Utorak, 19 Marta, 2024
Rubrika:

Oprosti im Bože, ne znaju što čine

Dok smo mali gledamo ih kao autoritete i sa nekom dozom strahopoštovanja ali kad napredujemo i kad ih pogledamo realno i objektivno shvatimo da je većina njih  ispod prosjeka.

Za aktuelno.me

Piše: Ivona Bujišić

Nesporno je da Crna Gora zajedno sa ostalim balkanskim državama kasni u razvoju zbog svoje geografske pozicije, mučne istorije ratovanja, ukorijenjenog primitivizma i surovog patrijarhata. Međutim pitam se jesu li to samo izgovori i da li veću odgovornost za siromaštvo na svakom polju nose političari i duhovnici sa ovih podneblja?

Društvena uređenja kroz istoriju uticala su da čovjek ojača svoj ego i da on postane sastavni dio skoro svakog pojedinca. Ako jedan pilićar vođen egom proda više pilića od konkurentnog pilićara osporavajući njegov kvalitet  to neće uticati na život građana. Međutim, borba oko prijestola vođena egom dovodi do gubitka ljudskih života i do života na rubu egzistencije.

Ivona Bujišić

Hronološki gledano prvi uzročnik za ovakvu situaciju u kojoj se Crna Gora našla je nizak stepen razvoja svijesti pojedinaca. Uzroci za to su brojni. Manjak znanja, zavisnost od loših sadržaja zbog bijega od realnosti, manjak vremena za samopoznaje zbog borbe za golu egzistenciju. Jedan dio otežavajućih okolnosti za razvoj čovjeka možemo pripisati surovom sistemu preživljavanja. Ipak, zbog slobode izbora kad je kreiranje slobodnog vremena u pitanju ne možemo za kolektivni primitivizam skroz okriviti sistem. Moramo preuzeti dio odgovornosti za svoju lijenost za znanjem i samopoznajom. Istorija jeste kriva ali smo više krivi mi sami.

Ovdje se trebamo osvrnuti na roditelje. Vaspitavali su nas najbolje što su znali, ali ipak to nije bilo dovoljno jer ni oni sami nijesu imali od koga naučiti. Naravno, postoje izuzeci ali govorimo o grubom prosjeku u Crnoj Gori.

Ometeni mnogim faktorima da sami duhovno i intelektualno napreduju roditelji su nam svojim primjerom pokazivali pogrešno. Mladi  i neiskusni sa nasleđem od svojih roditelja, nespremni da se stručno edukuju o tome kako se vaspitavaju djeca množili su se i stepen razvoja njihove djece u odnosu na njih same odvijao se jako sporo.

Otac zadojen nacionalizmom koji uredno prati političku scenu, radi neki trivijalni posao i pri tome vodi boemski život sigurno neće imati vremena da se posveti razvoju djeteta koji je ključan u ranim godinama formiranja ličnosti. Majka koja je domaćica i koja sa komšinicama ispija kafe, komentariše šta radi čaršija i gleda telenovele takođe će propustiti da usadi svom djetetu prava interesovanja i glad za znanjem koja bi uticala da se istinski obrazuje i postane osviješćen pojedinac koji bi ulazio u sastav osviješćenog društva.

Drugi bitan faktor koji utiče na svijest pojedinca jesu oni koji nas takođe uče o životu. To su vaspitači, učitelji, nastavnici, profesori.

Prošla sam kroz razne škole i fakultete pa se ne sjećam da me iko išta naučio. Stručne pojmove da, ali niko od njih nije uticao na razvoj moje svijesti i podspješivanje kreativnog, logičkog ili kritičkog razmišljanja.

Dok smo mali gledamo ih kao autoritete i sa nekom dozom strahopoštovanja ali kad napredujemo i kad ih pogledamo realno i objektivno shvatimo da je većina njih  ispod prosjeka. Na fakultetima i na utrkama za posao profesora cijeni se koliko je neko vrijedan i spreman da uči napamet i koliko neko zna da se lakta kako bi se izborio za svoje radno mjesto. Politička podobnost takođe igra jednu bitnu ulogu. Danas ako iza ministarstva prosvjete stoji politička partija kojoj ne pripada određeni kandidat za posao  (makar imao kvaliteta ) prilika njegova za dobijanje tog posla biće umanjena. Takođe valja pomenuti da su to obično ljudi prosječne inteligencije i talenta jer oni sa malo većim kapacitetima uredno će izbjeći rad u prosvjeti.

Ipak, na kraju ispada da su niske plate u skladu s njihovim zaslugama i mogućnostima.

Kad bi postojali mehanizmi za pravdu pojam pobude bio bi dominantan  prilikom ocjene da li neki od pojedinaca može  biti dio zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti.

Kakva je pobuda jednog političara koji cijelu svoju kampanju bazira na sakupljanju sljedbenika na osnovu zajedničke mržnje prema nekome?

Koji je tvoj dominantni program za poboljšanje života građana? Pljuvačina po prethodnicima?

Ta energija mržnje prema njima me hrani i dovodi mi  sve one koji takođe mrze. To je moj glavni fokus koji će mi možda i otvoriti vrata u svijet vladanja. Vladanja nad ovcama – reče jedan mladi političar u povjerenju drugu svom.  Vidiš li koliko ima nacionalista, moram iskoristi njihovu glupu ideologiju u svoju korist pretvarajući se da dijelim njihovo mišljenje.

Ako se na mržnju odgovara mržnjom postavlja se pitanja kada i da li ona uopšte prestaje?

Kod nas najveću potrebu za isticanjem imaju prosječni građani. Dosta kvalitetnih ljudi ostane u sjeni zbog nesigurnosti i nevjere u sistem i samim tim daju prostora prosječnim da se laktaju. Takođe jedan dio kvalitetnih ljudi pronađe se u nekim drugim poslovima tako da ispada da u politiku najviše ulaze oni koji ni sami ne vladaju sobom i koji su željni pažnje.

Porivi za bavljenjem politikom obično počivaju na pogrešnim pobudama. Želja za moći, za funkcijama, za vladanjem. Mržnja prema kolegama, ljubomora, novac.

Kad uspiju da uđu u ring bilo u poziciji ili opozicii tu se onda odigrava pravi rijaliti. Zanemaruju se sva egzistencijalna pitanja zbog prepucavanja sa protivnicima a nekad i sa ljudima iz iste partije ili koalicije.

Mržnja koja se množi na taj način budi sve najgore osobine kod čovjeka, pa će i onaj koji je imao kvaliteta – izgubiti ih.

I ovdje naravno postoje izuceci ali su nažalost jako rijetki.

Tužilaštvo ne moram ni da pomenem, jasno je kao dan kakvi ljudi u Crnoj Gori mogu biti na vrhu tužilaštva i jako mi je drago što imamo reprezentativni primjer za to. Očigledan i neukom čovjeku.

Svjedok sam kroz posao advokatskog pripravnika i korupcije kad su najviše sudske instance u pitanju.

Do kakvog zaključka možemo doći? Do stare izreke ,,Vlast je ogledalo naroda“ i u Crnoj Gori zbilja jeste.

Kad su pojedinačne ćelije jednog organizma slabe, ne može se očekivati od  organizma da funkcioniše normalno, pa ni od njegovih glavnih organa.

Zbog sve ove agonije u kojoj se nalazi Crna Gora, sve veći broj ljudi okreće se vjeri. Ja iskreno ne znam za primjer gdje je neko ušao u vjeru duboko zbog kakve sreće koja ga je zadesila, obično to bude iz očaja.

Dakle, opet dolazimo do pobude koja počiva na očaju.

Dok sam posmatrala vjernike u manastiru Dajbabe moja ruka sama je uzela telefon i iskucala jednu pjesmu.

 

Ne čujem ptice od svojih misli

Kojima prizivam Boga misleći da sam mu bliži

Putem uma njega nećeš stići

Jednostavno je

Pronađi me u ptici.

 

Ja sam tvoj udah i izdah

Tvoj sluh, tvoj ukus i miris

Tvoja tama i tvoja svjetlost

Ja sam vjetar koji te dira

Violina što ti svira

Ja nisam strah i nisam bol

I nemoj da te oni tjeraju u zagrljaj moj.

 

Oštar bol cvrkut ptica siječe

Postaješ gluv na njihovo umijeće

A tada mene teže ceš naći

Traži me kad si miran

Jer utočište ako tražiš

Ostavićeš me kad osnažiš.

 

Prva strofa ukazuje na manjak prisustva i svijesti kod ljudi koji dolaze u crkvu i na pogrešan način uz pomoć hrišćanskih duhovnika i tehnika pokušavaju pronaći boga. Kroz nabiflane molitve, kroz molbe i žalbe. Ispovijesti, pričešća, prekrštavanja i mnoštvo drugih simboličkih radnji.

Konekcija sa bogom, vrhunskom inteligencijom, kosmosom kako ko naziva uspostavlja se kada je um miran. Tijelo je instrument za spajanje sa izvorom, a tijelo kao energetsko polje ne može se osjetiti dok god imamo misli  i dok nismo u sadašnjem trenutku.

Prava molitva je nalik meditaciji, nalik umjetnosti, tijelo se samo povezuje sa izvorom i izvodi samo od sebe neke pokrete ili nakon što postigne stanje mira kroz govor duše ili mantre razgovara sa Bogom o svojim boljkama , potrebama i namjerama. Ako tijelo samo od sebe  ima potrebu da kleči ili da se prekrsti uradiće to i spojiće se sa bogom. Naučene izvedbe i činjenje istih zato što tako treba il zato što to neki duhovnik očekuje od nas sigurno nas neće povezati sa svevišnjim.

U dalju analizu pjesme neću ulaziti jer ne želim skrenuti sa teme koja se bavi uzročnicima zašto smo na niskom stepenu razvoja u svakom smislu pa i duhovnom.

Što je veća muka naroda, što je manje poznavanja sebe, psihologije i prave duhovnosti to su ljudi više skloni nalaziti utjehu u crkvi na način da dozvoljavaju svetosavcima da ih vode i time jačaju svoju moć i uticaj na državu.

Upravo oni koji bi najviše trebali da se posvete duhovnom carstvu, na ovaj način bivaju zavedeni materijalnim svijetom i moćima vladanja i manipulisanja vjerom na osnovu očaja vjernika.

Ne ulaze svi u duhovne vode tom pobudom, ali kad vide da mogu da vladaju i nameću svoju volju, oni to uredno čine. Tako je bilo kroz istoriju, a tako je i sada kada je Crna Gora u pitanju.

Postavlja se pitanje do kad će moći tako, i da li će se Bog na kraju naljutiti na svoje lažne predstavnike i  kreatore raznih sistema koji onemogućavaju čovjeku da se razvija u duhovnom smislu na pravi način?

Sve i da se Bog naljuti on ništa sam neće morati da preduzme i ljudi će iskoristiti svoju slobodu izbora da sami sebe unište zbog sopstvenog ega.

S razvojem nuklearnog oružja treći svjetski rat kad se dogodi to će predstavljati kraj i biće to divan primjer nekoj sledećoj vrsti kako je ego i nadjačavanje snaga uticao na to da jedna vrsta sama sebe uništi.

Živa planeta Zemlja sa svom svojom ostalom prirodom koja bude gorjela obratiće se tada Bogu za naše spasenje  sa dobro poznatom rečenicom  ,, Oprosti im bože ne znaju šta rade“?

Ali oprost neće doći.

Jer smo i te kako znali, samo nismo umjeli od sopstvenog ega se odbraniti.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve