Planinski prolaz Djatlov na sjeveru masiva Ural krajem pedesetih pokazao se kao fatalan za devet iskusnih sovjetskih planinara.
Sedam muškaraca i dvije žene umrli su pod nerazjašnjenim okolnostima u noći s 1. na 2. februara. Studenti Politehničkog instituta iz Yekaterinburga bili su iskusni planinari, svi su imali 2. kategoriju penjača, a nakon ovog putovanja i savladane planine Otorten trebali su dobiti najvišu, 3. kategoriju.
Otorten na jeziku naroda Mansi koje na planini obitava znači ‘ne idite tamo’, no to nije uplašilo mlade planinare pod vodstvom Igora Djatlova.
Kada su došli u maleno selo Vizhai na samom rubu divljine domaćini su im pričali priče i lovcima naroda Mansi koji su redovno nestajali na planinskom prelazu kojeg su prozvali ‘planinom smrti’.
Jedan planinar, Juri Judin, dobio je dizenteriju te je bio prisiljen ostati u selu, a posebno je znakovito da postoji legenda o devet lovaca koji su svoje živote izgubili na planini, no to nije demotivisalo planinare.
Nakon nekoliko dana penjanja uhvatila ih je snježna oluja te su bili prisiljeni napraviti kamp i tamo se zadržati. Upravo zato niko u njihovom sportskom klubu nije bio zabrinut što se nisu vratili u roku.
No, kada su punih osam dana premašili termin Yudin se zabrinuo, kao i članovi porodica planinara pa su organizovane potrage. Kolege iz kluba nisu pronašli prijatelje pa je mobilizovana i vojska i helikopteri.
Kada je pronađen kamp postalo je jasno da je sablasno prazan, kao i da je neko nožem prerezao stražnji dio šatora kako bi mogli iz njega pobjeći. U šatoru su ostale zalihe hrane, skije i topla odjeća.
Slijedili su tragove u snijegu koje su napravili bosonogi planinari, trčeći u nepoznatom smjeru na temperaturi -22. Na rubu šume uskoro su pronađena dva muškarca u donjem rublju, smrznuta.
Zapalili su malenu vatru no nije im pomoglo da se održe na životu. Još tri tijela, među njima i Djatlov, pronađeni su na putu natrag prema šatorima.
Mjeseci su prošli i proljeće je došlo kada su pronađena tijela ostalih četiri planinara. Bili su toplo odjeveni u odjeću svojih prijatelja koji su pronađeni na rubu šume u donjem rublju.
Čini se kako su bili izvan šatora kada su napadnuti, no zašto su nosili tuđu odjeću? Izvađene su im oči, iščupani jezici, razbijena rebra i nagnječen mozak iako vanjskih ozljeda nisu imali.
Autopsija je pokazala da su izloženi nekom radioaktivnom materijalu, što vlasti nikada nisu htjele komentarisati.
– Jaka sila koju planinari nisu uspjeli savladati – piše u službenom dokumentu nakon zatvaranja istrage samo mjesec dana nakon pronalaska posljednja četiri tijela, i uprkos svim neodgovorenim pitanjima.
Čitavo je područje bilo zatvoreno za javnost i planinarenje pune tri godine. Glavni inspektor Lev Ivanov kasnije je rekao kako su planinu te godine nadlijetale sjajne sfere te da je on ‘uvjeren kako je riječ o vanzemaljcima’.
Vlasti su nudile odgovore poput lavine snijega, napada medvjeda ili ubistva od strane Mansi lovaca no tokom godina događaji na planini fascinirali su brojne teoretičare zavjere.
Lavina čak i nije nemoguće objašnjenje jer dezorijentisani stradalnici često skidaju odjeću zbog toga što im mozak šalje signale da su u plamenu i gore (iako se u stvari smrzavaju), no to ne objašnjava ostale misterije poput ozljeda, radioaktivnosti i nošenja tuđe odjeće.
Brojne knjige, filmovi, priče i dokumentarci pisani su i snimani o incidentu na planinskom prijelazu Dyatlov.
Vanzemaljci, tajna testiranja infrazvukova od strane sovjetske vojske, američki tajni agenti pa čak i uralski ekvivalent Jetiju – Menk – već se decenijama spominju kao potencijalni odgovori na pitanje – što se dogodilo s devet planinara na prelazu koji danas nosi ime vođe ekspedicije.
Izvor: Express