Nakon što je juče američki predsjednik Džo Bajden objavio prvu fotografiju iz svemira snimljenu NASA-inim novim teleskopom, američka svemirska agencija sinoć je objavila čitav niz do sada neviđenih slika dubokog svemira.
Zapanjujuće slike “zvjezdane dječje sobe” i “kosmičkog plesa” snimljene su pomoću novog NASA-inog svemirskog teleskopa Džejms Veb vrijednog 10 milijardi dolara.
Postrojenje je proteklih šest mjeseci od lansiranja provelo na testiranju.
Posmatran kao nasljednik poznatog Habl teleskopa, očekuje se da će Veb biti dominantna alatka za otkrivanje barem sljedećih 20 godina.
Veb je posebno podešen da vidi nebo u infracrvenom zračenju – to je svjetlost na dužim talasnim dužinama od onih koje naše oči mogu vidjeti.
To će mu dati mogućnost da gleda dublje u svemir od svog prethodnika i, kao posljedicu, otkriva događaje koji su se dogodili dalje u prošlosti – prije više od 13,5 milijardi godina.
Astronomi će takođe koristiti njegove naprednije tehnologije za proučavanje atmosfere planeta u našoj galaksiji Mliječni put u nadi da će se moći otkriti znakovi života.
Početna serija slika bila je samo proba onoga što će uslijediti, rekla je prof Gillian Wright, britanska istraživačica koja je istraživač na jednom od četiri Vebova infracrvena instrumenta.
“Kad god pogledate nebo na novi način, vidite stvari koje niste očekivali. Činjenica da su ovi novi podaci tako dobri, da su tako dobrog kvaliteta, da su dobijeni u samo nekoliko sati posmatranja – to vam govori da otkrića samo stoje vani i čekaju da budu napravljena”, rekao je direktor UK Astronomy Technology Center za BBC News.
Maglica Carina
Maglica Carina bila je klasična meta Hablovog teleskopa – Vebovog prethodnika – iako u ovoj Vebovoj verziji imamo vrlo drugačiji prikaz.
Carina je jedna od najvećih i najsvjetlijih maglica na nebu, udaljena otprilike 7.600 svjetlosnih godina od Zemlje.
Maglice su zvjezdani rasadnici. Oni su masivni oblaci plina i prašine u kojima nastaju nove zvijezde. Osim na ovoj Vebovoj slici, ne vidimo samo zvijezde – naše oči privlače sav taj plin i prašina. Astronomi ovdje govore o “kosmičkom grebenu” ili “kosmičkoj litici” – svojevrsnoj širokoj granici između prašine u donjoj polovini i plina u gornjoj polovini.
Jedan od Vebovih ključnih naučnih ciljeva je proučavanje nastajanja zvijezda, a Carina je izvrsno mjesto za to.
SMACS 0723
SMACS 0723 je ogroman klaster galaksija. Astronomima je poznata kao “gravitacijska leća” jer masa klastera savija i povećava svjetlost objekata koji su mnogo udaljeniji.
Svuda vidite strukturu nalik crvenom luku – to je nešto – galaksija – daleko u daljini i daleko dalje u vremenu. Svjetlu u nekim od tih lukova trebalo je više od 13 milijardi godina da dođe do nas.
I evo pomalo bizarne stvari – neki od tih lukova s obje strane slike zapravo su isti objekat. Njihovo svjetlo je savijeno kroz SMACS 0723 na više od jednog puta.
Južni prsten
Južni prsten ogromna je sfera plina i prašine koja se širi i koju je osvijetlila umiruća zvijezda u središtu. Kako zvijezde stare, mijenjaju način na koji stvaraju energiju i izbacuju svoje vanjske slojeve. A onda, kada se zvijezda ponovno jako zagrije, ona energizira sav taj materijal koji je prethodno odbacila.
Južni prsten nalazi se oko 2000 svjetlosnih godina od Zemlje. Ova vrsta strukture naziva se “planetarna maglica”, ali zapravo nema nikakve veze s planetama. To je pogrešan naziv iz ranih dana teleskopa kada nisu imali rezoluciju kakvu danas imaju. Kao što Veb želi vidjeti kako se zvijezde rađaju, želi vidjeti i kako umiru.
Stephanov kvintet
Udaljen oko 290 miliona svjetlosnih godina, Stephanov kvintet nalazi se u sazvježđu Pegaz. Poznata je po tome što je prva kompaktna grupa galaksija ikada otkrivena.
Četiri od pet galaksija unutar kvinteta su zaključane u kosmičkom plesu ponovljenih bliskih susreta.
Ova Vebova slika na prvi pogled ne izgleda toliko drugačije od Hablove verzije, ali infracrvena osjetljivost novog teleskopa izvući će različite karakteristike koje astronomi mogu proučavati.
WASP-96b
Ovo nije lijepa slika. Ovo je spektar. Otprilike polovina onoga što će Veb raditi je spektroskopija. To uključuje dijeljenje svjetla u njegove sastavne “boje” kako bi se otkrilo nešto o svojstvima mete – od čega je napravljena, koliko se brzo kreće, koliko je vruća itd.
Ovo je spektar dobijen za atmosferu WASP-96b, divovske planete izvan našeg Sunčevog sistema, oko 1150 svjetlosnih godina od Zemlje.
WASP-96b je pomalo poput Jupitera – ima veliki plinoviti omotač. A Veb se može identifikovati sa zapanjujućom preciznošću molekula u atmosferi.