Odupiranje na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu

Glumac „Odupri se“ Grubiša je šef službe za animaciju u Kotorskom Festivalu pozorišta za djecu u kome radi tridesetak aktivista za koje se zna. Škola glume od koje ubira lijep prihod je takođe u prostorima Centra u kome redovno prima platu. Sve to može i izgleda sve to tako treba

Kotorsko kulturno ljeto, u gradu koji je doskorašnja vlast uvela u lavirinte opšteg haosa i pometnje, traje nekako samo od sebe. Jedina je ozbiljna priča KotorArt koji, sviđalo se to nekome ili ne, slažući se sa koncepcijom koja počiva na predstavljanju nadaleko poznatih umjetnika od formata koje želimo da vidimo i čujemo na ovim našim prostorima, sa manje ili bez domaćih snaga koje su se nadale i čekale poziv, funkcioniše po ustrojstvu evropskih manifestacija.

Mala Miu miu na predstavi
foto Skala radio

Na žalost, ne i pojedini njegovi segmenti koji su, u objedinjenoj ideji da ponuda bude na jednom mjestu, da lakše funkcioniše organizacija i da finansije ne budu gorući problem, udrobili svoje svaštarenje u opštoj priči čija je prijemčivost u samom startu plijenila. Primjer je Kotorski festival pozorišta za djecu, vlasništvo određenog broja navodnih kreatora i određene politike kojima djeca služe kao maskote i dekor. To odavno nije festival za djecu, odnosno manifestacija zamišljena da tokom godine razvija kreativne sposobnosti naših najmlađih, da im bude podstrijek i pružena ruka u početnim fazama prvih koraka u umjetnosti, onima koje pokreće mašta koja istinski može svašta. Toga tokom godine u Kotoru nema. A zato ima škole glume, oliti Dramskog studija “Prazan prostor” na čijem je čelu reditelj i profesor na FDU na Cetinju Petar Pejaković, direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu. Ovaj studio djeluje, pored Kotora i u Podgorici, Danilovgradu i Nikšiću i upisuje djecu i odrasle od 6 do 30 godina. U Kotoru, cijena po polazniku je 25€ (neki kažu da je možda 20 € ali to nijesmo mogli da provjerimo) na mjesečnom nivou a plaćanja su, iz humanih razloga ove humane družine, oslobođeni oni koji nemaju novca. Nije poznato imali li takvih, a ako ima koliko ih je?

Sa polaznicima rade predavači: glumac Slaviša Grubiša, psihološkinja Marija Backović, producent Milivoje Lakić i pozorišni reditelj Mirko Radonjić.

Zanimljivo je da je Slaviša Grubiša, glumac, zaposlen u kotorskom Kulturnom centru „Nikola Đurković“ kao rukovodilac programskog dijela poslova mimo sistematizacije i zakona na poslovima glavnog organizatora. Radi se o dokazanom kadrovskom rješenju koje je crnogorska javnost mogla da upozna na uličnim protestima „Odupri se“ na kojima je sipao iz svih oruđa i oružja raznobojne krilatice protiv aktuelne vlasti od koje je tražio da siđe sa scene i mjesto ustupi njemu i njegovim istomišljenicima. Glumca Grubišu je u Centar dovela nekadašnja vd direktorice Marija Bernard, kojoj niko živi ne može da odredi status i po čijem činodejstvovanju još uvijek boravi u prostorima čelnog čovjeka prve institucije kotorske kulture. Ona je vjenčana kuma bivšeg  predsjednika opštine Vladimira Jokića, što je bio osnovni kvalifikativ za dobijanje zvanja bez znanja, što se pokazalo tokom dvije godine djelovanja, sipanja i rasipanja novca poreskih obveznika Kotora onima koji su bili podobni i koji su podržavali neprirodnu vlast u Kotoru. Jokić više nije predsjednik. Malo mu je bilo da bude jednom pa je dva puta smijenjen. On je otišao a ona je ostala da još malo cijevči. A podnosila je dva puta neopozivu ostavku. Čudne su te ostavke na koje je  Savjet centra uložio  zamolnicu da joj se produži mjesec, pa onda dva puta po sedam dana jer se bez nje ne može ni kada bivša vlast odlazi u nepovrat. Sada joj ističe druga sedmica zamolnice čuvenog trojnog Savjeta penzionera koji će morati, zbog brojnih odluka koje su donosili na svoju ruku i svoj (Jokićev)način, da se pojave pred revizorima. Vjerujemo ubrzo.

Glumac „Odupri se“ Grubiša je šef službe za animaciju u Kotorskom Festivalu pozorišta za djecu u kome radi tridesetak aktivista za koje se zna. Škola glume od koje ubira lijep prihod je takođe u prostorima Centra u kome redovno prima platu. Sve to može i izgleda sve to tako treba.

Tu je i Patricija Pobrić, šefica službe za volontere, koja je imala probleme zbog zapostavljanja sopstvene djece, ona Patricija koju su, nakon samo dva dana rada u Komunalnoj inspekciji partijske kolege izbacile sa posla i koja je fejsbuk glasilom tražila modus kako da se pod hitno ugasi Skala radio.

Ovogodišnji Festival je za sve, a najmanje za djecu na čijim smo pratećim programima „uživali“ u nedostatku domaćega koji se popuni decenijskim predstavljanjem plesnih studija djece koja služekao dekor ali i izgovor, naše djece koja priliku da zaigraju na daskama imaju samo tokom trajanja Festivala ali ne i tokom godine, osim ako im roditelji ne izdvoje 25 eura mjesečno za Dramski studio “Prazan prostor”.

Pomenuću na kraju i tužnu epizodu sa sekretarkom Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti izvjesnu Vukasovićku, koja je podnijela ostavku uz žal što se politika umiješala u kulturu. Radi se o potpredsjednici kotorske URE koja je došla na mjesto sekretarke isključivo zbog politike kojoj pripada, onoj sekretarki koja je nagovarala tadašnjeg direktora kotorskog Kulturnog centra da podnese ostavku jer je njegovo rukovodeće mjesto kliznog karaktera, što znači, kako je objašnjavala da je svjestan da mora da ode kad dođe nova vlast i da je to potpuno prirodno. O tome svjedoči i tonski zapis koji Skala posjeduje.

Kotorsko kulturno ljeto traje zahvaljujući inerciji. Pojedini segmenti liče iz godine u godinu na istu sliku, ali to nikome nije važno.

Zato za kraj „Nemoj da brigaš, zivot se stara, dok bude ljudi biće i para“, poruka iz kultnog filma Balkans Expres.

Kakvih to ljudi i koliko para, ostaje mašti da odluči i da se stara.

Svako pojedinačno.

Slavko Mandić

Komentari

avatar