često koriste plavu boju jer je ljudi povezuju s morem, šumom valova, svježim povjetarcem na licu…
5. Ne pretjeruju s fotografijama
Koliko fotografija ćete vidjeti na meniju zavisi o tome o kakvom se restoranu radi. Ako je svako jelo predstavljeno fotografijom, vjerojatno je riječ o fast foodu ili nekom jeftinijem restoranu, luksuzniji restorani uglavnom izaberu jedno jelo po stranici koje će ilustrirati fotografijom. Rapp tvrdi da to podiže prodaju jela na fotografiji za čak 30 posto.
6. Koriste egzotične opise
Rapp kaže da opis koji će zainteresovati kupca pomaže u podizanju prodaje za 27 posto, pa ne čudi da je puno truda uloženo u predstavljanje čak i najobičnijeg jela. Primjera radi, umjesto da napišu “riblji file”, često ćete na jelovniku moći vidjeti nešto poput “sočan file italijanske ribe”. Takođe, vjerojatno je veća šansa da ćete poželjeti nešto što je opisano kao “čokoladni kolač ispunjen džemom od borovnice i prekriven kremastim namazom od kikirikija” nego “kolač s maslacem od kikirikija i džemom”. Zaigrat će na kartu vaše nostalgije pa ćete umjesto obične pite s jabukama dobiti priliku uživati u “bakinoj domaćoj piti s jabukama”.
7. Paze kako ističu cijene
Vrlo često ćete naići na jelovnike u kojima je cijena istaknuta samo kao broj, bez oznake valute. To se radi zbog toga da bi se mušterije što manje podsjećale da obrok moraju na kraju i platiti i kako bi se usredsredile na narudžbu, a ne na cijenu. Ponekad se na meniju nađe obrok koji je očito veoma skup, ali on nije tu zato što se restoran nada da će ga prodati, već kako bi druga jela pored njega djelovala jeftinije.
izvor index.hr