Znao sam da hoće da mi saopšti nešto važno pa sam joj prišao. Gledao sam je i znao da želi da mi kaže – da će umrijeti, ispričao je Tesla Vilijamu Lorensu
Tesla je bio veoma srdačan, ali nije stupao u bliske veze jer se, kako je rekao, „oženio naukom“. Ali Teslini prijatelji Džon O’Nil i Vilijam Lorens, novinar Njujork tajmsa, čuli su od Tesle nesvakidašnju ispovjest. O’Nil je zabilježio, a Lorens je nazvao „jedinom ljubavnom pričom iz Teslinog života“.
Hranim golubove, na hiljade njih, ko bi ih sve zapamtio. Međutim, bio je jedan golub, divna ptica, čisto beo sa svjetlosivim pjegama na krilima; on je bio nešto drugo. Bila je to ženka. Mogao sam je prepoznati bilo gdje. I ona je mene mogla da pronađe na svakom mjestu. Trebalo je samo da pomislim na nju, da je pozovem i ona bi doletjela.
Ja sam nju razumio i ona je razumjela mene. Volio sam tu golubicu kao što muškarac voli ženu, i ona je voljela mene. Kada je bila bolesna, osjećao sam to; došla bi u moju sobu i ja bih bdeo nad njom danima. Njegovao sam je dok ne ozdravi. Taj golub je bio radost mog života…
Dok sam nju imao, imao sam i svoj životni cilj. A onda, jedne noći dok sam u mraku ležao na krevetu, uletjela je kroz otvoren prozor i sletjela na moj sto. Znao sam da hoće da mi saopšti nešto važno pa sam joj prišao. Gledao sam je i znao da želi da mi kaže – da će umrijeti.
A onda, kada sam to shvatio, vidio sam svjetlost kako izbija iz njenih očiju – snažan snop svjetlosti. Kada je taj golub umro, nešto je nestalo iz mog života. Do tada sam bio sasvim siguran da ću završiti sve svoje zamisli, ali kada je golubica nestala, znao sam da je moje životno djelo okončano.“
Izvor: beograd.in