Za aktuelno.me
Piše: Ivona Bujišić
Sestre Tina i Mia nakon priznanja jedna drugoj da imaju problem sa mentalnim zdravljem odlučile su pomoći sebi izlaskom iz komfor zone.
Mia koja je udajom i ostavarivanjem u ulozi majke zadovoljila forme koje sredina očekuje od nje i Tina koja je ostala neudata bez poroda na primicanje klimaksu i krizu srednjih godina odreagovale su isto. Osjećale su strah od budućnosti, žal za prošlošću, konstantan grč u stomaku i srcu, beznađe i tugu.
Tina je bila informisana zbog raznih iskustava koja je sticala na putovanjima tako da je od raznih ljudi čula za liječenja putem aktivacije pinealne žlijezde. Kako je odlazak na ajahuasku u Južnu Ameriku iziskivao više troškova, ona se odlučila za tretman magičnim pečurkama u Amsterdamu.
Pinealna žlijezda posmatrana iz ugla savremene medicine ima ulogu lučenja melatonina- hormona koji reguliše budnost i spavanje. Doktori ne osporavaju njenu ulogu u ljudskom organizmu na fizičkom nivou međutim njenu vezu sa ljudskom dušom pretežno poriču.
Stare civilizacije znale su za važnost ove žlijezde za ljudski duh, ona je centar izučavanja hinduizma dok moćnici iz hrišćanskih redova tajne pinealne žlijezde čuvaju za sebe.
Ova žlijezda nakon rođenja smanjuje se usled spoljašnjih faktora. Zagađena sredina, flor, razni toksini, suženje svijesti kroz razvoj nepotrebnih misli, razne savremene distrakcije na koje se ljudi primorani (posao) ili navučeni (telefoni, društvene mreže) utiču na to da ona zakržlja i obavlja samo funkcije regulacije fizičkog funkcionisanja organizma.
Ona se može aktivirati tehnikama disanja, raznim vrstama meditacije, energetskim stimulacijama, pretjeranim trčanjem, izbjegavanjem svih uzročnika njenog smanjivanja. Za one ljude koji to ne mogu izvesti sami tu su psihostimulansi na bazi DMT-a koji prečicama proizvode višak hormona koji akriviraju pinealnu žlijezdu. Jedna od tih prečica su magične pečurke koje nam je priroda podarila da je bolje upoznamo.
Ulazak u duhovni svijet koji je nevidljiv ,,normalnom“ čovjeku omogućava aktivacija ove žlijezde ili narodski rečeno trećeg oka.
Sopstvenu podsvijest, karmu, entitete koji su oko nas, fukcionisanje prirode ne možemo vidjeti očima u trećoj dimenziji, zato je tu treće oko koje usled aktivacije otvara put ka astralu i višim dimenzijama.
Bez ikakvog prethodnog truda i znanja, uz hrabrost da se uđe u nepoznato dovoljno je samo pojesti magičnu pečurku, LSD, ajahuasku, kaktus pejotl, meskalin i već smo tu, u dvorcu svog unutrašnjeg svijeta. A šta ćemo u njemu naći? To zavisi od toga kakav smo život do tada vodili.
Mia, kojoj je Podgorica bila metropola posle Opasanice u kojoj je odrasla prvi put je ušla u avion. Grad u kome živi kroz prozor posmatran bivao je sve manji, a njeno uzbuđenje s početka uzlijetanja nije janjavalo do kraja ovog puta.
Strani jezik prijao je njenim ušima i u sebi je osjetila da ovaj put predstavlja pretkretnicu u njenom životu.
Umorne od puta u večernjim časovima sestre su konačno stigle u centar za liječenje bolesti duše. Prijatni domaćini dočekali su ih iz ukusnu večeru koja je bila poslužena u zamračenoj prostoriji koju su osvjetljavale samo mirisne svijeće. Meditativna muzika u pozadini nije ometala domaćine i duhovne učitelje da objasne učenicima postupak operacije ljudske dušem putem psihodelika.
Osnivač najpoznatijeg centra za liječenje magičnim pečurma u Evropi – Aleksandro obratio se prisutnima nakon večere sledećim riječima:
”Zahvalan sam i srećan na povjerenju koje nam ukazujete samim tim što ste odlučili baš u našem centru pronaći rješenje za svoje probleme. Kao što svi već znate, ja sam Aleksandro Divino, psihijatriju sam završio u Barseloni i ovoj centar oformio sam zbog ideje da spojim tehnike savremene psihijatrije i istočnjačkih religija u cilju pomaganja svojim pacijentima.
Kad ste se već usudili na ovaj korak, vjerujem da ste informisani o pinealnoj žlijezdi i njenom uticaju na psiho-fizičko zdravlje. Uz pomoć hipno-terapije, meditacije i aktivacije epizife posredstvom magičnih pečurki ući ćemo dublje u vašu podsvijest, vidjeti šta se tamo dešava a zatim otpustiti sve traume koje smo za života sakupili”.
Tina nije znala odakle potiču njene anksioznosti, pa je i prije samog tretmana osjetila ogroman strah. Uprkos njemu pojela je porciju pečuraka koju joj je doktor odredio.
Pritisak u grudima, cigla u stomaku, pojačano znojenje, glavobolja, mučnina koje je osjećala svakodnevno mjesecima postepeno su se smanjivali dok je doktor uvodio u meditativno stanje.
Nakon oslobađanja od svih misli, i senzacija u tijelu Tina je prvi put u životu osjetila ćistu prisutnost. Bila je samo svijest, duh koji bitiše u ležećem položaju u nekom mjestu pokraj Amsterdama. Čulni nadražaji su se utišali a duhovni izoštrili te se osjetila kao energija koja može izaći iz sopstvenog fizičkog tijela kojim je bila prije toga vezana. Krenuvši da izvodi astralnu projekciju usled početka djelovanja DM-a na njenu epifizu učitelj ju je svojim glasom podsjetio da se vrati u stanje razuma.
Tina imaćeš kad letjeti gore, danas je prvi dan tretmana kada letimo unutra. Idemo unutar tebe, što dublje dođemo do tvojih korijena to ćemo kasnije moći više poletjeti.
Tina se odjednom vođena hipno instrukcijama doktora našla ispred prekrasnog svijetlećeg zamka. Dok je koračala ka njemu zamak je mijenjao sve dugine boje a ona je vođena glasom svog vodiča otključala vrata zamka tačnije svoje podsvijesti.
Zamak je bio podijeljen na više spratova a na svakom spratu nalazilo se nekoliko soba. Po ulasku u zamak, duž hodnika prva vrata sa lijeve strane bila su crvene boje sa natpisom rođenje. Bez ikakvog straha ne znajući šta je čeka spustila je kvaku, zakoračila u sobu i odmah potom Tina je upala u crveni balon pun krvi i vode u kome se počela utapati. U tom balonu koji je simbolisao matericu njene majke vidjela je i svoju sestru blizankinju Miu. Njih dvije usisavalo je nešto kao vakumom kroz jedan kanal međutim zbog lošeg pritiska iz balona Tina je zaglavila u tom kanalu gubeći kisionik i mogućnost da diše. Tinina svijest je posmatrala ovu Tinu u zamku kako se davi, i koliko god joj je bilo teško shvatala je da na taj način liječi prvu traumu koju je dobila dolazivši na ovaj svijet.
Poznato je da je čin rođenja traumačin za svu novorođenčad, pogotvo kada je majka naiskusna i uplašena i ne zna dati nagon na način da beba izađe brzo iz materice. Majka dvije blizankinje bila je mlada, rađala ih je u seoskim uslovima te je to ostaviolo traume na živote dviju sestara iako su one to zaboravile i nisu bile svjesne toga prikom života kao i mnogo ljudi danas. Usled zakržljavanja epifize pamćenje slabi te sjećanja iz materice, s porođaja i ranog djetinjstva gubimo. Aktivacijom ove žlijezdi na seansi Tini su se vratila sva zaboravljana sjećanja u kojima su se krili razlozi za njeno loše psihičko stanje.
Nakon traumatičnog prolaza kroz taj kanal Tina se našla ponovo u hodniku zamka i na vratima sledeće sobe pisalo je nemoć. Tinina svijest posmatrala je Tinu kao malu djevojčicu koju roditelju biju zbog gubitka ovce. Težak seoski život ,manjak znanja i strpljenja uslovio je da Tinini roditelji koriste batine kao mjeru vaspitanja što je ostavilo velike posledice. Tina nije bila toga svejsna prije ove senase, čak je sama znala govoriti sestri ,,Batina je iz raja izašla“, međutim sada kada gleda sebe kao dijete od tri godine koje nije svjesno šta je skrivilo shvata koliko je to bilo monstruozno od strane njenih roditelja. Prihvati bol, oprosti roditeljima, nisu znali bolje i izađi iz te sobe. Rekao joj je doktor umiljatim glasom, a Tina ga je poslušala.
Sledeća soba u koju je Tina ušla nosila je natpis učitelj. U njoj se nalazila mala Tina koja u seoskoj školi ( gdje je bila jedan od nekoliko učenika )radi pismenii zadatak. Tog dana bila je jedina na nastavi jer je njena sestra imala stomačni virus,a ostali učenicu nisu došli zbog vremenskih nepogoda. Učitelj je iskoritistio prliku da dodiruje malu Tinu po preponama , govoreći joj da se opusti da je to samo masaža. Kasnije ju je učio kako se daje vještačko disanje i molio je da ga miluje po preponama jer se kako je govorio povrijedio na biciklu. Tina kao mala djevojčica nije razumjela o čemu se radi, cijelog života je sumnjala da je učitelj toga dana seksualno zlostavljlao, ali tek danas na seansi shvatila je da je za malo bila žrtva silovanja i da zbog toga nije vjerovala muškarcima.
Moraš mu oprostiti Tina i izaći iz sobe, rekao je doktor koji je slušao opise soba od strane Tine koja je istraživala svoju podsvijest.
Potrebu da se osveti učitelju savladala je i izašla iz sobe.
Već umorna od suočavanja sa svojim mrakovima Tina ušla je u sledeću sobu pod nazivom strah. Dok je koračala mračnom sobom osjećala je kako po zidovima šetaju velike bubašvabe, vidjela je obrise zmija po podu i pacove po ćoškovima prostorije. Oduvijek je imala strahove od istih te je počela vristati iz sveg glasa.
Doktor joj je rekao da legne po sredini sobe i da se fokusira na svoje disanje uprkos zmijama, pacovima i bubašvabama koje hodaju po njoj. Poslušala ga je. U početku je vristala i osjećala najveći strah do tada međutim što je više osjećala svoje disanje to je bolje prihvatala situaciju u kojoj se nalazi. Kada se opustila i kada je uvidjela da nije u opasnosti već da se strah samo igra sa njom , Tina je napustila i tu sobu.
Sledeća soba nosila je naziv ljubomora. Ne znajući kakvu štetu sebi čini Tina je stalno izazivala ljude da joj zavide. Sva ta energija ljubomore samo se njoj vraćala u vidu nemira. Takođe u ovoj sobi vidjela je sve bivše partnere koje je nekada povrijedila. Svaka negativna misao od strane drugih ljudi bila je energija koja je ulazila opet u nju. Toga Tina ranije nije bila svjesna, međutim ova soba bila je puna crnog dima, a Tina je tačno znala od čega dolazi. Osvijestivši svoje greške iz prošlosti Tina je napustila i ovu sobu.
U sledećoj sobi pod nazivom očekivanja, Tina je bila sa voljenim suprugom i djecom i koliko god je tuga stezala njeno srce jer to u realnosti ne postoji, ona je prihvatila da takva želja postoji ali da ona može biti srećna i ako se to nikada ne dogodi.
Poslenja soba sa bijelim vratima nosila je naziv smrt. Uplašena Tinina svijest nije mogla ni da pusti Tinu da udje u ovu sobu nakon čitanja naziva. Doktor je ohrabrivao međutim Tina se dugo opirala ulasku, plakala je i u hipnozi i na javi. Nakon što je ušla u sobu morala se trnovitim putem kao lavirintom provlačiti do jednog čoška gdje se nalazio fetus kojeg su izvadili njenom voljom iz njene materice kada je imala dvadeset godina. Bijes, kajanje, ljutnja, tuga, vrištanje, plakanje, žaljenje kao da nisu imali kraja. Tina je mislila da ovo već ne može preživjeti i da se iz ove noćne more želi probuditi po cijenu smrti. Uz pomoć instrukcija doktora uspjela je provući se i uzeti to stvorenje u ruke, riješena da umre ako treba samo se ovo završi. Nakon što se suočila s tim, automatski stvorila se opet u hodniku.
Bila je to poslednja soba prvog sprata zamka Tinine podsvijesti. Tina je osjetila olakšanje i doktor joj se u tom trenutku obratio.
Tina prešla si prvi od sedam spratova tvoje podsvijesti. Sledeći spratovi vezani su za karme tvojih predaka, za pobude ih kojih su te roditelji začeli, za devet mjeseci života u materici i za prošle živote.
Veliki dio posla smo odradili, sada ću te probuditi iz hipnoze, a ti ćeš se možda osjećati malo umorno, ali resterećeno. Prošli smo kroz sve traume iz ovog života koje su ostavile trag na tvoje psihičko zdravlje tačnije tvoju dušu.
Tinina svijest vratila se u Tinino tijelo koje je ležalo na strunjači. Iako nije mogla odmah da se pomjeri suze radosnice lile su niz njeno lice. Kada je napokon ustala osjećala se kao neka esktremno debela osoba koja vuče cijelog života stotinu kilograma viška i odjednom magičnim stapićem neko učini da sav teret kilaže nestane.
Osjećala se kao da je cijelog života živjela sa izglibanom šoferšajbnom koju je konačno očistila. Sve je imalo smisla, sve je bilo onako kako treba. Osjećala se bolje nego kada je probala čisti kokain u Boliviji. Boje su bile predivne, čula su bila izoštrena i sve je odjednom imalo nekakvog smisla.
Prvi put u životu Tina se osjetila živom, osjećala je svaki svoj udah i izdah i zahvaljivala se na njima. Sve tegobe fizičke i psihičke su nestale. Uspostavila je konekciju sa nekom većom silom i obećala je sebi da je neće više nikada prekidati već da će raditi na njoj. Oprostila se svima koiji su je povrijedili a što je najvažnije Tina je oprostila sebi. Oprostila je sebi sve godine lutanja i više se nije krivila zbog izgubljenog vremena. Nisam znala bolje, zahvalna sam na ovakvom iskustvu u svojim četrdesetim godinama jer sada znam kako dalje. Nigdje nisam zakasnila imam dovoljno vremena na ovoj planeti zemlji uživati u ovom tijelu, a samim tim i pripremiti se za ono sledeće koje ću dobiti po zasluzi.
Probudivši se ujutro sva nasmijana i srećna zagrlila je svoju sestru Miu koja je toga dana trebala ići na seansu i rekla joj je da neće biti lako ali da i te kako vrijedi.
U međuvremenu Tina je uživala u svom postojanju pripremajući se za ostale lekcije koje će naučiti na ovom kursu samospoznaje.