Socijalizmu zamjeraju svašta, ali se rijetko pominje jedna ozbiljna tema. U ono vrijeme, za razliku od današnjeg, nije bilo lako vidjeti golu ženu. Stvari su se iz korijena promijenile tek 1968, s pojavom magazina Čik.
Da bi zaobišla stroge zakone, redakcija je napravila list za enigmatiku, ukrštenice i rebuse i dala mu ime “Čik pogodi”. Vremenom je ukrštenica na naslovnoj bila sve manja, a polugola djevojka uz nju sve veća i sve golišavija, sve dok jednom ženska nije bila skroz gola, bez ukrštenice i bez onog „pogodi“ u naslovu.
Taj „enigmatski magazin“, kako je do gašenja vođen u registrima, uređivali su Ljubiša Kozomara, Gordan Mihić, Matija Bećković i drugi.
“Čik” je izlazio dvaput mjesečno na lošem papiru, ali je u njemu moglo svašta da se pročita: tračevi i intervjui sa estrade, erotski feljtoni u formi kvaziistorijskih romana sa istoka, Kama sutra u vječitim nastavcima ali su u jednom periodu najpopularnija bila „pisma čitalaca“.
U njima su izlagana erotska iskustva ili postavljana pitanja na koja je uredništvo opširno odgovaralo – „Sestra i ja ostali smo sami u stanu. Ušla je u kupatilo dok sam se tuširao…“, i slično, nimalo nevinije od sižea porno filmova.
Dosta prostora zauzimali su i oglasi, kroz koje se prvo stidljivo, a zatim sve otvorenije, reklamirala i prostitucija: „Maserka u vašem domu 85/65/98“ ili „Maser za starije dame, zelene oči“.
Svake godine Čik je organizovao izbor za najljepšu učenicu, Mis Bambi, pa su objavljivali fotografije tinejdžerki u kupaćim kostimima. Danas bi se ta akcija našla na udaru zakona. Naravno da je bilo i golih žena, ali nijedna fotografija nije bila bezobraznija od onih koje danas objavljujuju sve dnevne novine.
Dosta brzo Čik je dobio imitatore: Eva i Adam, Dvoje itd. – bezobraznije, ali ne i zanimljivije.