Za aktuelno.me
Piše: Ivona Bujišić
Kada bi me neki vanzemaljac upitao zašto su Zemljani sve više skloni depresiji, anksioznosti, ostalim mentalnim i fizičkim oboljenjima sigurno bih slijepo vjerovanje kao način ,,rada na sebi” uzela kao dominantan razlog zašto do iscjeljenja ne dolazi.
Šta je sve prethodilo stvaranju tog očajničkog slijepog vjerovanja kojim Zemljani vape za spasenjem?
Beba po rođenju je kao tabula rasa u smislu sopstvenog iskustva. Ona nosi u kičmenoj moždini zapise svojih predaka – ,,karmu”, međutim ego i lična karma još uvijek ne postoje.
Ubrzo nakon rođenja pod uticajem spoljašnjeg svijeta beba počinje da razvija to famozno JA, ili u prevodu taj popularni današnji naziv ego, koji mnogi koriste, a malo ga ko razumije.
JA SAM… dječak, djevojčica, mamin, tatin, bakin…
JA IMAM… tutu, igračke, mamu, tatu, kuću, drugare…
JA OSJEĆAM… radost, tugu, ljutnju, strah…
Ego počinje da se razvija sa vezivanjem za određenu ulogu, stvar, osobu, titulu, osjećanje.
Dan za danom, godina za godinom ta tabula rasa polako biva ispisana najrazličitijim iskustvima I znanjima. Svaka uloga koju imamo u ovom svijetu, svako osjećanje, svako iskustvo biva ugravirano u nju i mi stvaramo iluziju da je to naše JA. Na pitanje ko sam ja? Prosječni čovjek odgovorio bi… Ja sam Milan Marić hrišćanin, advokat, otac, sin, mršav, visok, vlasnik toga i toga, imam te i te hobije, proživio sam to i to, imam ovakve psihičke osobine?
A šta da si isti ti rođen u Africi u nekom plemenu, i da su te zadesile skroz drugačije okolnosti pa samim tim uvjerenja i osobine, da li bi i dalje ti bio ti?
Ni nakon ovog pitanja većina zemljana ne bi se oslobodila te iluzije da su oni ono što znaju i posjeduju, da su oni okolnosti koje su ih zadesile nastankom u određenoj materici.
Čovjek tako vremenom ispisuje svoju karmu, ili u psihologiji poznat termin svoju podsvijest i svijest. Sva iskustva kojih je svjestan i kojih nije svjestan skladište se i ojačavaju njegovo JA.
Kakve sve ovo ima veze sa slijepim vjerovanjem i religijama koje propagiraju taj koncept?
Paukova mreža satkana od životnih iskustava koja daje identitet čovjeku počinje da biva teret u mnogim situacijama. Nerazumijevanje te karme čovjeka sputava u procesu dešifrovanja samog sebe , da prevaziđe neka teška životna iskustva.
Zadojeni zabludom da iz raznih iskustava uče, zemljani se ipak vremenom sve teže bore sa životnim situacijama koje postaju sve zahtjevnij. Starost, bolest, preživljavanje, odgovornosti, smrt bližnjih, strah od smrti.
U takvim situacijama zbog manjka intelekta i spremnosti da ide u potragu za odgovorima na iskustvenom nivou čovjek prihvata onu religiju područja na kom je rođen. Pored toga naravno važnu ulogu igra i strah koji mu te religijske dogme usađuju od malih nogu prožimajući sliku đavola i pakla na svakom ćošku.
Takav čovjek koji ne zna ni zašto se krsti ili kleči na odeđeni način, koji ne zna simboliku ni suštinu čak ni sopstvene religije, slijepo će prigrliti sva vjerovanja i običaje i ne poštujući ni njihova pravila. Titulu ,,pravoslavac, katolik, musliman“ ugraviraće u svoj ego kao još jednu ličnu karakteristiku. Karakteristiku određene grupe ljudi koja mu daje osjećaj pripadnosti koji se obično pojačava osopravanjem, a nekad i mržnjom ljudima drugih vjera.
A karma kao memorijski zapis zapisan u svakoj ćeliji? Ostaće u čovjeku koji slijepo vjeruje u vidu tereta sve do njegove smrti, a nažalost i posle nje kao amanet potomcima.
Karmu čovjek ne može izbrisati ali može se sa njom suočiti, može je prihvatiti kroz prihvatanje prolaznost svega te izgubiti na taj način strah od smrti i konačno pronaći mir. Ovo je lako ukapirati na intelektualnom nivou, međutim da bi se doživjelo na iskustvenom nivou potrebno je vrijeme upornost i trud. Mudri prosvijetljeni ljudi ostavili su nam tehnike i načine, a na našoj slobodnoj volji je da li ćemo se njima posvetiti ili ćemo poći lakšim putem slijepog vjerovanja.