Džordžija Tan je 20 godina vodila unosan i užasavajući biznis – otmica i usvajanja djece kao direktorka Društva za dječji dom u Tenesiju. Danas se gotovo niko ne sjeća kada je tačno njen dom zatvoren, no to je bilo početkom decembra prije 69 godina kad je tzv. kuća horora zaključala svoja vrata.

Džordžija Tan

To je mjesto promijenilo živote više od 5.000 djece, a nezamislivi užas toga mjesta i danas odjekuje ne zato što su mnoga djeca iz njega bila zlostavljana siročad, već zato što što su bili ukradeni, piše Biznis Insajder.

Malo poznata priča privukla je pažnju autorke fikcije Lise Vingejt kad je vidjela kasnovečernju TV epizodu “Smrtonosne žene” o gospođi zla, Džordžiji Tan.

“Pitala sam se da li je to istina ili je priča pretvorena u senzaciju za TV. Morala sam znati više”, rekla je Vingejtova za BI.

PREKO 20 GODINA PRODAVALA KIDNAPOVANE BEBE

Džordžiji Tan posao je cvjetao 26 godina, od 1924. do 1950. godine. Procjenjuje se da je tokom dvije i po decenije otela odnosno ukrala roditeljima oko 5.000 beba i preprodala ih novim porodicama.

Djecu je krala onima od kojih je to bilo najlakše, od siromašnih porodica. A, iako za to nema nepobitnih dokaza, nije isključeno da se ovim kriminalom nije bavila još i duže.

Imala je 33 godine kad je 1924. iz Misisipija doselila u Memfis u Tenesiju i dobila čelno mjesto u organizaciji za pronalaženje novih roditelja i nove porodice nezbrinutoj djeci.

Organizacija se zvala Tennessee Children’s Home Society i do tog trenutka svoj dio posla s nalaženjem usvojitelji djeci naplaćivala je od novih roditelja 7 dolara za usvajanje na području Tenesija.

Skroman iznos služio je dobrotvornoj organizaciji kako bi mogla da funkcioniše. Ali, Džordžiji Tan to nije bilo dovoljno. I preko noći stvari su se promijenile.

Odjednom je eksplodirao broj usvojene djece. Ali ne bilo kakve i bilo gdje. Naknadno će se ispostaviti da je 80 odsto usvojene djece preko organizacije Džordžije Tann išlo usvojiteljima u Njujorku i u Kaliforniji, u bogate djelove SAD-a.

Njena omiljena šema bila je vožnja siromašnim djelovima grada, biranje najljepše djece, zatim bi im ponudila vožnju u njenom sjajnom crnom luksuznom automobilu. Jednom kad su djeca ušla unutra, obično više nikada nisu vidjela svoje porodice.

NAJTRAŽENIJI SU BILI S PLAVIM OČIMA I PLAVOM KOSOM

Najbolje razdoblje bilo joj je od 1940. do 1950. kada je prodala oko 3.000 djece, što bi značilo skoro jedno dnevno. Prodavala je samo bijelu djecu, a naročito dobru prođu na tržištu imala su ona sa plavom kosom i plavim očima.

Ali, pitanje je koliko dugo bi se neko mogao baviti ovim poslom prije nego što ga uhvate? Pretpostavimo godinu, dvije – maksimalno tri. Vjerovatno ih je krala porodicama koje su ionako imale mnogo djece pa je bila uvjerena da neće ni primijetiti ako jedno nedostaje. Osim toga, sirotinja nije imala ni mogućnosti, ni novca da pokrene istragu za svojim nestalim mališanima.

Ako bi prijava o nestanku i došla do policije, uticajni prijatelji Džordžije Tan pobrinuli bi se da se sve zataška. U tome joj je naročito pomagao tadašnji gradonačelnik Memfisa E. H. Kramp, izrazito moćan i uticajan čovjek.

Što je najgore, policija bi joj čak ponekad pomagala u otmicama.

Tan nije samo ciljala siromašne porodice. Imala je dobar uvid i na djecu koja bi se rađala u zatvorima ili psihijarijskim bolnicama.

U nekim slučajevima Tan nije bila sigurna ni jesu li djeca uopšte rođena u porodilištu. Bilo je bitno samo da su njeni “dobavljači” nabavili bebu, da je stvar zakonski osigurana, a rodiljama bi saopštavali da je dijete umrlo.

Kad bi se dočepala djeteta, prodavala bi ga dalje, a svoj je biznis čak oglašavala i u novinama. U ono vrijeme, imućniji bračni parovi iz Njujorka ili Los Anđelesa bili su spremni da plate velike svote samo kako bi mogli da usvoje dijete. Tako bi, preračunato u današnje vrijednosti, za jedno dijete plaćali i po 70.000 dolara. Riječ je bila, naravno, o ljudima koji su svoje roditeljstvo doživljavali tako da su htjeli dijete određene boje očiju, kose…

I dok je Džordžija Tan plivala u novcu, još uvjek nije zarađivala onoliko koliko je zapravo mogla. Strašan je podatak da su djeca u njenom Tennessee Children’s Home Society boravila u tako lošim uslovima da je tamo umrlo čak 500 mališana. Razlog su bili glad, bolesti, zlostavljanje, hladnoća a ponekad bi i sama Džordžija Tan ubijala djecu koju su sahranili u neobilježene grobove.

O svemu se konačno saznalo kad je Gordon Brauning, inače politički neprijatelj njenog prijatelja Krampa, izabran za guvernera Tenesija. Vrlo brzo je pokrenuo istragu.

Tan je dobro znala da se bez Krampa na vlasti može pozdraviti s poslom i da će ju otkriti svaka istraga, koliko god bila površna.

Zasluženu kaznu ipak nije dočekala. Umrla je od posljedica raka materice samo dva dana poslije pokretanja istrage. Dva mjeseca poslije Tennessee Children’s Home Society je zatvoren.

Narednih decenija američka javnost svjedočila je stotinama slučajeva u kojima su djeca tražila svoje biološke porodice kojima ih je Džordžija Tan otela, odnosno da su njihovi biološka braća i sestre ili biološki roditelji koji su bili živi, zdravi i uopšte nisu zanemarivali svoju djecu, tragali za svojim nekada mališanima.

Komentari

avatar