Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Na današnji dan: Rođen Danilo Kiš

Kiš je rođen u Subotici, od oca Eduarda Kiša, mađarskog Jevreja i majke Milice Dragićević sa Cetinja.

Jedan od najznačnajnijih jugoslovenskih pisaca Danilo Kiš rođen je na današnji dan prije 86 godina.

“Svaka biografija, a pogotovu biografija pisca, ako nije doživela milost uobličenja, jeste nužno redukcionizam: jedinstvena i neponovljiva životna priča jednog jedinog i neponovljivog čoveka u jednom jedinstvenom i neponovljivom vremenu, ono dakle što je čini različnom; a idealna i zanimljiva bi bila ona koja bi sadržala u sebi biografiju svih ljudi u svim vremenima.” (Gorki talog iskustva, 182)

Kiš je rođen u Subotici, od oca Eduarda Kiša, mađarskog Jevreja i majke Milice Dragićević sa Cetinja.

Prezime njegovog oca je u momentu kada se rodio bilo Kon, ali je otac mađarizovao prezime promijenivši ga u Kiš.

Do 1942. godine je živio sa roditeljima u Novom Sadu, gde je pohađao prvi razred osnovne škole, a zatim je prešao u Mađarsku, u očev rodni kraj, gdje je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Nakon odvođenja njegovog oca u Aušvic 1944. godine, sa ostatkom porodice je repatriran na Cetinje posredstvom Crvenog krsta, gdje je živio tokom školovanja.

Na Filozofski fakultet u Beogradu upisao se 1954. godine, a u septembru 1958. godine je kao prvi student diplomirao na katedri za opštu književnost.

Šest mjeseci pre smrti snimio je seriju „Goli život“ u Izraelu u saradnji sa Aleksandrom Mandićem. Serija je emitovana šest mjeseci nakon njegove smrti.

Svoje prve radove je objavio 1953. godine i to su: „Oproštaj s majkom“, „Sjutra“ (Pjesma o Jevrejki: motiv iz 1941.), „Odjek iz djetinjstva“, „Susret s majkom u jesen“, i „Crveni bik“.

Kao student, objavljivao je pjesme, eseje, pripovjetke i prevode sa mađarskog, ruskog i francuskog jezika, najviše u „Vidicima“, u čijem je uredništvu bio od oktobra 1957. godine do aprila 1960. godine.

Njegov prvi roman, „Psalm 44“, nastao je 1955. godine, a potom i „Mansarda“, 1960. godine. Njegova prva objavljena knjiga sadrži u jednom tomu romane Psalm 44 i Mansarda.

Roman „Bašta, pepeo“ je prvo značajnije prozno djelo Danila Kiša, objavljeno 1965. godine u Beogradu. Nastalo je za vrijeme njegovog boravka u Strazburu, gdje je radio kao lektor za srpskohrvatski jezik od 1962. godine do 1964. godine. U to vrijeme nastali su i njegovi prevodi Lotreamona, Verlena, Kenoove Stilske vežbe i pesme Endre Adija. Knjiga priča „Rani jadi“, objavljena je 1970. godine u Beogradu i predstavlja začetnu knjigu Porodičnog ciklusa.

Roman „Peščanik“ objavljen je 1972. i dobio je NIN-ovu nagradu koju je nekoliko godina kasnije Kiš vratio. Iste godine je objavio zbirku eseja „Po-etika“. Kao lektor za srpskohrvatski jezik, Kiš je radio na Univerzitetu u Bordou 1974. godine kada je izašla druga knjiga zbirke „Po-etika“ (intervjui).

„Grobnicu za Borisa Davidoviča“ čine sedam poglavlja jedne zajedničke istorije, a objavljena je 1976. godine u Beogradu i Zagrebu. Krajem te godine počeli su napadi na knjigu, navodno zbog plagijata. Napadi su trajali mjesecima. Nakon kraćih polemičkih odgovora 1977. godine Kiš je napisao „Čas anatomije“. Iste godine, za Grobnicu Borisa Davidoviča dobio je nagradu Ivan Goran Kovačić.

Esejističko-polemički spis „Čas anatomije“ objavljen je 1978. godine. Godinu kasnije, za tu knjigu je dobio nagradu Željezare Sisak. Od jeseni 1979. godine živio je u Parizu i četiri godine je radio kao lektor na Univerzitetu u Lilu. Za cjelokupni književni rad, Kiš je 1980. godine dobio francusku književnu nagradu Grand aigle d`or de la ville de Nice.

Sabrana djela (Djela Danila Kiša) objavljena su 1983. godine u deset tomova u Beogradu i Zagrebu. Za zbirku pripovjedaka „Enciklopedija mrtvih“ Kiš je dobio Andrićevu nagradu 1984. godine, a 1986. godine je dobio nagradu Skender Kulenović.

„Izabrana dela, proza u sedam knjiga“ izašla je 1987. godine u Beogradu i Sarajevu. Te godine je dobio Sedmojulsku nagradu. Godinu kasnije, 1988. godine, izabran je za dopisnog člana SANU i dobio je dvije značajne međunarodne književne nagrade: u Italiji Premio letterario Tevere i u Nemačkoj Preis des Literaturmagazins. Iste godine je dobio i Avnojevu nagradu. Američki PEN dodelio mu je 1989. godine nagradu Bruno Schulz Prize.

Bio je oženjen Mirjanom Miočinović od 1962. do 1981; nakon razvoda braka živio je sa Paskal Delpeš sve do smrti.

Danilo Kiš je umro u Parizu 15. oktobra 1989. godine. Sahranjen je u Beogradu

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve