Više od 700 sati sjedila je ćuteći na stolici, bacala se o zidove, rezbarila se žiletima do krvi: Marina Abramović koja u utorak 30. novembra puni 75 godina, tokom svoje višedecenijske karijere postala je kontroverzna i veoma cijenjena kraljica performansa – i ovaj žanr učinila poznatim široj publici.
„Ja sam odgovorna za to da je umjetnost performansa postala mainstream, jer u ovoj oblasti ranije nije bilo nikoga”, rekla je ta rođena Beograđanka nedavno za Guardian. „Umjetnost performansa je ismijavana, nije se smatrala umjetnošću. Cijeli život, 50 godina moje karijere je to trajalo – ali sada je performans dio muzeja, kulture i kolekcija.”
“Pogađa pravo u srce”
Za doživljaj i shvatanje umjetnosti Marine Abramović ne morate unaprijed da stičete složena znanja. „Potpuno je emotivno, pogađa pravo u srce.”
Jedan od njenih najnovijih projekata, „7 smrti Marije Kalas”, odlično je prihvaćen u Minhenu i Parizu. U djelu koje je muzičko, scensko i filmsko, umjetnica inscenira svoju smrt, zajedno sa američkim glumcem Vilijamom Defoom.
„Svakog dana razmišljam o smrti”, rekla je u intervjuu. „Samo kada razmišljate o smrti možete u potpunosti uživati u životu. Sve što nije važno otpada i znaš da smrt može doći svakog trenutka – ti si u posljednjem činu.”
Sedam smrti Marije Kalas
Ali, ona veoma uživa u ovom posljednjem činu. „Moja baka, koja je napunila 103 godine, rekla mi je da je život poslije 70 zaista zanimljiv. Čovjek je slobodan da radi šta god želi i posjeduje svu mudrost za to. Kada si bolestan, to je, naravno, glupo, ali kada si zdrav, ova faza života je nevjerovatno prijatna.”
Marina Abramović je rođena u Beogradu 1946. godine kao ćerka dvoje pravih komunista. Prvo je bila sa svojom bakom. Od 1965. do 1970. studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, a 1976. je napustila prijestolnicu tadašnje Jugoslavije, jer nije vidjela nikakvu perspektivu za svoju umjetnost pod komunističkom vlašću, piše DW.
Na Zapadu – uključujući Francusku, Njemačku i SAD – razvila je radikalne performanse u kojima je često išla do granica svog tijela – i dalje. Dugo je bila zajedno sa njemačkim umjetnikom performansa Ulajom, koji je takođe rođen 30. novembra i koji je umro prošle godine.
Pola vijeka nakon što je napustila domovinu vratila se u Beograd – 2019. sa retrospektivom „The Cleaner”. „Moj profesionalni povratak u Beograd je velika stvar za mene”, napisala je tada. Prije svega, željela je da pokaže mlađim ljudima šta je godinama radila u inostranstvu.
„Želim da ih moj rad učini da osjete koliko je važno rizikovati i (…) sanjati veliko, bez obzira na sve.”
Ostatak teksta o Marini Abramović čitajte ovdje.