Ogledalce, ogledalce, što visiš na zidu reci mi sad šta imaš u vidu? U ogledalu vidimo jedno, a na fotkama nešto sasvim drugo. Evo u čemu je fora.
Spremate se da izađete, spremate pozu za slikanje pred ogledalom, sve je na svom mjestu, veoma ste zadovoljni kako izgledate, onda napravite par fotki i dođe vam da se šlogirate kako izgledate.
Ko tu laže? Ogledalo, da li nas to oči izdaju ili nam loša kamera na telefonu?
Sjedite da ne padnete u nesvjest, ali ogledalo i oči nas lažu, istinu pokazuje kamera. Fora je u tome da dok gledamo odraz u ogledalu, tad smo opušteni. Zapravo, ne fokusiramo se na sve, već samo na određene djelove lice.
U ogledalu uglavnom gledamo iz ugla koji nama odgovara, dok fotografije nastaju na različite načine. Živio selfi, pa možemo da se namjestimo onako kako bismo bili zadovoljni rezultatom. Kad nas neko drugi fotka, to nije uvek ugao koji odgovara za naše lice sa naslovnice.
Svaka prostorija ima različito osvjetljenje, a svako osvjeteljnje ima svoju temperaturu koju u ogledalu ne primjećujemo. Kamera hvata sve živo.
Važna stvar na kraju – u ogledalu vidimo odraz sebe, dok kamera zabilježava ono što vide drugi.
U svakom slučaju, kamera nema uopšte ukusa.